“Nažalost, trenutno ne možemo ništa uraditi jer smo ranije iscrpili sva pravna sredstva.

Nakon odluke Ustavnog suda BiH kojom je odbijena naša apelacija, ne možemo ništa uraditi osim čekati donošenje Zakona o restituciji. Međutim, obavezni smo ustati protiv devastacije samog hotela ‘Palas’ uzimajući u obzir kulturnu i historijsku vrijednost ovog objekta. S druge strane, nadamo se i čekamo da država konačno donese Zakon o restituciji.”  

Draško Stanivuković, gradonačelnik Banje Luke, prije nekoliko dana najavio je da grad na Vrbasu konačno dobija “novi simbol grada”, “novu razglednicu”, “najviši i najluksuzniji hotel u Republici srpskoj” – novi hotel “Palas”. Kako se pohvalio, nakon 40 godina riješio je pitanje koje je bilo nerješivo za sve prethodne gradonačelnike i gradske administracije. Najavio je u subotu, 21. maja, da rušenje zaostalih objekata na lokalitetu predviđenom za “Palas” počinje odmah te da se odmah pristupa i gradnji, koja će se, prema njegovoj tvrdnji, odvijati naredne tri godine.

Međutim, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini najavu gradnje novog hotela “Palas” označila je postupkom koji je jednak rušenju Ferhadija džamije tokom Agresije na našu domovinu. Zašto? Zato što će se on, kako navode, biti izgrađen na vakufskoj zemlji, na kojoj je u prošlosti bio izgrađen vjerski objekt. Iako već dugo Islamska zajednica u BiH vodi pravni bitku s vlastima u Banjoj Luci, pa i s entitetskim vlastima u cjelini, nažalost bezuspješno, iz Vakufske direkcije istakli su jasno da Islamska zajednica u BiH neće odustati od pravne borbe i da će u skladu s raspoloživim pravnim sredstvima pokrenuti sve vrste postupaka s ciljem zaštite temeljnih ljudskih prava muslimana.

Hfz. dr. Senaid Zajimović direktor je Vakufske direkcije i upravo s njim u ovom broju Stava razgovaramo o problemu s kojim se već dugo bori Medžlis Islamske zajednice Banja Luka, ali i o drugim projektima koje je provela i koje provodi ova institucija na čijem je čelu.

STAV: U Banjoj Luci kopaju se temelji za izgradnju hotela “Palas”, koji će se naći na mjestu nasilno srušene džamije. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, odnosno Vakufska direkcija, već dugo upozorava na to da hotel na predviđenoj lokaciji naprosto ne smije biti izgrađen. Šta se u prošlosti nalazilo na tom lokalitetu i zašto je on važan?

ZAJIMOVIĆ: Sav taj lokalitet u prošlosti bio je vakufski. Usljed uzurpacija različitih političkih sistema vakufske nekretnine su se smanjivale. Na jedinstvenoj parceli, poznatoj kao k.č. 3/18, na kojoj se sada u jednom njenom dijelu gradi novi “Palas”, egzistirala je nekada Šehova ili Sijamska džamija kao i drugi vakufski obrazovni i poslovni objekti koji su opsluživali džamiju. Iz nama nepoznatih razloga džamija je srušena 1931. godine. Nije poznato ko ju je tačno srušio i zašto. Stari hotel “Palas” građen je od 1931. do 1933. godine, a projektovao ga je arhitekta Dionis Sunko. Projektom se nastojalo simbolično asocirati, podsjetiti na nekadašnju džamiju koja se tu nalazila, pa se i danas na krovu hotela nalazi replika munare. Godine 1948. hotel “Palas” je nacionaliziran. Sve do nacionalizacije on je bio u vlasništvu i pod upravom vakufa. Nacionalizacija je izvršena na osnovu tadašnjeg Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeća. Hotel “Palas” su tadašnje vlasti posmatrale kao privatno privredno preduzeće, što je vidljivo iz Rješenja o nacionalizaciji i Rješenja o odbijanju žalbe Vakufsko-mearifskog povjereništva u Banjoj Luci. U aprilu 1948. godine izvršeno je preuzimanje hotela “Palas” od tadašnjih vlasti. Vakufsko-mearifsko povjereništvo tražilo je da se iz nacionalizacije izuzmu tri lokala u prizemlju, što je odbijeno. U zgradi hotela “Palas” nisu bile samo prostorije koje služe hotelskom kapacitetu, tu je bilo prostorija koje su u potpunosti izdvojene od hotela i koje su izdavane u zakup. Tu je postojala jedna brijačnica, optičarsko-urarska radnja te gradski magazin. U zgradi je postojalo i kino. Njima se odvojeno rukovodilo. Međutim, sve je ovo nacionalizirano iako se ovi odvojeni lokali nisu mogli nacionalizirati na osnovu spomenutog zakona jer nisu bili dio cjeline hotela “Palas”. Zanimljivo je da je prema zapisniku o primopredaji evidentirano i dugovanje zakupaca prema vakufu zbog korištenja ovih prostora. Hotel “Palas” bio je savremenog koncepta, koji je osim lokala i kino-sale u sebi sadržavao 61 sobu, osam kupatila i deset banja otvorenog tipa koje su mogli koristiti Banjalučani, zatim garaže, servisne prostorije i dr. U našoj arhivi imamo oglas iz 1933. godine u kojem Vakufsko-mearifsko povjereništvo Banja Luka iznajmljuje hotel “Palas”, iz kojeg se jasno može vidjeti čime se sve raspolagalo na ovom lokalitetu.

