Od građana očekujem da pokažu odgovornost prema onome što vole, a to je njihov Mostar, i da 20.12.2020. masovno izađu na izbore.
Piše: Sergej Šotric. Aleksa je 1910. ispjevao „Pretprazničko veče“, počinjući stihovima:
Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku
Kandilo baca i sobu mi žâri.
Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari,
I gluhi časi neosjetno teku.
Šantić je i danas prisutan u Mostaru.
Prošetao je 17.12.2020. duh Šantića ulicama Mostara, zajedno sa Željkom Komšićem, Čedomirom Jovanovićem, Ahmedom, Nikolom, Sabinom, Harisom, Anesom i stotinama drugih učesnika šetnje, upriličene tog dana.
Šantić ovog 17.12.2020. u Mostaru nije bio sam, kao što je, u ono davno pretprazničko veče 1910. u polumraku svoje sobe, samovao.
Danas je mostarsko sunce prkosilo zimi, a mi smo prkosili nesigurnoj mostarskoj budućnosti.
U ovo decembarsko „Pretprazničko - predizborno veče“ u Mostaru ni ja nisam bio sam - svi smo zajedno, sa dr. Zlatkom Guzinom u „Koaliciji za Mostar 2020“.
Rad je, red i disciplina, mi vjerujemo u nas, mi vjerujemo u pobjedu, mi vjerujemo da je moguće ono u što neki odavno ne vjeruju ili neće da vjeruju - multietnički, multikulturalni, prosperitetni evropski Mostar 21. vijeka/stoljeća, grad dobrog života na sunčanoj strani Evrope.
Historijski je trenutak za Mostar, nije ovo vrijeme za naše različite slavne i ponosne zastave (uz svo dužno poštovanje), danas je vrijeme za jedinstvenu mostarsku boju plavog mostarskog neba.
U predizborno veče, Mostar bije bitku za BiH.
Svi su tu, i mediji i kandidati i gosti – u 12:00 kreće press za medije. Sjedim pokraj dr. Guzina, pozdravnom riječju otvara prof. Džubur, pozdravljajući medije, kandidate, goste, prepuštajući riječ Željku Komšiću, koji, između ostalog, kaže:
- Svim kandidatima "Koalicije za Mostar" želim sreću i uspjeh na ovim izborima, tu smo da im damo podršku, kao i kandidatu za gradonačelnika. Nadam se da je svima jasno zašto smo u ovom projektu, kakav je ulog trenutno u igri".
Nakon 12 godina bez izbora, 12 godina ismijavanja demokratije, izigravanja volje Mostaraca, ljudi koji ovaj grad vole, građanke i građani imaju priliku da biraju novo Gradsko vijeće i gradonačelnika.
- Mi smo svjesni zašto smo ušli u ovo. Napominjem šta je osnovna politika DF-a - da sve ono što je opšti interes, što je BiH, a Mostar je jedan od simbola BiH u ovom trenutku, je iznad svega. Iznad i stranačke politike, i DF-a kao stranke. To je nešto s čim nema igranja, a onda sve drugo može doći na red - i stranka, i lične ambicije, afiniteti, želje, planovi...
- Jesu lokalni izbori, ali svi ste svjesni značaja Mostara za cijelu BiH, šta Mostar znači i u tim međuetničkim odnosima, pa čak i u ovoj priči odnosa prema prošlosti - bliskoj i daljoj, i šta može pogotovo da znači u budućnosti kao jedan pozitivan primjer - poručio je Komšić.
Nakon Komšića, medijima se obratio Čedomir Jovanović.
- Dolazeći od Sarajeva preko Konjica i Jablanice čovjek zanijemi pred tom ljepotom. A onda odjednom vas tresne ta stvarnost u lice i shvatite da sve što je lijepo nema veze sa nama. A sve ono što je loše, to je posljedica nas i naših života. I sa tim čovjek ne može da se pomiri. Mostar je Bosna u malom, a od sreće Bosne zavisi i sreća moje Srbije - rekao je Jovanović.
