Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu,

u kojem je obavljao i funkciju direktora u dva mandata. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.  

Grejna sezona uz vejanje pahulja

Kako se situacija u vezi sa zagrijavanjem u ovom zimskom periodu aktualizira kako stepeni padaju, tako se poput hladnoće širi ponegdje i *grejanje i *grejna sezona. Naravno, riječ je o tzv. po bosanskom jeziku nepravilno formiranom obliku u kojem se javlja ekavska zamjena jata. Prema pravilima koja su utvrđena u fonološkom sistemu bosanskog jezika, kada se glas jat (ě) nađe ispred suglasnika j, tada jat ima ikavsku zamjenu, tako da ne može biti ni *grejanje ni *grjejanje niti *grejanje, već samo grijanje, a samim tim i grijna sezona, grijanje, grijati, grijač, grijalica i sl. Inače, u savremenom jeziku malo je leksema ovog tipa u kojima se jat javlja ispred j, pa je slična situacija i s glagolom vějati, odakle dolazi ispravan oblik vijati, vijanje, viju... Vjerujem da se mnogi sjećaju one novogodišnje dječije pjesmice: „Viju pahulje, mraz po staklu šara...“

Munara – svjetlošću obasjana

Svi manje-više znaju da je munara sastavni dio džamije i kod nas obično zatvoreni islamski molitveni prostor bez munare naziva se mesdžid, iako je u arapskom jeziku mesdžid ono što je kod nas džamija. To nas upućuje na činjenicu da je džamija u bosanski jezik ušla preko turskog, iako joj je porijeklo arapsko. I tako, dok, etimološki gledajući, mesdžid znači mjesto gdje se čini sedžda, džamija znači otprilike okupljalište, sabiralište, odakle je izveden i džemat, tj. skupina ili zajednica vjernika. No, vratimo se munari. Iako je u bosanskoj jezičkoj praksi rasprostranjen oblik munara, gdjegdje se može pročitati i čuti oblik minaret, što je uobičajenije za hrvatsku i srpsku jezičku praksu. A odakle je došla munara? Munara je prvobitno, prema podacima koji se mogu naći u nekim leksikografskim djelima, označavala toranj s kojeg je vršena svjetlosna signalizacija za različite svrhe, tzv. lanterna, odnosno svjetionik. Da to tumačenje ima smisla, pokazuje značenje riječi munara, što bi značilo „svjetlošću obasjana“. Očito je da se kasnije u nekom jeziku, najvjerojatnije arapskom, iz kojeg munara vodi porijeklo, metaforički prenijelo značenje, i to po dva osnova: što je to toranj koji jasno biva naglašen svojom visinom, i drugo, što se u akšamski i druge noćne i jutarnje faze pale kandilji (koji su u bosanski došli iz romanskih jezika), signalizirajući početak nastupanja nekog namaskog vakta u „poslijedansko“ vrijeme. I još da riješimo problem minareta i munare. Prema podacima A. Škaljića, ova riječ došla je u bosanski iz turskog, a porijeklom iz arapskog jezika: tur. minare < arap. manara. Oblik minaret nastao je analoški prema turskom obliku, jer je u kosim padežima dodavan dodatak -t, pa se on ustabilio i u nominativu. Tačno utvrđivanje nastanka oblika munara u bosanskom jeziku, makar dosad, nije jasno, iako se odgovor vjerovatno krije u turskom. 

Ali ipak, munara je munara!

Pastuh i pastir

U savremenom jeziku postoji jasna razlika između ovih dviju riječi. Pastuh je u principu oznaka za dobrokrvnog konja, a pastir je osoba koja nadzire, čuva stoku, i to na ispaši. Zajednička korijenska morfema koja povezuje ove dvije riječi jeste pas-, što ima veze s glagolom pasti – pasem, paseš, pase..., što implicira ispašu. Prema tome, pastuh je prvobitno bio konj koji se kvalitetno hranio u ispaši pa je kasnije ova riječ poslužila za oznaku uglavnom dobrog rasplodnog konja od kojega potječu kvalitetne mlade konjske jedinke. Pastir je osoba koja izvodi svoju sitnu ili krupnu stoku na ispašu, u prirodu, te ih uzgaja i kultivira za različite namjene. Da su pastuh i pastir svojevremeno u starijem jeziku imali vezu, pokazuje jedan evanđeoski tekst iz Zografskog evanđelja (10. st.), u kojem se navodi poglavlje pod naslovom Ot strěgǫštichъ pastousěchъ, što u prijevodu na savremeni jezik glasi O čuvanju pastira. Dakle, pastuh i pastir upućuju na stare veze, s tim da su se u riječima dogodile različite fonetske promjene, što je podrazumijevalo da je -h u riječi pastuh porijeklom od -s, koje je prešlo u h po zakonu tzv. ruki-pravila, dok je -r u riječi pastir nastalo od intervokalnog s, koje je prešlo po zakonu rotacizma u -r. Element -u- u riječi pastuh ostatak je starijeg samoglasnika u, što je sačuvan u stsl. tekstu u riječi pastouchъ obilježen digrafom ou, a samoglasnik i u riječi pastir produkt je promjene glasa jeri (y) u i, nakon što je jeri nastao od dugog u. 

