Doktorirao je na temi – može li Crkva pomoći u pomirenju u BiH,
a kao odgovor na ovo pitanje kaže – može. “Moje iskustvo je takvo da su svećenici jedino na svom mjestu kad su na marginama, odnosno kada pomažu onima na koje nitko ne gleda. Tu smo najpotrebniji”, kaže. Doktor pastoralne teologije i socijalne etike, Dalibor Milas, gostovao je u Pressingu gdje je govorio o raznim temama.
Milas je objasnio da je njegova prva ljubav franjevaštvo i to je bio njegov prvi kontakt s crkvom u Ljubuškom. Bio je i svećenik u Mostaru, ali u Visokom te ostalim mjestima u Bosni i Hercegovini, ali i u Zagrebu. Hercegovinu je napustio jer, kako kaže, u suprotnom bi završio kao ovisnik jer je u njemu vladala velika praznina te je razmišljao čak i da napusti Crkvu. Trenutno je član Upravnog odbora Katoličkog kampusa u Grazu gdje i predaje.
“Kada netko odlazi iz tog franjevačkog svijeta obično to bude zbog nekog skandala, ali kod mene nije bilo skandala, i franjevcima sam vječno zahvalan”, rekao je Milas. Doktorirao je na temi – može li Crkva pomoći u pomirenju u BiH, a kao odgovor na ovo pitanje kaže – može. “Moje iskustvo je takvo da su svećenici jedino na svom mjestu kad su na marginama, odnosno kada pomažu onima na koje nitko ne gleda. Tu smo najpotrebniji”, kaže.
“U Bosni, u Visokom sam prvi put osjetio što znači biti manjinac, što znači biti Hrvat u Bosni. Njihova perspektiva nije ista kao Hrvata u Hercegovini. Postao sam puno pozorniji na pitanje manjina. Naučio sam respektirati tu Bosnu. Bosna i Hercegovina su dva različita svijeta, i po klimi, i po zraku, i po mnogočemu”, rekao je.
“Ja sam došao kao balavac u Zagreb i tada je tamo bila antihercegovačka histerija. Nije mi bilo jasno kako ja kao dijete od 20-ak godina kriv zato što je netko opljačkao Hrvatsku. Moja Hercegovina nikad nije bila Bandićeva ili Rojsova. Moja Hercegovina je Hercegovina Goge Bogdana. Meni se sviđa kako je A. G. Matoš opisao Zagreb, kao polugrad poluljudi. To je neki urbani rasizam”, rekao je Milas. “Ja sam uvjeren da su autentični katolici u Hrvatskoj manjina. Jer da je Hrvatska doista katolička zemlja koja slijedi te vrijednosti bila bi raj na zemlji. Brojni ljudi zbog djelovanja nas katolika ima averziju prema vjeri. Mi smo svojim ponašanjem udaljili te ljude”, objasnio je.
Osvrnuo se i na molitvu katoličkih muževa na glavnom zagrebačkom trgu. “To je izraz nekog kulturološkog protesta. Drago mi je da se ljudi mole, ali volio bi se to osjeti i na našim životima. Oni se mole da žene u Hrvatskoj budu čednije, ali zašto se nitko od njih nije molio za muškarce koji tuku te žene. Dolazimo do toga da je žena kriva jer je oblači nečedno. Imaju pravo moliti, ali mislim da ovime samo štete Crkvi. Ljude takve stvari odbijaju i to je ono što mene muči”, rekao je Milas.
“U usporedbi austrijske i hrvatske crkve, tu je najveća razlika u slobodi. Kod nas kao da ne vjerujemo vlastitom narodu pa im dajemo propise i zapovijeda i od njih radimo duhovne invalide. Austrija ima taj problem jer ima toliko slobodne da jednostavno ne zna više što činiti. Što se tiče financiranja Crkve u Austriji postoji crkveni doprinos kad Crkva prima od države i lokalne zajednice broj vjernika i onda im šalje obračun s koliko bi novaca mogla potpomagati zajednicu”, objasnio je.
“Kad god dođe tema Vatikanskih ugovora onda se samo spominje novac. Mislim da Hrvatskoj nije u interesu da se ti ugovori mijenjaju jer tu je ona priča s otetom imovinom za vrijeme Jugoslavije. U Austriji postoji vjeronauk u javnim školama, kao izborni predmet, ali sada se uvodi i sat etike”, poručio je Milas. “Papa Ivan Pavao II je bio taj koji je skrivao pedofilske zločine, vjerojatno ne namjerno nego refleksno jer je mislio da netko tako želi nauditi Crkvi. Ratzinger mu je bio odan i štitio ga je u svom radu”, dodao je. (SB)