Da je svaki razgovor bolje rješenje od šutnje, prisile, nasilja ili sukoba znaju svi. Svaki novi dolazak tročlanog Predsjedništva Bosne
i Hercegovine u Brisel je bolja opcija od apstinencije bilo s koje strane. Dijalog i povjerenje su, uostalom, srž Evropske unije. Ta dva postulata su ugrađena u sve druge njene temeljne vrijednosti, od evropskog modela demokratije do vladavine prava. Ali, dolasci radi briselskih delicija na badavnim ručkovima, ili radi pothranjivanja vlastitih zabluda o historijskoj važnosti i nezamjenjivosti – s protokom vremena, osobito u zadnjem desetljeću, sve više podsjećaju na slučajna susretanja, u kojima nijedna od strana u razgovoru nije pozitivno ostrašćena. Sastaju se s vremena na vrijeme “radi međusobnog informiranja”, iako se ni jedni, ni drugi već godinama ne mogu pohvaliti nikakvim suštinskim učincima između svojih susretanja i zajedničkih ručavanja.
Sa sve tvrđim etnonacionalističkim okovima, s veoma krhkim ljudskim i medijskim slobodama i demokratskim surogatom na bosanskohercegovački način te s patološkim razmjerama ličnih sujeta i međusobnog nepoštovanja na vrhu piramide vlasti, Bosna i Hercegovina je suštinski sve dalje od ideala ujedinjene Evrope. Evropska unija, uz sve dobre verbalne namjere i izdašnu materijalnu podršku, ne uspijeva postići unutarnje jedinstvo o nužnosti demontaže onih karika bh. sistema s kojima nijedna država ne bi mogla nikada postati efikasna u provedbi suštinskih propozicija za članstvo u Uniji. Neki posmatrači u Briselu zbog toga smatraju da bi se odnosi između Evropske unije i Bosne i Hercegovine mogli opisati kao vrlo specifična vrsta političko-interesnog bućkuriša s dominantnim okusom sistemske obmane. Činjenica da je u posljednjih deset godina Albanija postala Bosni i Hercegovini Zapad u svakom pogledu govori više od svake lascivnosti zvaničnog Brisela prema vlastima u Sarajevu.
‘Minderi’ su nevažni, bitni su rezultati
Evo tek nekoliko argumenata u prilog sintagmi o “bućkurišu”, a prvo o jednom notornom bh. paradoksu, kojeg Unija svesrdno šutke generira, ma koliko bio poguban: dobro je poznato da vanjsku politiku Bosne i Hercegovine, po Ustavu, formalno kreira državno Predsjedništvo, a praktično je izvode Vijeće ministara i Ministarsvo vanjskih poslova. Kada je riječ o evropskim integracijama, glavnu operativnu ulogu u tome imaju Parlamentarna skupština i Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine. U svim “normalnim” državama, dakle, zakonodavna i izvršna vlast su ključna karika u procesu euro-atlantskih integracija. Zašto? Zato što je riječ o normativnim pitanjima, evropskim provedbenim politikama, preuzimanju i provođenju evropskih standarda i praksi.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, čak i da je složno po svim strateškim tačkama bitnim za državu, nema vlastite kapacitete za toliki obim i toliko složene poslove. Njegov ključni operativni mehanizam je Vijeće ministara, a jedini demokratski zakonodavni instrument je Parlamentarna skupština. No, u delegaciji tročlanog Predsjedništva, koja se u srijedu sastaje s visokim zvaničnicima Evropskog parlamenta i Evropske komisije, ni ovoga puta (kao i uvijek do sada) ne nalaze se ni predsjedavajući Vijeća ministara, ni čelni ljudi Parlamentarne skupštine, niti ministrica vanjskih poslova. To nije najvažniji, ali jeste očigledan dokaz do koje su mjere briselska susretanja tročlanog Predsjedništva tek narativna. Kao da se ni na jednoj strani ne želi prihvatiti da “minderi” nisu važni, važniji su rezultati.
Drugi dokaz je vladavina prava. Vladavina prava, po svojoj definiciji, štiti narode od samovolje moćnika. To je jamstvo najosnovnijih svakodnevnih prava i sloboda. Omogućuje nam da izrazimo svoje mišljenje i informiramo se iz neovisnih medija, koji nisu i ne bi smjeli biti pod konstantnom prijetnjom egzistencijalnog progona. Povrede vladavine prava se unutar Unijue ne toleriraju, bez obzira da li se radilo o velikoj Poljskoj ili o sićušnoj Malti. I izvan Evropske unije se za iste prekršaje uvode sankcije. A koliko i kako one mogu boljeti najbolje to znaju Ruska Federacija, Kina, Turska, Mađarska, Bugarska, Rumunija i, sada, Poljska.
