Po povratku iz Portugala, na letu za Rim i prilikom 

uhodane konferencije za novinare koji ga prate na putovanjima, Franjo je u svibnju 2017. kazao nešto što bi trebalo zanimati ovdašnju crkvenu javnost i one koji vjeruju u tzv. međugorska ukazanja. 

Piše: DRAGO PILSEL:  U četvrtak 24. lipnja će mnogi pasti u trans jer će se obilježiti 40. godišnjica od početka tzv. ”međugorskih ukazanja”.  Tamošnji preostali ”Gospini biznismeni” će imati malo razloga za veselje: da, doći će im nešto posjetitelja, čak i žestokih ”Međugoraca” iz SAD-a, ali, korona je rasturila posao.

Kako izvještavaju neki mediji, dobar dio onih koji su komotno zarađivali od Gospe, tavore na njemačkim i austrijskim bauštelama, konobare u Dublinu, bedinjaju penzionere u Trstu… A bilo je love do krova!

Vjerski turizam u Međugorju, pokrenut nakon, ponavljam, navodnog ukazanja Gospe 1981. godine, izazvao je promet od više od dvanaest milijardi eura, a samo tom hercegovačkom gradiću donio je zaradu koja se približavala iznosu od tri milijarde eura, dok je mjesna Crkva od hodočasnika utržila 290 milijuna eura.

Do tih je podataka došao Vencel Čuljak, koji je, ima tomu već šest i više godina, na Fakultetu za društvene znanosti koji ima sjedište u zaseoku Bijakovići u Međugorju, obranio doktorsku disertaciju pod naslovom ”Fenomen Međugorje kao svjetski brend i top destinacija vjerskog turizma”.

Za potrebe disertacije Čuljak, inače iz Osijeka, proveo je istraživanje došavši do podataka o tome koliko je vjerski turizam zapravo unosna djelatnost i u slučaju Međugorja tada nije trpio zbog prijepora o tome treba li ono i službeno biti priznato kao marijansko svetište.

Dakle, ako bi papa Franjo konačno rekao: ”Tamo Gospe nema”, lova neće prestati kapati iz džepova pobožnih hodočasnika, mislilo se do pandemije.

Prema prikupljenim podacima, od 1981. pa do kraja 2013. godine, Međugorje je posjetilo 28 milijuna hodočasnika i turista od čega su 21 milijun bili stranci.

Prosječno, svake godine Međugorje je ostvarivalo 90 milijuna eura ukupnog prihoda i 1,9 milijuna noćenja. Prema toj kalkulaciji, ukupni prihod Međugorja za proteklih četiri desetljeća iznosio bi preko 3,5 milijarde eura, a smještajni kapaciteti zabilježili su 65 milijuna ostvarenih noćenja.

Dobro su zaradili i oni koji prevoze turiste do Međugorja, jer je procijenjeno kako su oni za putne troškove izdvojili čak 8,5 milijardi eura.

Crkva u Međugorju za (tada) 32 godine ostvarila je ukupni prihod, i to bez donacija, písalo je u tom ”doktoratu”, u iznosu od 290 milijuna eura.

Procjena je kako je prosječan turist-hodočasnik dnevno u Međugorju ostavljao po 43 eura, no država od toga nije imala posebne koristi. Čak 68 posto tog prometa, zaključci su analize, završilo je u džepovima neregistriranih pružatelja ugostiteljskih usluga.

Dakle, što bi se reklo, Gospa je voljela sivu zonu ili, i tu bi prošla glasovita Rojsova doskočica ”Tko je jamio, jamio je” jerbo, moglo bi se konačno uvesti malo financijskoga reda kada su napokon brojke na vidiku, a ne samo u računima koji se ljubomorno i u tajnosti čuvaju.

Navedena je i procjena kako Međugorje, koje je 2103. brojilo nešto preko 2.300 stanovnika, raspolagao je s 18.500 kreveta. Pretpostavlja se da u tom gradiću bilo radno angažirano oko 1.500 osoba, no opet, njih gotovo 60 posto radilo je ”na crno”, odnosno bez prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Da je Međugorje bilo carstvo ”sivog gospodarstva” govorio je i podatak kako bi se samo na temelju boravišne pristojbe moglo godišnje utržiti i 600 tisuća eura, a službeno se zaradi tek 73 tisuće konvertibilnih maraka (37,3 tisuće eura).