STAV: Kako je došlo do nacionalizacije, a potom i privatizacije ovog lokaliteta?

ZAJIMOVIĆ: Nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu dolazi do privatizacije hotela “Palas”. Rješenjem Uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove 2001. godine utvrđuje se da je po osnovu kupovine državnog kapitala izvršena privatizacija hotela, tj. imovine. Privatizacija se desila 2001. godine na osnovu Rješenja Direkcije za privatizaciju Republike srpske. Hotel Palas s.d. Banja Luka stekao je pravo svojine državnog kapitala u ODP “Palas” Banja Luka na parcelama označenim kao k.č. broj 3/18 i k.č. broj 3/19. Parcela 3/18, zajedno s hotelom “Palas” i pratećim objektima, bila je vlasništvo Islamske zajednice u BiH. Kroz privatizaciju privatizirale su se sve nekretnine koje su nacionalizirane. Islamska zajednica tada pokreće postupke protiv navedenog rješenja s ciljem njegovog poništenja jer je riječ o nacionaliziranoj imovini za koju je, i tada kao i sada, postojala zabrana raspolaganja. Ono što je zanimljivo istaknuti jeste to da nadležni upravni, a kasnije i sudski organi, Islamskoj zajednici u BiH ne daju stranački legitimitet te samim tim osporavaju uopće učešće u postupku jer se radi o nacionaliziranoj imovini. S obzirom na to da je odbijena žalba Islamske zajednice u BiH u upravnom postupku, pokrenuta je tužba protiv Rješenja na osnovu kojeg je utvrđeno vlasništvo po osnovu privatizacije. Osnovni sud odbio je presudom tužbu kao neosnovanu. Islamska zajednica u BiH izjavila je žalbu Okružnom sudu, koja je također odbijena. Vrhovnom sudu Rs podnijet je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Godine 2014. Vrhovni sud Rs odbio je zahtjev kao neosnovan. Nakon toga izjavljena je apelacija Ustavnom sudu BiH koja je početkom aprila 2017. godine odbijena kao neosnovana. Suština jeste da je hotel “Palas”, zajedno s ostalim nekretninama, nacionaliziran, a poslije Agresije kroz proces privatizacije privatiziran, a kasnije je, daljnjim prometovanjem, upisan na sadašnjeg vlasnika.

Zanimljivo je da je u Rs-u bio donijet Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju (Službeni glasnik RS broj 13/2) te da je Medžlis Islamske zajednice Banja Luka podnio zahtjev za vraćanje hotela “Palas” na osnovu ovog zakona. Napominjemo da je na osnovu ovog zakona vraćen veliki procent imovine određenim subjektima. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Rs obustavila je ovaj zahtjev Medžlisa jer je visoki predstavnik, odlukom od 30. augusta 2000. godine, proglasio ovaj zakon nevažećim iako je Medžlis zahtjev podnio prije te odluke. Za neke subjekte taj zakon nije bio nevažeći, oni su proveli sve promjene vlasništva na svojoj izvornoj imovini.

