S ovim tekstom želimo da ukažemo na opasnu pojavu koja je poprilično raširena među muslimanima na prostorima bivše Jugoslavije.
Naime, radi se o obožavanju kaburova i turbeta, odnosno odlazak na takva mjesta i upućivanje dova onima koji leže u tim kaburovima da se oni zalažu za nas kod Uzvišenog Allaha. Neki smatraju takva mjesta svetim, dok neki, jednostavno, smatraju ta mjesta posebnim mjestima, jer tu su zakopane evlije – dobri ljudi i onda se tu dove bolje primaju, tako da insan mahsuz ide tamo, uči dove, ostavlja pare u ta turbeta, uzima kamenje s tih mjesta, smatrajući da je to kamenje sveto i da će mu to donijeti sreću u životu, olakšati polaganje ispita u školi, nerotkinjama pomoći da zatrudne i još masa drugih želja.
Naravno da ovakve radnje i pripisivanje posebnih moći pojedinim mjestima (razna turbeta, Ajvaz dedina stijena, Djevojačka pećina kod Kladnja i dr.) nemaju uporišta u islamu, i ne samo da nemaju uporišta, nego islam ovakve radnje i ovakva mjesta najstrožije osuđuje i zabranjuje. S toga vam prenosimo dio teksta iz broja časopisa El-Asr pisanog od hfz. Smajić Amira – tekst koji tretira ovu tematiku:
“Kaže šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah: “Drugo djelo koje izvodi iz islama: Onaj ko između sebe i Allaha uzme posrednike koje doziva, moli, od kojih traži, i na koje se oslanja počinio je nevjerstvo po koncenzusu].
Komentar: Ova vrsta djéla koje izvodi iz islama, a to je uzimanje posrednika između roba i Allaha, potpada pod prvu vrstu, ali ga je šejh posebno spomenuo i odvojio u posebnu vrstu djela radi mnoštva onih koji u njega upadaju i zato što je prisutno kod onih koji se pripisuju islamu. Ovo je u mnogome prisutno kod onih koji obožavaju kaburove. Približavaju se evlijama kako bi se oni zauzimali za njih kod Allaha ili kako bi prenijeli njihove potrebe Allahu.
Tako oni smatraju, ali to je od uzimanja posrednika pored Allaha ‘azze ve dželle. Prinose im žrtve, zavjetuju im se, traže od njih izbavljenje iz nevolja i govore: “To nije širk, to je samo posredništvo, traženje zauzimanja i posredovanja kako bi nas što lakše dovelo do Allaha. Ovo je pobožan čovjek, koji ima veliko mjesto kod Allaha, i mi se približavamo njemu kako bi nas on približio Allahu.“
To su njihovi dokazi, a to su ujedno bili i dokazi i opravdanja prvih mušrika: “A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: ‘Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili” (Prijevod značenja Ez-Zumer; 3.)
Govore: “Mi ih nismo učinili suparnicima i ravnim Allahu, nego ih uzimamo kao vezu između nas i Allaha kako bi nas Njemu približili!” Međutim, Allah je to nazvao širkom. Kaže Uzvišeni: “Oni, pored Allaha, obožavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti i govore: ‘Ovo su naši zagovornici kod Allaha.’ Reci: ‘Zar da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!’ Neka je slavljen On i uzvišen iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!” (Prijevod značenja Junus; 18.), tako da je to nazvao širkom, iako to oni nazivaju zauzimanjem. To je istina i stvarnost mnogih koji se pripisuju islamu i ono što rade kod kaburova sada. Uzimaju ih posrednicima između njih i Allaha. Ovo pitanje je mnogima nepoznato, pa čak i od učenika – onih koji traže znanje.
Također postoje i učenjaci koji su stali u odbranu ovih i govore: “To nije širk, širk je obožavanje kipova a ovi ne obožavaju kipove!” Neka je slavljen Allah! Obožavanje kipova je jedna od vrsta širka, a širk je činjenje ibadeta nekom drugom mimo Allahu, svejedno bio kip, ili drvo, ili kamen, ili kabur, ili melek od meleka, ili evlija od evlija, ili pobožnjak od pobožnjaka. Sve ovo je širk, a ne samo obožavanje kipova.”
n-um.com