Analiza socijalnog konteksta u “doba coronavirusa” - Obrazovanje, društvo znanja i krizno stanje. Glupost je virulentna, a znanje se teško prenosi!

Psihičko stanje, strah, beznađe. Na pozornici svijeta odvija se nova drama čovječanstva u kojoj coronavirus sije zebnju u našim srcima i smrt oko nas. U ljudima je prevladao strah od zaraze i neočekivanog umiranja. Uspaničili su se i ne znaju šta da rade. Zbunjuju ih neodgovorni medijski izvještaji, povećavaju im panično ponašanje, neizvjesnost ih razara iznutra. U stanju krize trebala bi vladati solidarnost među ljudima. Opasnost vreba svako ljudsko biće podjednako. To pokreće lojalnost prema ljudskoj zajednici.

Ovo je za medije idealno stanje u kojem se ispunjava “smisao” njihovog postojanja! Važno je biti prvi, prvi i prvi! Zauvijek prvi. Odvratno je, također, slušati političare za “etničko-religijska i nacionalna pitanja” koji preko noći počinju da objašnjavaju COVID-19 kao da se radi o nečemu što detaljno poznaju. Samo je od toga odvratnije kad pojedinci u ovome kriznom času nastavljaju iskazivati svoju  fašizoidnu mržnju prema svemu bosanskom! Našu građansku nadu, ipak, spasilo je nekoliko kvalitetnih profesora i ljekara koji su autoritativno objašnjavali novonastalu situaciju u zemlji i svijetu. Oni su posvjedočili da nije uzaludno povjerenje u znanje, jer ono oslobađa od beznađa.

Znanje, obrazovanje i etika odgovornosti. Veliki događaji, koji dramatično pogađaju cjelinu čovječanstva, izazivaju pitanja o znanju i obrazovanju ljudi. U kriznim trenucima povijesti postajemo svjesni da nam pjevaljke, fudbaleri, influenserke, kardašijanke, gatare i politički manipulatori ne mogu nikako pomoći. Oni su dio industrije zabave i konzumerizma, ali u kriznim situacijama mi tražimo mišljenje stručnjaka i znanstvenika u raznim oblastima. To na neki način predstavlja naše ljudsko uozbiljenje i preuzimanje odgovornosti prema vlastitom životu. Pažljivo  tražimo “ozbiljno” znanje o pojavama i događajima u prirodi i društvu! Sasvim jasno: znanje koje u sebi posjeduje humanističku crtu i odgovornost prema životu, brigu za još-nerođeno i izgrađenu ekološku svijest.

Laži sistema i rezignacija građana. Najednom vidimo kako pojedine funkcije sistema nisu u stanju  da ispunjavaju svoju svrhu. Naprimjer, obrazovne funkcije ili zdravstvene funkcije sistema, na koje računamo kao upotrebljive za društveni sistem, u određenom trenutku se razotkrivaju kao nefunkcionalne, a često i njihovi djelatnici kao nesposobni. Godinama kao građani slutimo da ne posjedujemo kvalitetno obrazovanje ili zdravstvo, sistem pravosuđa ili sigurnosti, a onda shvatimo, kada  trebaju zajednici, da su te funkcije sistema nedostatne svojoj svrsi, da su često samo formalno postavljene zavjese iza kojih nema ništa ozbiljno, na struci zasnovano, moralno, odgovorno, ljudsko. Godinama ljudi uzimaju plaće za određene poslove u društvenom sistemu i kada trebaju da te funkcije stave na raspolaganje društvu, onda se sve raspadne u paramparčad i sistem ne funckionira. Zato je najteže ljudima koji traže pravdu i red, jer korumpirani sudac onemogućava pravdu, ili ljudima koji traže zdravlje kad shvate da funkcija sistema ne posjeduje lijekove ili adekvatnu brigu za njegovu zdravstvenu potrebu. U tim situacijama najodvratnija je uloga medija koji služe za odstrel ljudi ili preusmjeravanje i obmanjivanje javnosti o određenim događajima.

Pokazalo se kako mediji u sprezi s određenim grupacijama iz sistema države obmanjuju građene o pojavama koje su zadesile ljude. Oko coronavirusa kružilo je toliko zbunjujućih informacija da je u jednom času bilo nemoguće pratiti i razumijevati o čemu se tu radi. U prvi mah svi su bili “stručnjaci” i svašta su pričali. Tek poneki znalac iz medicinske struke, epidemiolog, virusolog ili biolog, iznijeli bi  nekoliko preciznih informacija i uputili laike u to o čemu se radi s tim virusima. Ostali su uživali u širenju apokaliptičkih izvještaja i slika. Mediji skloni senzacionalizmu su napokon došli na svoje, kaoi vladari sa svojim psihopatskim karakterima. Jedan medij tvrdi da je to “velika zavjera” svjetskih moćnika. Drugi medij kazuje da se radi o “biološkom ratu” i da je coronavirus “perfect biological weapon”. Trećipodsjeća da je taj virus prebjegao sa životinja na čovjeka. Četvrti medij relativizira sve događaje o pandemiji i raskrinkava cijelu naraciju. Peti medij razglašava kako se pandemijaširi i kako je čovječanstvo napadnuto. Šesti medij objavljuje kako ljekari pogrešno dijagnosticiraju kod gripe i daju pogrešne lijekove i tretmane liječenja te je zbog toga “svaki drugi oboljeli u Italiji preminuo zbog pogrešnog liječenja”... U slučajnim i namjernim lažima sistema i medija potpuno se razbija bilo kakva slika vjerodostojnog znanja prema epidemiji coronavirusa.  