STAV: Poznato je da je Medžlis Islamske zajednice Banja Luka još 2001. godine pokrenuo postupak osporavanja nezakonite privatizacije vakufske parcele označene kao k.č. broj 3/18, ali je Ustavni sud BiH odbio apelaciju Medžlisa uz obrazloženje da nije donesen zakon o denacionalizaciji, odnosno restituciji i da je spomenuti zakon stavljen van snage. Kako će se voditi daljnja pravna bitka, koje su naredne instance?

ZAJIMOVIĆ: Nažalost, trenutno ne možemo ništa uraditi jer smo ranije iscrpili sva pravna sredstva. Nakon odluke Ustavnog suda BiH kojom je odbijena naša apelacija ne možemo ništa uraditi osim čekati donošenje Zakona o restituciji. Međutim, obavezni smo ustati protiv devastacije samog hotela “Palas” uzimajući u obzir kulturnu i historijsku vrijednost ovog objekta. S druge strane, nadamo se i čekamo da država konačno donese Zakon o restituciji. Svi ovi problemi nastaju upravo zbog nedonošenja Zakona o restituciji i njih će biti sve više. Zbog toga je ovo i još jedan naš apel državnim organima da konačno krenu rješavati ovo pitanje. Ne može se razgovarati o državnoj imovini a da se prethodno ne riješi ovaj problem. Najveći procent državne imovine upravo je pod teretom restitucije. Kako je došlo do rušenja džamije i privatizacije samog hotela i pod kojim uvjetima, to je za istraživanje, ali do revizije privatizacije u Bosni i Hercegovini izgleda neće nikada doći.

Međutim, ovdje želimo naglasiti važnu stvar, a radi se o obavezi državnih organa da zaštite hotel “Palas”, jer se on nalazi na privremenoj listi nacionalnih spomenika. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH donijela je 2002. godine Odluku o privremenoj listi nacionalnih spomenika. Tom odlukom određeno je da će se, do donošenja pojedinačnih odluka za svaki objekt, sva dobra upisana na privremenu listu smatrati nacionalnim spomenikom i uživati zaštitu propisanu Zakonom o sprovedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 10/02, “Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02 i “Službeni glasnik Brčko Distrikta”, broj 2/02). U skladu s ovom odlukom hotel “Palas” uživa sve mjere zaštite kao da je nacionalni spomenik, što znači da se gradnjom ne smije narušiti ambijentalna cjelina. Jesu li ispoštovani propisi i je li projekt koji je prezentiran javnosti zadržao mjere zaštite, na to trebaju dati odgovor Ministarstvo prostornog uređenja Rs, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Rs i Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Iz skica prezentiranih u javnosti jasno se vidi da se gradi jedan moderan objekt i da nema nikakve niti kulturološke, a niti ambijentalne veze s hotelom “Palas”.

STAV: Već dugo se “šuška” o tome da je u prošlosti neko iz Islamske zajednice prodao zemljište na kojem se sada gradi spomenuti hotel. Koliko tu ima istine?

ZAJIMOVIĆ: Tu nema nimalo istine. Definitivno. Prvi put čujemo za takve informacije. Mislim da sam u prethodnim odgovorima jasno naznačio kako je došlo do prometovanja i da se radilo prije svega o nacionalizaciji, a kasnije i o privatizaciji te imovine. Zato postoje rješenja o nacionalizaciji. Zašto se desila nacionalizacija, potom i privatizacija, na to odgovore treba tražiti od države i entiteta koji su obrnutim redoslijedom donosili zakone.

STAV: Šta mislite koliko u cjelokupnoj aferi “Palas” ima dnevne politike? Konkretnije, koliko gradske i entitetske vlasti imaju umiješane prste u ovom slučaju?

ZAJIMOVIĆ: U ovaj segment mi ne možemo ulaziti jer nemamo dovoljno informacija i eventualnih dokaza. Međutim, mi insistiramo na tome da propisi iz oblasti građenja i svi drugi propisi moraju biti ispoštovani. Posebno naglašavam, još jednom, da je hotel “Palas” na privremenoj listi nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini i da kao takav uživa najveći stepen zaštite. Svako narušavanje nacionalnog spomenika i njegovo uništavanje jeste krivično djelo. Shodno navedenom, Komisija treba da bude više uključena, kao i nadležno ministarstvo. Mi ćemo poduzeti sva dostupna pravna sredstva kako ne bi došlo do narušavanja samog hotela “Palas”, tj. izvornog dijela koji je bio vakufski.

