Nije bilo tako davno, u proljeće 1919. god., reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević je uputio apel francuskoj naciji i cijeloj Europi kroz
intervju francuskom novinaru Čarlsu Rivetu (Charles Rivet) za list „La Temps”, gdje je rekao: – Muslimani proslavljaju rođendan versajske Jugoslavije u krvi, ognju i plamenu. Od nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918. god. ubijene je hiljade muslimana, spaljeno je 76 žena i razoreno i opljačkano je 270 sela. Mi ćemo nepravdu podnositi, državni se poslovi mogu bez nas voditi, ali neka se poštuje barem naš život, naša čast i imetak. Zar je previše, ako to tražimo? pitao je časni reisu-l-ulema Čaušević. Ova izjava reisu-l-uleme Čauševića ne znači da su se Bošnjaci odrekli svog prava na državne poslove, već ilustruje stanje u kojem su se Bošnjaci-muslimana nalazili početkom dvadesetog stoljeća i jedino što su mogli u takvim okolnostima bilo je da se pozivaju na univerzalne vrijednosti, poput prava na život, čast i imetak.
Mislio sam da nakon genocida u Bosni nijedan reisu-l-ulema u Bošnjaka neće više biti prinuđen da piše pisma stranim ambasadama s apelom da su Bošnjaci muslimani opet u opasnosti po svoj “život, čast i imetak”. No, prevario smo se. Napadi na “život, čast i imetak” Bošnjaka-muslimana se opet dogodio u Pljevlju, Sandžaku, i opet je reisu-l-ulema u Bošnjaka, bio prinuđen da piše apel ambasadama Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Ujedinjenog Kraljevstva (UK), Republike Turske, Savezne Republike Njemačke, Italije, Francuske i Ruske Federacije. U svom pismu reisu-l-ulema Kavazović upozorava na “dugo iskustvo zločina i progona kojima su Bošnjaci i muslimani na tim prostorima bili izloženi zbog čega je njihov strah opravdan kada vide da se iste ideologije koje su bile osnova ranijim zločinima ponovo vraćaju u javni i politički prostor”.
Dakako, onaj kojeg su zmije ujedale, ima razlog da se pazi guštera. A gušteri su se ovih dana pojavili u Crnoj Gori – Sandžaku u horskom genocidnom orgijanju na koje Bošnjaci-muslimani moraju obratiti pažnju (“Polećela crna ptica, Pljevljabiće Srebrenica”). Zanimljiva je javna moralizirajuća reakcija vladike zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije na pismo reisu-l-uleme Kavazovića ambasadorima u našoj zemlji, reakcija koja zaslužuje našu analizu i našu ispravku nekoliko krivih navoda. Vidi link: mitropolija.com. Prvo, vladika Dimitrije treba da zna da je reisu-l-ulema u Bošnjaka simbol islamskog monoteizma (tevḥīda) prema kojem Bog Svevišnji nema ni sinove ni kćeri i zato je neprimjerena konstatacija da “smo svi sinovi i kćeri jednoga Boga”. Mi nismo ni sinovi ni kćeri Božji, već smo mi svi ljudi od Boga Svevišnjeg stvoreni, Boga koji nije rođen i koji nikoga nije rodio.
Drugo, sve dok javno ne prizna, dok se javno ne pokaje i dok se javno ne izvine žrtvama genocida nad Bošnjacima u Bosni, Srpska crkva nema pravo nikome, a posebno Bošnjacima, čitati lekcije iz morala. Zato preporučujemo srpskom patrijarhu, srpskim episkopima i srpskim vladikama da savjete koje dijele drugima o tome da je “brat mio, ma koje vjere bio”, primjene kod sebe. Tada ćemo svi živjeti u miru na Balkanu.