Situacija je posebno dobro došla za medije i političare koji imaju mesijanske intencije. Stoga je stanje idealno za opće ludilo. U tome sumraku od Konjica se, naprimjer, pravi “žarište coronavirusa”, medijski slučaj za eksploataciju, postapokaliptički krajolik koji se potpuno besmisleno poredi s Wuhanom iz vidika provincijalne hiperbole...

Neoliberalni kontekst obrazovanja. Nacionalni sistemi obrazovanja dominirali su tokom 20. stoljeća i bili su u rukama državne / nacionalne vlade. Na kraju tog i početkom 21. stoljeća dolaze upute iz internacionalnih obrazovnih projekcija za reforme na svim razinama obrazovanja. Novi model obrazovanja koji napušta humboldtovske zasade iz 19. stoljeća potaknut je ideologijom neoliberalnog kapitalizma i tržišta kao mjere obrazovanja ljudi. Glavna karakteristika čovjeka je u preferiranju definicije homo economicus.

Bolonjski sistem obrazovanja ne razvija humanistički koncept znanja. Ovo je vrlo teška tvrdnja, gotovooptužba, ali prilično bliska istini koja dominira povijesnim novouspostavljenim kontekstom. Cjelokupan sistem znanja urušio se pred zahtjevima tržišta! Potiskuje se forma znanstvenog svjetonazora i opće znanstvene orijentacije u objašnjavanju pojava u svijetu oko nas. Kapitalistički odnosi su se “prelili” preko fabričkih zidina, u kojima su naši očevi do jučer zarađivali plaće, na cjelinu društva i transformirali ga do neslućenih oblika. Neki ljudi su, u međuvremenu, povjerovali da se može bez znanosti objasniti pojave i procese u svijetu. Potpuno je potisnut validan znanstveni odnos prema svijetu ili znanstveni svjetonazor... Ono što je Wiener Kreis zahtijevao u prvoj polovini 20. stoljeća.

Aplauzi ljekarima. Ljudska zajednica bez znanja ne može znanstveno predviđati svoju budućnost ili usmjeravati funkcioniranje svoga postojanja na nekoj zadovoljavajućoj razini. U današnjem društvu zahtjev za znanjem je vrhunski i najpreči. Sve je određeno znanjem i oko njega se kreće. Apaluzi ljekarima koji spašavaju živote ljudima znak su podrške i poštovanja, prije svega, podrške za hrabro suočavanje s “neprijateljem” koji je nemilosrdan  i poštovanja prema liječničkom znanju. Aplauz ljekarima je povratak vjere i zahvalnosti ljudima koji znaju, u ovome slučaju, zbrinjavati ljude u nevolji i smrtnoj opasnosti. To je aplauz iz straha! Čini mi se da, ipak, nešto tu ne štima!? Ljudi oko nas, sasvim je osvjedočeno mnogo puta, ne poštuju znanje, pametne ljude, spsobne i poduzetne. Svijesto izrečenom rezultat je iskustva u kojem  previše polusvijeta i poluobrazovanih buzdovana ponižavaju ljude od znanja i ismijavaju ih iz obijesti! Izgleda, nekako iz dubine svijesti, da ovaj aplauz iz straha tek otvara pitanja koja ne možemo zaobići. Provincija ne voli umne ljude bez obzira što im govori da ih cijeni! Provincija je zasnovana na prividu, mnijenju – i obmani. Osnov provincijalnog života nije znanstveno objašnjenje pomoću kojeg se orijentira, nego trač, laž, objeda i prezir prema svemu pametnijem. To je dominantna poluobrazovanost u kojoj se ljudskost guši!

Poslije epidemije coronavirusa iskrsava pitanje o medicinskom znanju i znanju nauke uopće. Šta će biti ako medicinska znanja budu svedena na mizerne razine? Ako zakaže i ako nas budu liječili ljudi koji ne znaju? Nećemo ni primijetiti da ljudi umiru od loših ljekarskih intervencija zbog upale pluća ili malo jače gripe? Zbog pogrešnih tretmana bolesti! Nestručnih dijagnoza...

Ohrabrujuće vijesti se ipak pojavljuju. Jedan bosanski čovjek, Mirsad Dević, Chief Digital Officer u Digital Diagnostics AG, koji radi na otkivanju brzog testa (Schnelltest) za otkrivanje coronavirusa, rekao je za njemački BILD: „Prototip je u razvoju. Tehnologija postoji. Sada se radi još samo oko razvoja hardware-a.” Test pokazuje odmah da li ima virusa ili nema. Rezultati su tu, dakle, brzo i tačno. Dosadašnji brzi testovi na papirnim trakama (Papierstreifen) imaju jedan glavni nedostatak: oni otkrivaju samo anti-tijela, koja se, međutim, mogu otkriti samo u virusnim infekcijama najranije sedam dana nakon infekcije. Smisao sadašnjeg otkrića je da se odmah na licu mjesta otkrije infekcija, bez obilaska laboratorije! Novina u ovome postupku kazuje nam da “postojeći biosenzor neće otkriti infekciju na temelju postojećih anti-tijela, već na temelju postojećih virusa”. Budući da države uglavnom oskudijevaju s laboratorijskim kapacitetima, “danas su hitno potrebni brzi testovi“ (Virusolog prof. Melanie Brinkmann iz  Helmholtz-Zentrum).       Piše: Prof. dr. Senadin Lavić               (Vijesti.ba)