STAV: Ustavni sud BiH poništio je nagodbu i presudu kojom je otuđen Gazi Turali-begov vakuf u Tuzli. Šta zapravo razlikuje ovaj slučaj od onog u Banjoj Luci?

ZAJIMOVIĆ: Predmeti su slični, ali u samom meritumu ima određenih razlika. U slučaju predmeta Gazi Turali-begovog vakufa, vakufska nekretnina koja je prometovana nije bila u početnom bilansu prilikom privatizacije i samim tim nije bila u privatizacionoj masi. Vakufska nekretnina u Tuzli prometovana je suprotno zakonskim propisima jer je tada, kao i sada, postojala zabrana prometovanja nacionaliziranom imovinom. Hotel “Palas” prometovan je po osnovu Zakona o privatizaciji. Ustavni sud BiH jasno je naznačio razlike između ova dva predmeta.

STAV: U slučaju da se ovaj vakufski lokalitet u Banjoj Luci vrati u vlasništvo Islamske zajednice u BiH, postoje li planovi kako se on može iskoristiti?

ZAJIMOVIĆ: Ovaj lokalitet može se vratiti Islamskoj zajednici u BiH isključivo donošenjem Zakona o restituciji. Zbog toga mi apelujemo na organe vlasti da pokrenu proceduru njegovog donošenja. Kada bude donesen Zakon o restituciji, tada će biti tretirano i pitanje hotela “Palas” u kontekstu izvornog vakufskog objekta koji je nacionaliziran i koji će u nekom omjeru biti predmetom restitucije u zavisnosti od zakonskog okvira koji bude tretirao ovu problematiku. Tek nakon toga možemo govoriti o planovima korištenja ovog lokaliteta.

STAV: Države u okruženju imaju zakonske regulative koje uređuju oblast restitucije. Koliko je bitno donošenje Zakona o restituciji i u našoj državi? Stalno se o tome govori, ali se slabo šta poduzima.

ZAJIMOVIĆ: Svakim se danom pitanje eventualne restitucije dodatno komplicira. Imamo implementaciju zakonskih propisa koji uveliko tretiraju ili rješavaju pitanje imovine, naročito na području Rs-a, gdje je u završnoj fazi proces izlaganja nekretnina i utvrđivanja prava na nepokretnostima. U tim postupcima dolazi do brisanja društvene ili državne svojine dok se imovina upisuje na entitet Rs ili lokalne zajednice, što automatski dovodi do opasnosti od daljnjeg prometovanja takve imovine jer se kroz trenutne upise vlasništva ne vidi da postoje bilo kakva ograničenja u kontekstu raspolaganja nekretninom. U Federaciji i u Rs-u postoji zabrana prometovanja nacionaliziranom imovinom, međutim, bojimo se da se u praksi prometovanja ipak dešavaju. Ako je neka imovina nacionalizirana, svejedno je li riječ o zemljištu ili objektu, odnosno ako je bila upisana kao državna odnosno društvena svojina, a sada se vodi kao svojina Rs, to je već prometovanje. Međutim, čini nam se da u ovoj državi niko to ne smatra ozbiljnim problemom. Postavlja se pitanje hoće li se uopće moći provoditi naturalna restitucija ako se nastavi ovakvim načinom rješavati pitanje imovine. Sada imamo situaciju da OHR formira neke komisije, koje trebaju utvrditi prijedloge u vezi sa statusom državne imovine. Kako je država stjecala imovinu? Najvećim dijelom putem nacionalizacije. Postavlja se pitanje kako će se rješavati državna imovina a da se prethodno iz te državne imovine ne vrati imovina izvornim vlasnicima. Bojimo se da se ide po principu u kojem se na jedno već nepravično rješenje dodaje još nepravičnije i da se usljed pritisaka politike rješavaju pitanja obrnutim redoslijedom. Sve države u okruženju riješile su zakonski okvir za restituciju. Nije Bosna i Hercegovina jedina zemlja koja je imala veliku nacionalizaciju. Srbija ju je također imala, Hrvatska djelimično, Sjeverna Makedonija je to imala. Ako su te zemlje donijele zakonski okvir, nije nam jasno zašto to Bosna i Hercegovina ne uradi. Očito ni međunarodna zajednica ne problematizira to pitanje. Mi smo svjesni činjenice da su u Bosni i Hercegovini trenutno u fokusu neke druge stvari, ali lakše bi bilo rješavati državnu imovinu nakon restitucije jer bi je u konačnici bilo manje. Mi svakodnevno podsjećamo odgovorne da se ovo pitanje pokrene. Održali smo niz sastanaka s predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti, organizirali smo i veliki broj konferencija, okruglih stolova, pisali smo saopćenja, davali izjave i stalno nastojimo da ovo pitanje držimo aktuelnim u javnosti koliko god je to moguće. Iskreno se nadamo da će u ovom mandatu vlasti pokrenuti određena pitanja vezana za restituciju. Mi ne tražimo da se restitucija rješava odmah i u kratkom periodu. Mi tražimo samo da se donese pravedan zakon, a rokovi za implementaciju mogu biti i dugotrajni.