Treće, sve dok Srpska crkva stoji u avliji Nane Fate Orlović kao simbol srpskog nasilja i bezobrazluka, nema pravo ni srpski patrijarh, niti ima ijedan srpski episkop i vladika u Bosni pričati o kulturi i civilizaciji. Oni koji u tuđoj avliji podižu svoj vjerski hram nemaju ni kulturu ni civilizaciju, niti imaju obraz da drugima pogledaju u oči. Ali, očito vladika Dimitrije ne razumije šta to znači. Jer da razumije bilo bi ga stid hodati po Bosni, a kamoli govoriti ljudskosti, dok Nana Fata duševno pati zato što joj vi, vladika Dimitrije, remetite duševni mir. Kako to jednom ne shvatite?
Četvrto, da li vi, vladika Dimitrije, slušate sami sebe šta pričate: – Podsjećam ef. Kavazovića da u Pljevljima nije prolivena krv (tj. niko nije ni ranjen, a kamo li izgubio život, pošto je to osnovno značenje ove jezičke sintagme)… Pa zar je trebala biti prolivena krv Bošnjaka u Pljevlju? To može biti samo logika Lucifera? To može biti samo logika Škorpijona, srpskih kukavica, koji znaju ubijati bosanske mladiće s leđa! Peto, s kojim pravom se vi, vladika Dimitrije, obraćate reisu-l-ulemi Kvazoviću s “apelem da prepusti lokalnim islamskim liderima u Crnoj Gori da kažu svoju riječ…” dok se Srpski patrijarh Irinej svako malo pojavi u Banjoj Luci da blagoslovi srpski genocid nad Bošnjacima? Odakle vam pravo da vi znate šta reisu-l-ulema (ne)zna i da nije informiran šta se događa u Pljevljima s muslimanima? Bit će da ćete ga vi poučiti i informirati, kao što poučavate i informirate neke od Bošnjaka, pojedinace, koji su se otuđili od svoje vjere i nacije, koje vi uzgajate i odgajate da vam služe! Ali ta su vremena prošla, vladiko Dimitrije. Vama očito to još nije niko rekao!
Šesto, baš smo tužni šta nam je vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, poput Srećka Šojića, iznenâđen i povrêđen kojom je brzinom reisu-l-ulema Kavazović “pismo stavio na stolove stranih diplomata u Bosni i Hercegovini”. Umjesto toga, vladika Dimitrije je očekivao da on lično i personalno objasni reisu/l/ulemi situaciju u Pljevljimakako ne bi bilo potrebe da se strani ambasadori uznemiravaju prolivenom krvlju Bošnjaka u Pljevljima. Jer srpska politika, Srpska crkva i srpska kultura su toliko civilizirani da im ne pada na pamet da uznemiravaju strane ambasadore zbog svojih (ne)djela u Srebrenici, Fatinoj avliji u Konjević polju, Pljevljima, itd. Ambasadore treba ostaviti na miru dok srpska politika u Crnoj Gori završi svoj (ne)krvavi pîr. Sedmo, no, najzanimljivija javna poruka ili “moralna lekcija”, koju je vladika Dimitrije uputio reisu-l-uleme Kavazovići glasi: – Nije potrebno da se prave kompromisi sa istinom ali istinu treba govoriti sa dobrom namjerom, u ljubavi. Treba kao što se to u svetim knjigama kaže – istinovati u ljubavi. Bilo bi mi žao da sam umro prije nego sam ovo čuo od jednog srpskog vladike. Ovo je, zaista, velika prekretnica u srpskom moralnom nauku, nauku koji pobija izjavu oca srpske nacije Dobrice Ćosića, koji je rekao: – Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.
Pa ipak, dragi moji Bošnjaci/Bosanci, vi zaključajte vrata, držite se zajedno, budite jedinstveni, pouzdajte se u Svevišnjeg Boga i u sami sebe!
Na početku bijaše Božja riječ i na kraju će biti Božja riječ!
Mi Bogu pripadamo i Bogu vraćamo s imanom i islamom, ako Bog da.
Neka Allah čuva našeg reisu-l-ulemu Huseina ef. Kavazovića i neka ga nagradi za hrabru i mudru riječ u pravo vrijeme i na pravom mjestu!
Selam mojim Bošnjacima u Pljevljima!
Mi smo ponosni na vas!
Neka vas Allah čuva od njihove laži i nepravde! Amin! Piše: Mustafa Cerić pressmedia.ba