Pravna država u Međugorju je zakazala i na urbanističkom planu, pa je ondje čak 57 posto novoizgrađenih objekata namijenjenih turizmu podignuto bez potrebnih dozvola i suglasnosti, navedeno je u istraživanju.

Tako fino i na tenane tumačio je dr. Čuljak.

Međugorje, reklo bi se, primarno ipak ima svoju ”vjersku stranu” koja govori o navodnim Marijinim ukazanjima.

Jugoslavenska biskupska konferencija 1991. godine nije utvrdila ukazanja, ostala je na ”ni da ni ne stavu”, a Sveta Stolica je 2010. godine osnovala posebnu komisiju koja je istraživala fenomen. Ostalo je na tomu da Papa (bilo koji) kaže konačni stav Crkve.

Bit će zanimljivo, kada prođe pandemija i ako doživimo Papin pravorijek, hoće li gospodarski kaos, koji je, kako ističe Čuljak, otvoreni prostor za široku lepezu svih oblika kriminala i korupcije, biti dokazom da tu Gospe ima.

”Marija nije ravnatelj poštanskog ureda koji svaki dan šalje poruke”, poručio je, znamo, papa Franjo. Čini se da je time zapravo poslao signal o tome kakvi su rezultati vatikanske komisije o fenomenu Međugorja.

Po povratku iz Portugala, na letu za Rim i prilikom uhodane konferencije za novinare koji ga prate na putovanjima, Franjo je u svibnju 2017. kazao nešto što bi trebalo zanimati ovdašnju crkvenu javnost i one koji vjeruju u tzv. međugorska ukazanja.

Na pitanje novinara Mimma Muola iz katoličkog lista Avvenire, kojeg, kao i Papin odgovor treba donijeti u cijelosti i iz izvornika:

”Dobra večer, Vaša Svetosti. Postavljam Vam pitanje u ime skupine Talijana. Jučer i danas u Fatimi smo zajedno s Vama vidjeli veliko svjedočanstvo o popularnosti vjere. Isto što se, na primjer, vidi i u drugim marijanskim svetištima poput Međugorja. Što mislite o tim ukazanjima, ako su bila ukazanja, te uzbuđenje koje je izazvalo kad ste odlučili imenovati biskupskog izaslanika za pastoral (u Međugorju, op. D.P.)?”

Papa Franjo je rekao: ”Međugorje, sva ukazanja ili pretpostavljena ukazanja, pripadaju privatnoj sferi, nisu dio javnog redovnog magisterija Crkve. Međugorje. Formirana je komisija na čelu s kardinalom Ruinijem. Benedikt XVI. je to učinio. Ja, krajem 2013. ili početkom 2014., primio sam rezultate komisije kardinala Ruinija. U komisiji su bili dobri teolozi, biskupi, kardinali, ali baš dobri. Vrlo dobri. Kao i komisija.

Izvještaj Ruinija bio je vrlo, vrlo dobar. Zatim su u Kongregaciji za nauk vjere bile dvojbe, a Kongregacija je zaključila da se pošalje sva dokumentacija svakom od članova Feria Quarta (urednička bilješka: ”Feria Quarta” je jednomjesečni sastanak u Kongregaciji za nauk vjere u kojoj se ispituju postojeći slučajevi), čak i onu koja se činila suprotnom Ruinijevom izvješću.

Primio sam obavijest – sjećam se da je bila subota navečer, kasno navečer… i nije se činilo ispravnim. Bilo je to kao da se stavlja na aukciju – oprostite mi riječ – Ruinijevo izvješće koje je bilo jako dobro. U nedjelju ujutro prefekt je primio pismo od mene da umjesto da ih šalju u Feria Quarta, oni meni osobno pošalju mišljenja.

Ta su mišljenja proučena i svi oni naglašavaju intenzitet (obilnost) Ruinijevog izvješća.