STAV: Kada je riječ o najvažnijim projektima koji su za cilj imali zaštitu vakufske imovine, na šta je to Vakufska direkcija posebno ponosna?

ZAJIMOVIĆ: Usljed utjecaja represivnih mjera u periodu komunizma i usljed nacionalizacije vakuf je skoro nestao. Sama činjenica da je Vakufska direkcija bila ugašena 1959. godine dovoljno govori u kakvom je stanju bio vakuf. Nakon završetka Agresije Islamska zajednica u BiH obnovila je rad Vakufske direkcije s posebnim zadacima, a to je popis i povrat imovine, obnova vakufa i, generalno, razvoj vakufa. Nakon završetka Agresije nismo imali informacije kojim vakufima raspolaže Islamska zajednica u BiH. Nismo imali nikakav popis niti evidenciju. Krenuli smo od nule. Uporedo s navedenim valjalo je obnoviti ogroman broj vakufskih i vjerskih objekata koji su porušeni u toku Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Također smo u tom periodu uspostavljali saradnju s prijateljskim zemljama i sličnim institucijama u njima. Njihova pomoć bila je nemjerljiva, a ona i dan-danas traje. Ono na što smo posebno ponosni jeste taj aktivni prethodni period kada smo uspjeli izvršiti popis i registraciju cijele vakufske imovine, uspjeli smo dati znatan doprinos u obnovi vakufa i džamija. Veoma je teško izdvojiti posebne projekte, jer su svi oni posebni, ali smo posebno ponosni što smo imali čast da učestvujemo u obnovi Aladža džamije, Arnaudija džamije, Kizlar-agine džamije u Mrkonjić Gradu, Sinan-begove džamije u Čajniču, izgradnji Upravne zgrade Rijaseta Islamske zajednice u BiH, pravnom normiranju vakufa unutar struktura Islamske zajednice u BiH... Implementirali smo nekoliko ekonomskih projekata i osnažili vakuf poput Isa-begovog hamama, zgrade Medrese u Bosanskoj Gradišci, vakufskog administrativno-poslovnog objekta Fojnica, Divanhane Kiseljak; tu je i izgradnja bazara u Mostaru, rekonstrukcija i restauracija vakufskog kompleksa na Buni, izgradnja velikog broja stambeno-poslovnih objekata širom Bosne i Hercegovine i niz drugih projekata koji su u znatnoj mjeri doprinijeli jačanju vakufa, ali i jačanju povratničkih sredina. Naravno, mi na ovome nećemo stati jer vakuf je živa materija. Mi ćemo nastaviti s radom i s projektima koji za cilj imaju unapređenje vakufa, a samim tim i unapređenje društva općenito. S druge strane, veliku borbu vodimo na zaštiti vakufske imovine, posebno nacionalizirane vakufske imovine.

STAV: Nedavno su okončani i “Dani Vakifa”, 11. po redu. Kako je sve proteklo?

ZAJIMOVIĆ: Ove godine manifestacija je održana od 9. do 18. maja u Sarajevu, Tuzli, Doboj-Jugu, Bihaću, Cazinu, Livnu, Visokom i Mostaru, uz brojne i bogate sadržaje. Među njima se izdvajaju okrugli stolovi o značaju očuvanja autentičnosti bosanske džamije i izazovi u procesu upravljanja i raspolaganja vakufskom imovinom, izložba o autentičnosti bosanskih džamija, kao i promocija monografija Vakufi na području Medžlisa Islamske zajednice Livno i Vakufi u Visokom: Nacionalizacija i povrat (1945–2021). Također, u okviru programskog sadržaja upriličeno je svečano otvaranje Centra za islamsko obrazovanje u Matuzićima, kao i otvaranje novoizgrađenog objekta ženskog internata Behram-begove medrese u Tuzli. Osim objekata od značaja, ekonomskog i obrazovnog karaktera, upriličeno je otvaranje novoizgrađene džamije u Pećigradu, Cazin, dok je u Bihaću organizirana svečanost u povodu završetka rekonstrukcije zgrade Islamskog pedagoškog fakulteta.