Ali, tako je u čitavom regionu, dodaje Jovanović - i ako negdje stvari treba da se mijenjaju i krenu nabolje, neka to bude ovdje.
- Ovo je sada najveća prilika. Nisam ja došao ovdje da lajem protiv nacionalista i drugih partija, ali kada sam pogledao tu "Koaliciju za Mostar", vidio sam ovdje Mostar koga više nema. Treba vjerovati da je moguće opet takvo nešto stvoriti, uspostaviti drugačije međusobne odnose. Opet stvoriti atmosferu u gradu iz koje će iskoračiti neki novi Šantić, letjeti neki novi klinci sa akademije, igrati evropski klubovi, mi iz Beograda dolaziti ovdje da slavimo jedni sa drugima. Puno je toga što nije lokalno na ovim lokalnim izborima i ne treba gurati stvari pod tepih - govori Jovanović.
Medijima se obratio i član Predsjedništva Pokreta socijalne pravde i demokratije (SPD) Miro Lazović, koji je rekao da je Mostar paradigma Bosne i Hercegovine.
- Na izborima u nedjelju Mostarci će pokazati da zaista žele onaj grad koji su imali i prije agresije na BiH - grad koji je stvarao vrijednosti, multietnički grad - iz kojeg su veliki pojedinci u bivšoj Jugoslaviji bili prepoznatljivi - rekao je Lazović.
Predstojeće lokalne izbore u gradu na Neretvi, kako je naveo, ne doživljava samo kao borbu spomenute Koalicije za grad Mostar, već kao bitku za građansku Bosnu i Hercegovinu.
- Rezultati ovih izbora će pokazati hoće li BiH preko ujedinjenog Mostara nastaviti put ka građanskoj BiH, ka euroatlantskim integracijama ili ćemo ostati zaglavljeni u nekim etničkim kolektivitetima o kojim smo mogli čuti ovih dana i od ruskog ministra Lavrova, i od Čovića, i od Dodika - ističe Lazović.
Miro Lazović naglašava da Mostar 20.12.2020. bije bitku za BiH.
- Ja zaista želim vjerovati da će "Koalicija za Mostar", zajedno sa drugim strankama, nakon ovih izbora, krenuti ka izgradnji jednog multietničkog, zajedničkog, nepodijeljenog Mostara, koji se neće nazivati stožernim ili svojim gradovima, da će to biti rezultat koji će sve anomalije sa kojima se bh. društvo suočava polako otklanjati - dodaje Lazović.
Nakon press-konferencije, svi se radujemo predstojećem dijelu dnevnog programa, zajedničkoj šetnji sa građanima Mostara do UNESCO-vog spomenika, najstarijeg člana naših mostarskih familija - Starog mosta. Samo par koraka je do mostarske Musale, gdje već čekaju Mostarke i Mostarci, njih nekoliko stotina, iako je radno vrijeme - radni je dan.
Šetnja građana Mostarom je danas i više od šetnje, proljetna atmosfera zraka u decembru je danas više od temperature koja se mjeri Celzijusevim stepenima. Danas se atmosfera u Mostaru mjeri količinom zajedništva i jedinstva, a termometar „Koalicije za Mostar 2020“ danas pokazuje visoke evropske i civilizacijske vrijednosti.
I dok defile građanskog optimizma korača Fejićevom, pojedini građani, koji sjede na terasama ugostiteljskih objekata nam mašu, pozdravljaju nas, plješću nam - mi uzvraćamo pljeskanjem u njihovom pravcu i osmijesima zahvalnosti.
Ulazeći u Stari grad - mostarski Kujundžiluk - spuštajući se prema Starom mostu, intoniraju se prvi muzički taktovi, prve pjesme današnjeg muzičkog programa. Iz zvučnika se ori „Himna Evrope“ („Oda radosti“).
Na čelu sam kolone, nakon prvih taktova „Himne Evrope“, iza sebe čujem spontane uzvike građana koji nas slijede: „Bravo, e ovo je ponos! Bravo Mostar“!
