Druga je strana i to što smo konačno shvatili koliko nam znači komad zemlje koji
godinama nismo obrađivali uljuljkani u sigurnost redovnih mjesečnih primanja uvjereni da se to ne isplati! Druga je strana i to da smo dobili priliku da shvatimo da nismo ovisnici o svim onim stvarima za koje smo mislili da bez njih ne možemo. Virus korona već nekoliko sedmica glavna je tema svih svjetskih medija. Sa svih strana stižu nam informacije o broju zaraženih i preminulih, dok se broj oporavljenih tek urijetko i stidljivo provuče uz prethodno spomenute dvije informacije. Uopće nema sumnje u to da se nalazimo u kriznim, po mnogo čemu za čovječanstvo presudnim trenucima, da se nad sve nas nadvio tamni oblak nevidljive prijetnje, koja je iz nas istisnula sve ono što smo godinama, pa i decenijama ljubomorno čuvali ili strepeći skrivali, i da se, u skladu s postojećim neprilikama, moramo ponašati odgovorno.
Nema sumnje ni u to da su propise, ograničenja i zabrane koje su trenutno na snazi i uključuju mjeru socijalnog distanciranja, zabranu kretanja za osobe mlađe od 18 i starije od 65 godina, nošenje maske i rukavica osmislili stručnjaci vođeni željom da nas zaštite i mi to, kao odgovorni građani, moramo poštovati. Međutim, čini se da je medijska histerija prešla granicu djelotvornog i počela utjecati na javljanje nepovjerenja u novinarsko izvještavanje, a to je opasnost koja bi nas kao društvo mogla itekako koštati. Uporno insistiranje onih mlađih od 65 godina da su stariji od te dobi u najvećoj opasnosti počinje postajati nimalo lijepo za uši i psihu svih onih starijih od 65, ali i onih koji imaju nekog bliskog u trećoj životnoj dobi. A većina nas ih, hvala Bogu, ima. Mnogi sada počinju razmišljati na sljedeći način: OK, rekli ste, nekoliko puta ste napomenuli, svi smo tu rečenicu naučili napamet i poštujemo je, ali sada je zaista dosta. Također, insistiranje na smrtnosti virusa koji uzrokuje bolest COVID‑19 već je počelo prerastati u traumu s kojom ćemo se morati nositi godinama nakon što virus bude poražen. Mnogi su pod utjecajem takvog izvještavanja stekli dojam da je stopa smrtnosti virusa stopostotna, a što, naravno, nije slučaj.
S obzirom na sve navedeno, smijemo li se zapitati zbog čega i čemu takvo izvještavanje? Da li je to tek zbog senzacionalizma i borbe za čitanost / gledanost ili je to naputak izdat s namjerom da se stanovništvo strahom drži u kućama? Ako je odgovor na prvo pitanje pozitivan, onda zaista nemamo o čemu pričati. Ako je pozitivan na drugo pitanje, onda treba reći da za takvim strategijama nema potrebe, jer je zakon jasan, a sankcije propisane tim zakonom još jasnije. Njegova provedba osigurat će poštivanje propisa bez ikakve sumnje. Mediji bi, nakon što su ispunili svoju misiju i javnost upoznali o opasnostima koje vrebaju od virusa korona, sada trebali skrenuti pažnju i na drugu stranu postojeće krizne situacije. Naprimjer, mogu istaknuti da je ova krajnje opasna situacija istovremeno i prilika da se posvetimo svojim porodicama, da vrijeme provodimo s roditeljima, supružnicima i djecom, komuniciramo putem društvenih mreža s rodbinom i prijateljima mnogo više nego prije, te da se dobro odmorimo i spremni dočekamo buduće životne i profesionalne izazove. Vrijeme će pokazati da su roditelji u ovim danima uspjeli ostvariti kudikamo kvalitetniju vezu sa svojom djecom i da su supružnici obnovili najljepše emocije. Mediji nas, osim izvještaja o novozaraženim, mogu izvještavati i o tome da su najnovija istraživanja pokazala kako se ozonski omotač koji nam je bitniji i od samog virusa počeo obnavljati, da je kvalitet zraka širom svijeta na nesvakidašnjem nivou, da se more u Veneciji smirilo, ali i da su naučnici širom svijeta ostvarili najkvalitetniju saradnju do sada i da svi žele samo jedno: otkriti formulu vakcine kojom će biti stavljena tačka na ovu pošast.
Druga strana postojećeg stanja jeste i to da ovih dana svi punih usta izgovaraju Bosna i Hercegovina jer su shvatili da samo Bosna i Hercegovina može biti garant zaduživanja koja će neminovno uslijediti kada sve ovo prođe i kada se opet budemo morali posvetiti ekonomiji koja trenutno vodi odsudnu bitku za opstanak. Druga je strana i to što smo konačno shvatili koliko nam znači komad zemlje koji godinama nismo obrađivali uljuljkani u sigurnost redovnih mjesečnih primanja uvjereni da se to ne isplati! Druga je strana i to da smo dobili priliku da shvatimo da nismo ovisnici o svim onim stvarima za koje smo mislili da bez njih ne možemo. Druga je strana, naravno, i to što ćemo u ovim danima, povučeni u svoje domove, poželjeti svoje prijatelje. Sada su nam i sve ovakve vijesti prijeko potrebne, jer svijet će – ako Bog da – postojati i nakon korone. Piše: Elvir MUSIĆ stav.na