Iako neke riječi na nivou površinskog razumijevanja ne izgledaju da su u bliskoj vezi, jezik nas uči da je nevjerovatno kompleksan i odraz dubokih historijskih mijena zasnovanih na unutarjezičkim principima apstrahiranja svijeta. 

Kafir ili ćafir – pitanje je je li kaur(in)

U bosanskoj jezičkoj praksi postoje određene divergencije u pisanju i govorenju arapske lekseme kafir, što je particip aktivni glagola „kefere“, što doslovno znači „brisati, pobrisati“, ali je metaforički u arapskom jeziku ova leksema označila ono što se u bosanskom jeziku može definirati glagolom „ne vjerovati“, a ustvari to znači „pobrisati“. Ova riječ u suprotnom je, opozitnom značenju spram riječ „muslim/an“, jer etimološko značenje ovih riječi objašnjava da je kafir „onaj koji briše (vjeru ili Boga), tj. ne vjeruje“, dok je muslim/an „onaj koji je (Bogu) pokoran (vjeran)“. Od navedenoga glagola „kefere“, dakle, formiran je oblik kafir, koji je dosta blizak arapskom izrazu i, zanimljivo, u savremenom jeziku češće u upotrebi u odnosu na stariji, rasprostranjeniji izraz ćafir. Oblik ćafir pokazuje određenu zakonomjernost u refleksu arapskog tzv. kefa, koji je posredstvom prilagođavanja turskom jeziku dao „umekšanu“, tj. „palataliziranu“ vrijednost. Zanimljivo, u starijem jeziku postojao je i oblik kaur ili kaurin, koji je vjerovatno imao i svojevrsnu književnojezičku upotrebnu vrijednost. Tome svjedoče i stihovi jedne naše sevdalinke: „Kad kauri, kad kauri Hlivno porobiše, / porobiše, porobiše, vatrom popališe...“

Kafir, ćafir, kaur, kaurin – sve su to izrazito etnolingvistički markirane lekseme. 

Kaže novinarka u emisiji Federacija danas

„Za razliku od zemalja regiona, u Republici srpskoj nema potvrda za prisustvo soja krakena korone virusa.“ (Parafrazirano).

Na prvi pogled riječ je o napokon pozitivnoj informaciji koju možemo čuti u medijima. Ali, ne lezi, vraže! U medijskom prostoru javnog prostora FTV-a može se čuti implicitna informacija da je bh. entitet Republika srpska – država. Istina, to jeste informacija koja se ne daje u prvom planu, jer je prvi nivo sadržaj koji se odnosi na problem korone virusa. Ali, implicitna informacija politički je konotirana sadržajem konstrukcije u kojoj se entitet poredi sa zemljama regije. Možda bi se moglo pomisliti da je riječ o lapsusu, ali i da to jeste, takve vrste lapsusa ne bi smjele biti prisutne u medijima – osim ako đavo nije napokon došao po sve svoje u javnom diskursu. Moglo je zato biti kazano i ovako: „Za razliku od ostalih kontinenata, u Republici srpskoj nema potvrda za prisustvo soja krakena korone virusa.“

A ako je sve to tako, onda bi cijenjena gospoda u medijskoj kući, budući da se finansiraju obaveznim plaćanjem iz budžeta građana Bosne i Hercegovine, morali voditi računa o tome kako dopisnici dostavljaju svoje izvještaje i obavještavaju javnost. Na ovaj način, svojim sredstvima građani direktno i ašićare finansiraju – pored niza drugih – i ovu medijsku antidržavnu kampanju. Samo se ne zna dokad! 

Ljudi moji, zapratite me!

Glagol zapratiti relativno je novija riječ koja je posebno aktuelna u savremenom jeziku, a može se reći da pripada fondu neologizama koje se koriste u određenom stilovima, kakav je tzv. stil društvenih mreža. Uvidom u pojedine rječnike južnosl. jezika, evidentno je da se leksema zapratiti ne bilježi pod navedenom natuknicom. Međutim, mnoge riječi gotovo svakodnevno ulaze u jezik i izlaze iz njega, tako da ovu treba smatrati dijelom tzv. „mrežnog društvenog jezičkog stila“, jer se na društvenim mrežama koristi „specijalni jezik“ svojstven profilu date komunikacije. Inače, glagol zapratiti nastao je od prefiksa za- i glagola pratiti: za-pratiti, a što je ustvari skraćeni oblik konstrukcije „započeti pratiti“. Kako kod nas ovaj prefiks ima to značenje, prema jezičkim principima moguće je tvoriti navedeni oblik. Naravno, niz je glagolskih leksema koje se formiraju dodavanjem prefiksa u kombinaciji s osnovnom leksičkom jedinicom: upratiti, ispratiti, dopratiti, otpratiti itd. Zato i kažem: zapratite me!  stav.ba