Vladavina prava na ‘naš, bh. način’
Vladavina prava “na naš”, bosanskohercegovački način, se, međutim, tolerira, iako se u Briselu zna da integritet pravne države u Bosni i Hercegovini ne postoji. Bilo da je riječ o nužnosti supremacije evropskog nad nacionalnim pravom i samovolji stranačkih pojedinaca, bilo da se radi o neovisnosti pravosuđa i slobodi medija – glavnu riječ u ovoj zemlji i dalje imaju etnonacionalne stranke i političke vođe, dok državne institucije entitetima služe isključivo za blokadu svega onoga što bi Bosnu i Hercegovinu trebalo suštinski restrukturiratri na putu ka evropskim vrijednostima.
Zar je i ovdje potrebno podsjećati da se suštinske evropske vrijednosti temelje na ljudskim pravima, jednakosti, međusobnom povjerenju, humanosti i slobodi svakog pojedinca, na zajedničkom tržištu, toleranciji, solidarnosti i jednakim mogućnostima za sve? Da li i koliko svega toga ima u Bosni i Hercegovini upravo danas, kada državno Predsjedništvo iznova u Briselu traži kandidatski status za ulazak u Uniju? Ako odgovor na ovakvo jednostavno pitanje ne znaju Šefik Džaferović, Milorad Dodik i Željko Komšić, morali bi ga napokon imati građani Bosne i Hercegovine ukoliko doista misle da je budućnost njihove djece sigurnija i izvjesnija unutar Unije, ma kakva ona bila danas i ma kakva bi ona mogla izgledati sutra.
Prije šest mjeseci Unija je, nakon nekoliko prolongiranja i međusobnih zadjevica među članicama, odlučila započeti pristupne pregovore s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, što se u Briselu smatra “pravom historijskom odlukom”. Ni prije ni poslije toga niko realan nije osporavao da je budućnost cijele ove regije integracija u Evropsku uniju i NATO, ma šta drugi veliki svjetski igrači preduzimali. Zapadni Balkan i Unija žive na istom komadu Planete i dijele manje ili više istu historiju i sličnu sudbinu. “Zapadni Balkan je nerazdvojni dio Evrope, a ne odmorište na kineskom Putu svile”, izjavila je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen u tradicionalnom godišnjem govoru o stanju Unije, održanom sredinom ovog mjeseca u Evropskom parlamentu.
Bestidno moljakanje kandidatskog statusa
Uskoro će u Briselu biti predstavljen i novi paket ekonomskog oporavka za Zapadni Balkan, koji će sadržavati brojne investicijske inicijative u našoj regiji, kojima će se potaknuti održavaje proizvodnje u vremenu pandemije, otvaranje novih radnih mjesta i pokretanje proizvodnje na novim tehnološkim temeljima, uokvirenim u “digitalno desetljeće Evrope” – zajednički plan Unije za preuzimanje vodeće uloge u digitalnom svijetu do 2030. godine kada je riječ o povezivosti, digitalnim vještinama, digitalnim javnim uslugama, pravu na privatnost i kibersigurnosti građana.
Kada bi tročlano Predsjedništvo Bosne i Hercegovine bilo iskreno prema vlastitoj zemlji, biračkom tijelu i građanima kao suštinskoj vrijednosti svake moderne države, tada bi znalo da je zemlja na čijem su čelu objektivno predaleko zaostala iza svega onoga što Evropska unija danas jeste i ka čemu teži. U tom slučaju bi i bestidno moljakanje kandidatskog statusa za članstvo u Uniji bilo javna sramota, a istinska evropeizacija bi bila nacionalni prioritet svih “elita”, bez obzira kojoj naciji, partiji ili “konstitutivnom narodu” pripadali.
Postojećim, kao i svim dosadašnjim, predstavnicima vlasti u Bosni i Hercegovini očigledno nisu prioritet istinske reforme na kojima Evropska unija već dva i po desetljeća toliko insistira. Interes su formalni koraci u procesu integracije, s kojima se vlasti mogu hvalisati pred svake lokalne i opće izbore. Takvim “integracijama” Bosna i Hercegovina možda i može nekada formalno puževim korakom dopuzati do Brisela, ali evropske vrijednosti će i dalje ostajati na papiru. Zapadni Balkan bi po istom principu možda i mogao postati dio Evropske unije, ali Evropska unija u takvim okolnostima ni tada neće suštinski “stanovati” na Zapadnom Balkanu. To niukom slučaju nikome dobronamjernome ne bi trebao biti cilj i povod ispraznim susretanjima, koja, uz sve ostalo, i skupo koštaju. (TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Zekerijah Smajić/Foto: EPA)