U osnovi se moraju razlikovati tri stvari: prva ukazanje, kada su ”vidioci” bila djeca. Izvješće više ili manje kaže da se to mora nastaviti proučavati. Ukazanja, pretpostavljena sadašnja ukazanja: izvješće ima svoje sumnje. Ja sam malo ”zločestiji”, volim Madonu kao Majku, našu majku, a ne ženu koja je voditeljica telegrafskog ureda, koji svakodnevno šalje poruku u određenom vremenu. To nije Majka Isusova.

Ta pretpostavljena ukazanja nemaju puno vrijednosti. To kažem kao osobno mišljenje. Ali, jasno. Tko uopće misli da Gospa kaže: ”Dođite sutra u ovo doba, a tada ću reći poruku tom vidiocu?” Ne. U Ruinijevom izvještaju se razlikuju ove dvije vrste ”ukazanja”.

Treće, srž izvješća Ruinija, duhovna činjenica, pastoralna činjenica. Ljudi idu tamo i obraćaju se (Bogu, op. D.P.). Ljudi tamo susreću Boga, mijenjaju svoje živote … ali ovo … ne postoji čarobni štapić tamo. I ova duhovna i pastoralna činjenica ne može se zanemariti.

Sada, da biste vidjeli stvari sa svim tim informacijama, s odgovorima koje su mi poslali teolozi, ovaj dobar, dobar biskup imenovan je za to (mons. Hoser, op. D.P.) jer ima iskustva, da vidi pastoralni dio, kako se to događa. I na kraju će se kazati nešto o tome”.

Puno toga Papa zna što mu ide jako na živce. Na primjer: milansko tužiteljstvo bilo je otvorilo istragu o navodnoj duhovnoj savjetnici Antonietti Frau, zvanoj Adriana, koja je preko svoje udruge u Torinu nazvane ”Opus Mariae” (inače, svećenička udruga s tim imenom postoji, ali ova Adrianina je lažna) skupljala novce od vjernika, koje je vodila u Međugorje, i stavljala na svoje račune.

Adriana je osobama koje su hodočastile u Međugorje govorila, kako je izvijestio Corriere della Sera, da je Gospa, preko ”vidjelice” Vicke Ivanović Mijatović, tražila da doniraju novce tzv. udruzi ”Opus Mariae”.

Zakonski predstavnik te udruge bio je Adrianin zet, Pierluigi Paladino. Hodočasnici su na račun te prevarantske udruge uplatili više od 2,2 milijuna eura. Znamo da je Gospa čak ”ordinirala” i u prostornom planiranju Međugorja itd. Dakle, muljaže koliko hoćete.

Ukratko, Papa negira ukazanja, ova koja se na tisuće i tisuće puta dosadno repetiraju, očito često iz komercijalnih potreba, ali ostavlja mogućnost da Međugorje bude ipak priznato kao svetište.

Poglavar Katoličke Crkve, i to baš po povratku iz Fátime, se po drugi puta poslužio metaforom da Gospa nije šefica poštanskog ureda. ”To nije Isusova majka”, rekao je, podcrtavam, novinarima u zrakoplovu.

I ovime je bio kategoričan. To ne može biti drugo nego najava da neće priznati ono što govore međugorski ”vidioci”, zanesenjaci iz Laudato TV i tamošnji hercegovački franjevci.

Bit će kako je davno rekao bibličar dr. Mato Zovkić, svećenik sarajevske nadbiskupije i član spomenute Međugorske komisije koja je izvijestila Papu: ”Ukazanja nije ni bilo”.

Ne morate mi vjerovati, ali ja sam temeljito proučio predmet ”Međugorje” i to su, osobito kada uzmemo u obzir da je Gospa čak davala naredbe biskupu Ratku Periću kako riješiti konflikte s fratrima u Hercegovini odnosno kada imate na umu da se rat dogodio Gospi ispred nosa, da su joj na uši dolazili jauci zatočenika koncentracijskih logora HVO-a, a da se Gospa nije ni zakašljala, vrlo jednostavne stvari: naime, svjedočimo 40-godišnjoj obmani.

Dakle, što se mene tiče, to bi bio kraj ove priče. Sve drugo je kriminal, standardna hrvatska mitomanija, i jako puno religijskog ludila.

(Prenosimo s portala Autograf)