I stvarno, Hajrudinovo remek-djelo, svjetski poznati luk Starog mosta, i ljepotica Neretva i Sunce i mi svi zajedno - i stari i mladi - nasmijani i vedri u Mostaru, šta je to, nego „Oda radosti“?
Sa Starog mosta uz vatromet i baklje bacismo u Neretvu 12 ruža, simbolizujući time 12 godina izostanka demokratskih izbora u Mostaru, da ih voda odnese, da nam se nikad više u Mostar ne vrate.
Stojeći tu na vrhu Starog mosta, zajedno sa našim narodom, javi mi se moje „Pretprazničko veče“, odslikaše mi se lica mojih mostarskih predaka, koji su ovdje u Mostaru živjeli, radili i gradili, završavajući potom tragično: u Jasenovcu (moj djed Vaso Ivelja, deportovan iz Mostara i ubijen 1941.), u Neretvi (moj djed Milan Šotrić, ubijen 1941. i bačen u Neretvu), na Partizanskom spomen-groblju (moja tetka Milena Ivelja, partizanka, poginula 1945. u 16. godini života), u fašističkim logorima UZP-a, Dretelju i Heliodromu (moj otac Aleksandar Saša Šotrić, imajući sreću da preživi najstrašnija mučenja 1992.).
Gledajući u boju modre Neretve, javi mi se slika moje porodice, koju u ovo vrijeme pandemije ostavih u „lockdownu“ Njemačke „sjedoh u auto i dođoh u Mostar, da zajedno za Mostar, bijemo bitku na Neretvi 2020. za Bosnu i Hercegovinu.
Zadnjih decenija me pitaše mnogi, zašto to radim, zašto mi to treba, da i pored konformizma na dalekom zapadu, uvijek iznova investiram energiju, vrijeme i novac, tražeći rješenja za Mostar i za ljude koji u njemu žive.
Odgovor na ova i slična pitanja je sa moje strane jednostavan. Iako je mjesto moje trenutne poslovne i profesionalne odgovornosti - kao osnivača, vlasnika i direktora dvije njemačke kompanije („MoStar Promotion“ GmbH i „Mostar Veranstaltungstechnik“ GmbH); kao osnivača, vlasnika i direktora jednog njemačkog Centra za kulturu („Kultur- und Veranstaltungszentrum Essigfabrik“), kao osnivača, vlasnika i direktora jednog kluba za elektronsku muziku („Elektroküche“), kao pokretača, suvlasnika i rukovodioca naučno-razvojnog projekta, kojeg sa 60% udjela sufinasiraju EU i vlada njemačke savezne države NRW („Living- Lab Essigfabrik“) - trenutno Köln, Savezna Republika Njemačka,
Mostar je moj grad, Bosna i Hercegovina je moja domovina.
U Mostaru sam rođen, u Mostaru sam odrastao, u Mostaru sam se obrazovao, u Mostaru sam napisao svoje prve autorske radove, u Mostaru sam osnovao svoje prvo privatno preduzeće, u Mostaru sam osnovao porodicu, u Mostaru počivaju generacije mojih predaka, u Mostaru žive moje prijateljice i prijatelji i veći dio moje familije.
Onima koji me ovih dana pitaju šta očekujem i čemu se nadam 20.12.2020. u Mostaru, želim da poručim:
Ja nikad ne ulazim u borbu da bih se nečemu nadao, ja uvijek ulazim u borbu da bih se borio za ono u šta vjerujem, te da bih u toj borbi pobijedio, u ovom slučaju ne boreći se za sebe, nego prije svega za „Koaliciju za Mostar 2020“, boreći se za Mostar, znajući da Mostar bije bitku za Bosnu i Hercegovinu.
Naše konkurente (ostale političke stranke i političke subjekte, koji su sa svojim kandidatima također zastupljeni na predstojećim lokalnim izborima), ne smatram neprijateljima/protivnicima.
I oni su Mostarke i Mostarci sa kojima ćemo sutra krojiti zajedničku budućnost.
