Europska unija šalje signal silama poput Rusije i Turske da su im otvorena vrata za preuzimanje strateške prednosti u Bosni i Hercegovini,
upozorava se u analizi britanskog političkog magazina The Spectator, koji ističe da Brisel "ili nije sposoban ili ne želi" vidjeti da je izvor svih kriza na istočnim granicama EU zapravo njeno nedjelovanje protiv malignog utjecaja ove dvije zemlje.
The Spectator se tako pridružio mnogim drugim utjecajnim medijima u svijetu koji pažljivo prate trenutnu političku situaciju i tenzije u BiH, upozoravajući i na moguću eskalaciju.
“Čini se vjerojatnim da se Bosna i Hercegovina kreće prema istoj situaciji koja je prethodila sukobu nakon raspada Jugoslavije. Taj rat je doveo do više od 100 hiljada žrtava, a milioni ljudi su raseljeni. To je također rezultiralo činom genocida na europskom tlu, kada je u masakru u Srebrenici ubijeno preko 8.000 Bošnjaka”, piše autor teksta pod nazivom “Kreće li se Bosna ka ratu”.
Navodi se kako je upravo taj zločin centar najnovijih provokacija lidera bosanskih Srba i člana državnog Predsjedništva Milorada Dodika, budući da nakon nametanja zakona o zabrani negiranja genocida i drugih zločina sprski predstavnici predvođeni Dodikom odbijaju sudjelovati u radu državnih institucijama, potpuno blokirajući njihovu funkciju.
“Područje Balkana je opterećeno sukobima, a ova situacija je regiju učinila ranjivom prema novom izbijanju nasilja. Ne postoji lako rješenje. Ipak, odgovor Europske unije, ili nedostatak istog, samo pogoršava tenzije. Nakon rata, opustošenim balkanskim državama Unija je dala obećanje: obnovite se i put ka pristupanju EU vam je otvoren. Ali ovo obećanje je prekršeno, uvijek iznova i na dramatičan način”, naglašava se u tekstu i podsjeća na primjer Sjeverne Makedonije koja je, kako je navedeno, žrtvovala više nego bilo koja druga zemlja prihvativši dogovor o imenu s Grčkom ali EU nije održala dato obećanje.
Isto tako, nastavlja autor, “EU šalje poruku silama poput Turske i Rusije da su im otvorena vrata za osvajanje strateške prednosti u regiji”.
“Umjesto nade, tu sada cvjeta nacionalizam. U takvoj klimi, Rusija i Turska se bore za povećanje svog utjecaja, stvarajući veliki geopolitički rizik za Europu i mračne izglede za napaćeno stanovništvo regije. Obje zemlje nastoje produbiti veze s određenim etničkim grupama u BiH, potencirajući kulturne veze i zalažući se za dublje ekonomske i trgovinske odnose u ključnim sektorima od energetike, do bankarstva, u pokušaju stvaranja političke i ekonomske ovisnosti. Konačni cilj je zaustaviti daljnju integraciju sa zapadnim političkim i sigurnosnim institucijama. Ti se napori pokazuju kao destabilizirajući faktori koji iznova pridonose etničkim napetostima”.
Autor zaključuje kako je EU zaokupljena Bjelorusijom i teškom situacijom na granicama s Poljskom, te kako se čini se da Brisel “ili nije sposoban – ili u najmanju ruku ne želi – vidjeti da višestruke krize koje se odvijaju na njegovim istočnim granicama imaju zajednički izvor: nedjelovanje protiv malignih aktera poput Rusije i Turske, nemar u postupanju prema unutarnjoj koheziji među državama članicama, i nedostatak vizije za budućnost unije i kontinenta”. (SB)