Milorad Dodik je ludo hrabar političar. Ako je bio u stanju u ovoj situaciji odlikovati

Vladimira Putina, zašto, recimo, ne bi bio u stanju neku od sljedećih parada povodom neustavnog dana Republike Srpske napraviti u Srebrenici. Odakle će njegove snage krenuti - pravac Bratunac, Potočari.   Piše: Avdo AVDIĆ (Oslobođenje) Čak ni Viktor Orban, mađarski premijer koji ne skriva svoje proruske stavove i ljubav prema Vladimiru Vladimiroviču Putinu, nije hrabar koliko je hrabar Milorad Dodik. I Aleksandar Vučić, (ne)formalni šef svih Srba na Balkanu, mjesecima balansira vanjsku politiku, glumeći neutralnost glede ruske agresije na Ukrajinu.

VIŠE NEGO POLA VLADE RUSKE FEDERACIJE 

Slično se ponaša i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, balansirajući između Kijeva i Moskve. Ali Milorad Dodik nema nikakve dileme. On je više uz Vladimira Putina nego što je to pola članova Vlade Ruske Federacije. I Dodikova politička hrabrost graniči sa ludošću. U trenucima kada je zapadnim liderima i izaslanicima postao poželjniji partner u Vijeću ministara BiH od Stranke demokratske akcije, Milorad Dodik je odlučio odlikovati ruskog predsjednika. I to u prisustvu ministara iz “celog srpskog sveta”.

Pljeskali su crnogorski ministri Miloradu Dodiku. Aplaudirali su mu ministri iz Srbije. Našao se tu i poneki europarlamentarac iz Francuske da opravda Dodikovo odlikovanje ruskog diktatora koji svakodnevno u smrt šalje stotine svojih vojnika i desetine ukrajinskih civila.

Milorad Dodik je pokazao da se nije promijenio, koliko god zvaničnici iz Sarajeva, prije svih lider SDP-a Nermin Nikšić, govorili da jeste. Aktualni predsjednik Republike Srpske se, zapravo, ne razlikuje od prvog predsjednika Republike Srpske. Evo samo nekoliko činjenica.

”Bosnu i Hercegovinu su razbili, gospodo, razbili su svim ovim postupanjima. Razbili su izmišljanjem novog imena za naciju; bošnjačka, pribavljajući samo sebi to, izmišljajući bosanski jezik.”

Ovo je 9. januara 1992. godine kazao Radovan Karadžić, obraćajući se na Skupštini srpskog naroda, održanoj u sarajevskom hotelu Holiday Inn.

”Bosanski jezik ne postoji i bošnjački narod ne može nametati taj jezik svima u BiH, jer je to majorizacija koja se neće dozvoliti”, kazao je u decembru 2016. godine Milorad Dodik.

Slične riječi Dodik će ponavljati i godinama kasnije. On, zapravo, ne odstupa ni milimetra od cilja koji je još 9. januara 1992. godine postavila Skupština srpskog naroda u BiH. Dodikova retorika i njegovi postupci mogu biti prilagođeni određenom vremenu i okolnostima. Ali cilj je uvijek isti - nezavisna Republika Srpska. Sasvim je svejedno da li partneri iz Sarajeva žele ili ne žele “politiku podjela”. Milorad Dodik uvijek želi podijeliti Bosnu i Hercegovinu. A kada na paradu koju je Dodik organizirao uprkos odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine dođe ministar vanjskih poslova Republike Srbije, onda je sasvim jasno da i službeni Beograd, koliko god to negirao, podržava aktualnog predsjednika Republike Srpske isto onoliko koliko je Slobodan Milošević podržavao ratnog predsjednika Republike Srpske. Jer da Srbija podržava teritorijalni integritet i institucije Bosne i Hercegovine, onda bi prihvatila i odluku Ustavnog suda BiH kojom je presuđeno da je dan Republike Srpske u ovakvom obliku - neustavan. Ne možete poštovati ustavni poredak neke zemlje a da ne poštujete odluke ustavnog suda te iste države. Pola srbijanske Vlade je bilo u Istočnom Sarajevu. Plus “slučajni prolaznik” Danilo Vučić. I, sada bismo mi, kao, trebali vjerovati u dobrosusjedske namjere zvaničnog Beograda. Kada tome dodamo još dvojicu ministara iz Crne Gore, dobijemo ono o čemu je, kroz usta Aleksandra Vulina, često govorio Aleksandar Vučić - “srpski svet”. Iliti, u prevodu na srpski jezik iz devedesetih - veliku Srbiju.

Zamislite, recimo, da (grado)načelnici opština u srbijanskom Sandžaku organizuju paradu naoružanih formacija povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. I da to rade uprkos odluci Ustavnog suda Srbije koji im je zabranio takvo djelovanje. Pa da na tu paradu dođu zvaničnici iz Sarajeva u pratnji, recimo, Nasera Orića ili nekog od potomaka Sakiba Mahmuljina. Teško je to i zamisliti, jer sigurno nijedan zvaničnik Bosne i Hercegovine koji bi želio prisustvovati takvoj manifestaciji ne bi uspio ući u Srbiju. Opravdano.

PARADA U... SREBRENICI(?!)

Ali sve ono što ne može proći nigdje na svijetu, može u Bosni i Hercegovini. Samo u Bosni i Hercegovini stotine policijskih službenika mogu pred desetinama kamera, u živom TV prijenosu, kolektivno počiniti krivično djelo.

”Službeno lice u institucijama BiH, institucijama entiteta, Brčko distrikta BiH, koje odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda BiH, Suda BiH, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava, ili sprečava da se takva odluka izvrši, ili na neki drugi način onemogućava njeno izvršenje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, navedeno je u članu 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

Nisam pravnik da bih mogao ocjenjivati biće krivičnog djela. Ali činjenice su ovakve - Ustavni sud BiH je proglasio dan RS-a u ovakvom obliku - neustavnim. Ustavni sud BiH je zabranio proslavu tog dana. Vlasti Republike Srpske su, ipak, proslavile taj dan. Ako u ove tri činjenice nema dovoljno elemenata da Milanko Kajganić barem “formira predmet”, onda je Milorad Dodik u pravu kada kaže da treba ukinuti Tužilaštvo BiH. Jer ovakvo Tužilaštvo, zapravo, samo služi za legalizaciju svih nelegalnih radova.

Milorad Dodik je ludo hrabar političar. Ako je bio u stanju u ovoj situaciji odlikovati Vladimira Putina, zašto, recimo, ne bi bio u stanju neku od sljedećih parada povodom neustavnog dana Republike Srpske napraviti u Srebrenici. Odakle će njegove snage krenuti - pravac Bratunac, Potočari.  (SB)