Zna se i vrijeme domaćeg i svjetskog genocidnog zborovanja: uoči i odmah nakon devetog maja, dana sjećanja na borbu protiv fašizma.

Piše: Mustafa Cerić

Nije austrijski nesretni pisac Peter Handke kriv što je morao doći u Banja Luku da uz pjesmu slavi zločin genocida. Nisu krive ni njegove knjige što ih se ne čita. Handke je samo luda igračka u rukama genocidaša. Oni sâmi vole da se tako zovu. Jer zlo genocida je njihov trofej, kojeg je Handke prepoznao. A onda oni prepoznali Handkea pa ga nagradili u prisustvu dva bosanska otpadnika od ljuskasti bivšeg Emira Kusturice i bivšeg Muharema Bazdulja. Ova dva lika iz arsenala najcrnjih izdajnika su nebitna, kao što su nebitne i dvije krezube babe u zemlji čudesa.

No, ima nešto što je jako bitno. Bitno je da nema više dilema gdje se nalazi zborno mjesto domaćih i svjetskih genocidaša, počinitelja i njihovih promicatelja. Banja Luka je zborno mjesto, a Beograd je luka za ukrcavanje na brod genocidaša (The Ship of Genocide Makers), gdje je kapetan broda veći i jači od svih, ali je narcisoidan, pomalo gluh i prilično kratkovidan. Pijući i pirujući, genocidaši plove onako kako se i očekuje da takvi ljudi plove – u bezdan genocidnog ludila.

Zna se i vrijeme domaćeg i svjetskog genocidnog zborovanja: uoči i odmah nakon devetog maja, dana sjećanja na borbu protiv fašizma.

Prvo Milorad Dodik u Banjoj Luci na dan sedmog maja kad su genocidaši 1993. god. u sred bijela dana minirali Ferhatpašinu džamija u Banjoj Luci, a onda u Beogradu Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uručit će 10. maja, Orden Karađorđeve zvijezde prvog stepena austrijskom promicatelju zla genocida Peteru Handkeu.

Sve je spremno u Beogradu za ludu plovidbu na slavi i za slavu zločina genocida uz četničku pjesmu i srpske genocidne fanfare.

Najavljenom svečanom ukrcavanju na brod genocidaša u Beogradu pozavidio bi i notorni Kralj Leopold II od Belgije, kojeg bi, da je živ, Peter Handke hvalio i slavio za genocid 15 milijuna afričkih Kongoanaca, a ovaj bi mu dodijelio orden kraljevske časti prvog stepena. Ni taj najveći genocid u modernoj historiji nije priznat, pa zašto bi Aleksandar Vučić priznavao genocid u Srebrenici?

Uostalom, Vučić je danas moćniji od Kralja Leopolda II jer iza sebe ima živog i ludog austrijskog nobelovca Petera Handkea, koji ga podržava u njegovoj negaciji srpskog genocida u Srebrenici. Ima Vučić i bosanske murtate, koji mu čuvaju kraljevska leđa.
Vučić ne smije izustiti riječ „genocid“ ni za svoj narod u Jasenovcu, a kamoli da to izusti za tuđi narod u Bosni, koji ga toliko nervira da bi za jednog ubijenog Srbina ubio sto njegovih muslimana.

Ništa lično, Mijatoviću, ali ne čuh vaš komentar na jučerašnju slavu genocida u Banjoj Lucu u režiji tvog bivšeg (a možda i sadašnjeg) šefa Milorada Dodika?

Možda čujemo neku naknadnu pamet, ali za sada Bakir je u pravu što je upozorio na opasnost od genocidaša kako u Banjoj Luci tako i u Beogradu!

Neka se moj Nermin Nikšić ne ljuti. Morao sam primijetiti Mijatovićevu šutnju. Sinoć je bila dvadeset sedma noć Ramazana, u kojoj dobijem inspiraciju za borbu protiv genocida i fašizma.

Allahu Svemogući, spasi nas od zla genocida i zla fašizma. Spasi nas od zla zlih ljudi! Amin!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da izbjegnemo opasnost od počinitelja i promicatelja
Genocida i fašizma! Amin!

Allahu Milostivi, omili nam istinu, pravdu, mir i pomirenje u našoj vječitoj i ponosnoj Bosni! Amin!

SMRT FAŠIZMU, SLOBODA BOSNI! AMIN!                                  (Vijesti.ba)