Proglašen je najistaknutiji vakif za 2022. godinu, a riječ je o Fikretu Makiću iz Bužima.

Osnovni cilj manifestacije, koja je u Bosni i Hercegovini postala tradicionalna i koja okuplja sve veći broj građana i vakifa, jeste reanimirati društvenu svijest o važnosti i ulozi vakufa, zahvaljujući kojima su nastajali i razvijali se brojni bosanskohercegovački gradovi. Vjerujemo da održavanjem višednevne manifestacije posvećene vakufima, tokom koje se osvjetljava kulturna, socijalna, obrazovna, vjerska i općedruštvena dimenzija i uloga vakufa, pomažemo u jačanju svijesti o značaju i ulozi vakufa u današnjem vremenu, promoviraju se vakuf i nova uvakufljenja, ali se ukazuje i na doprinose u procesu povrata uzurpiranih i oduzetih vakufa, jer su vakufi imali izuzetnu ulogu u kulturnoj, obrazovnoj i društvenoj povijesti Bosne i Hercegovine i razvoju gradova i privrednih djelatnosti na ovim prostorima.

STAV: U okviru “Dana vakufa” organizirana su i dva okrugla stola – “Značaj očuvanja autentičnosti bosanskih džamija” i “Izazovi u procesu upravljanja i raspolaganja vakufskom imovinom”. Koji su glavni zaključci ovih skupova?

ZAJIMOVIĆ: U sklopu Manifestacije “Dani vakufa” 2023. godine održana su navedena dva okrugla stola. Prvi okrugli sto “Značaj očuvanja autentičnosti bosanskih džamija” Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH organizirala je u saradnji s Upravom za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u BiH i Institutom za islamsku tradiciju Bošnjaka. Cilj ovog skupa bilo je prezentiranje javnosti šta je to autentična bosanska džamija i koji su stilovi gradnje autentične bosanske džamije. Osim toga, cilj je bio da se ukaže na značaj očuvanja autentičnosti bosanske džamije, posebno u današnje vrijeme kada se u dijelu urbanizacije i gradnje prožimaju razni arhitektonski pravci. Zadatak okruglog stola, između ostalog, bio je i odgovoriti na pitanje šta Islamska zajednica u BiH treba uraditi na polju zaštite bosanske džamije, šta je sa svim iskustvima koja su se desila u obnovi i ponovnoj izgradnji porušenih džamija, šta je prolazno, a šta stalno u stilu bosanske džamije, te trebamo li ograničiti stilove izgradnje vjerskih objekata ili dopustiti kreativnost projektantima da doprinesu onome što zovemo stilom bosanske džamije.

Drugi okrugli sto Vakufska direkcija organizirala je u Mostaru u saradnji s Muftijstvom mostarskim i Medžlisom Islamske zajednice Mostar na temu “Izazovi u procesu upravljanja i raspolaganja vakufskom imovinom”. Na skupu se govorilo o stanju u kojem se danas nalaze vakufi, o utvrđivanju smjernica za efikasno djelovanje organizacionih jedinica Islamske zajednice u BiH na planu stavljanja u višekorisnu funkciju vakufske imovine, utvrđivanju liste neriješenih pitanja u vezi sa zaštitom, upravljanjem i stavljanjem u funkciju vakufske imovine čije rješavanje je urgentno i drugim bitnim pitanjima vezanim za ove teme. Jedan od glavnih zaključaka s ovog okruglog stola jeste upravo inicijativa da se restitucija mora hitno rješavati i da se pitanje državne imovine ne smije rješavati odvojeno bez restitucije. Naravno, osim navedenog, kroz zaključke su date preporuke stavljanja u funkciju vakufske imovine, zatim poštivanje zakonskih propisa i sudskih odluka te omogućavanje gradnje vjerskih objekata gdje god ima potrebe za njima bez obzira na to koliko Bošnjaci kroz vladajuću strukturu učestvuju u tim sredinama.    stav.ba