Našim konkurentima iskreno želim dobro zdravlje i dug život u Mostaru sa njihovim najmilijima, ali u odnosu na njih, ja samo mom timu - „Koaliciji za Mostar 2020“ želim 20.12.2020. pobjednički rezultat, jer sam ubijeđen da naša koalicija ima daleko najbolje programske i personalne kapacitete, da se uhvati ukoštac sa velikim izazovima trenutnog historijskog trenutka u interesu svih, koji Mostar ne prestaju sanjati kao mjesto dobrog života
Od građana očekujem da pokažu odgovornost prema onome što vole, a to je njihov Mostar, i da 20.12.2020. masovno izađu na izbore.
Od svih nas očekujem da, i pored žara strastvene borbe i želje za pobjedom, predstojeći izbori prođu u najboljoj tradiciji mirnog zajedničkog života, uz striktno poštovanje važećih zakona Bosne i Hercegovine.
Ja građanima Mostara želim da preporučim, te da im „stavim na srce“, da se pridruže „Koaliciji za Mostar 2020“, da 20.12.2020. stave križić pokraj imena ove koalicije, da na gradskoj listi stave križić pokraj imena našeg kandidata za gradonačelnika Mostara - dr. Zlatka Guzina - i da, ako to žele, stave križić pokraj mog imena (na poziciji broj 4 ove liste) i pokraj imena ostalih kandidata „Koalicije za Mostar 2020“.
Moja poruka uoči predstojećih lokalnih izbora u Mostaru
Nikad me neće okupirati apatija, nikad me neće zarobiti razočarenje, nikad me neće napustiti rodna gruda - nikad se jačima i nadmoćnijima predati neću - jer sam Mostarac, od rođenja, do danas, kako u Mostaru, tako i u cijelom svijetu.
Glasanje na predstojećim lokalnim izborima u Mostaru nije samo osnovno ljudsko pravo, nego i obaveza svake Mostarke i svakog Mostarca, bez obzira na kojem meridijanu trenutno žive, bez obzira koje su im trenutno geografske dužine i širine. Kako iz Mostara - tako i iz daljine.
Mostar je ljubav - ljubav obavezuje - glasaj za Mostar!
Glasaj za kandidate „Koalicije za Mostar 2020“!
Aleksa Šantić je 1910. ispjevao „Pretprazničko veče“, počinjući stihovima:
Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku
Kandilo baca i sobu mi žâri.
Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari,
I gluhi časi neosjetno teku.
Ja nisam Šantić, niti sebi uobražavam šantićevske pjesničke kvalitete, ali i ja sam kao Šantić Mostarac i volim da ponekad otpjevam stih, pogotovo u ovo „Pretprazničko - predizborno veče“.
Prije 6 godina - 19.02.2014. - zapisah ove stihove (pojedini bosanskohercegovački mediji ih objaviše), u znak podrške građanima Mostara.
ČOVJEK SAM KAD SE BUDIM
Ne želim da se stidim riječi,
koje sam mogao, a nisam smio reći.
Ne želim da se stidim rijeke,
koju sam mogao, a nisam smio preći.
Ne želim da se stidim snage,
koju sam mogao, a nisam smio steći.
Riječi, riječi…Samo puste riječi?
Snovi, snovi…Samo pusti snovi?
Želje, želje…Samo puste želje?
Čovjek sam, ne kad pričam.
Čovjek sam, ne kad sudim.
Čovjek sam, ne kad spavam.
Čovjek sam, kad se budim!
Ne želim da se stidim pomoći,
koju sam mogao, a nisam smio dati.
Ne želim da se stidim pozdrava,
kojeg sam mogao, a nisam smio slati.
Ne želim da se stidim hrabrosti,
koju sam mogao, a nisam smio imati.
Riječi, riječi…Samo puste riječi?
Snovi, snovi…Samo pusti snovi?
Želje, želje…Samo puste želje?
Čovjek sam, ne kad pričam.
Čovjek sam, ne kad sudim.
Čovjek sam, ne kad spavam.
Čovjek sam, kad se budim! (Vijesti.ba)