Husein Lamekanija, (Bezmjesni) (? – 1625). Lamekanija je pjesnik cija je poezija natopljena upitnošcu o nacinu spoznaje Univerzuma, isticanjem ideje o prolaznosti, odnosno ništavosti ovozemaljskog života i okrenutosti jedinoj Istini za koju vrijedi živjeti i stvarati. Njegova poezija obiluje tesavvufskim simbolima i alegorijama. On nastoji putem mirisa, boje i zvuka dovesti do zanosa duha. Istice estetstko stanje, koje briše razlike izmedu ja i ne-ja, izmedu tuge i radosti. Ideal njegovog življenja, kao i kod drugih sufijskih pjesnika, je duboko vjerovanje u Vjecnu Istinu, i upravo to daje snagu njegovom umu i ruci. To je uostalom ideal življenja sufija.

 

Kad si Ti sve, kad je sve zakon

Kad si Ti sve, kad je sve zakon

Šta je ovaj svijet:

suncokreta cvijet il’ mjehurica let?

Tragah dugo, ucih iz sveg sebe

al’ ne nadoh ništa osim Tebe.

Šta je briga, šta li strah?

Kamo hrle misli koje nemir tvore?

Sve je prah, sve je tek dah

Prolaznosti koje svemir pore.

U varljivosti ovoj, pitam ja,

Covjeku gdje mjesto života sja?

“Bez Njega, baz zakona” citam cesto

“I covjek bi postojati presto”.

S turskog: Smail Balic

 

Pjesma zaljubljenih

Mi smo potpuno pijani od ociju naše ljubavnice,

Zaljubljeni smo u njene solufe.

Poput onog solufa na njenu licu

Mi izludjeli od ljubavi mira nemamo.

Poput njena oka uvijek smo pijani,

I kao svemir uvijek smo u okretanju.

Zaneseni smo i u vrtoglavici kao svemir

Zaljubljeni smo kao vrijeme.

Oprali smo ruke od oba svijeta,

Pogledaj samo kakvi smo ljudi.

O Ti, koji pojiš vjecnim picem,

Pogledaj samo kakvi smo ljudi.

Do ljubavi da stignemo kao Lamekani

I ako smo, prijatelju, kao atom sitni.

 

 

S turskog: Mehmed Handžic

 

Dodi na mjesto Harabata da šetamo…

 

Dodi na mjesto Harabata da šetamo,

Da tamo gledamo krcmaricu mladu, dodi.

Da žrtvujemo razum, srce i vjeru za luk njenih obrva,

Da dušu stavimo štitom od strijele njenih trepavica, dodi.

Da se poklonimo prema mihrabu njenih obrva,

Da onaj madež na njenu licu ucinimo svijetlom našeg vida, dodi.

Možda ce jedan gutljaj natociti, od vina svojih rubinskih usana.

Da prosimo nešto uime Boga, da iz duše molimo, dodi.

Da glavu spustimo pred noge starog krcmara (piri-mugana).

Da ovu dušu i srce njemu poklonimo, dodi.

Mlada krcmarica je Božansko svjetlo, otvori oci i vidi.

Da kucu srca ucinimo njoj boravištem, dodi.

Krcmarem, piri-muganonom, zovu pira prave spoznaje.

Da opašemo pojas robovanja njemu, dodi.

Za jedan srk ljubavi, da dadnemo bivstvovanje svoje.

Da ostavimo ponos, da odstranimo ime i cast, dodi.

Prijatelju, ako si mi drug, ostavi ovu prolaznu kucu.

Da odlucimo krenuti duhovnome svijetu, dodi.

Hodi, da carstvo bivstvovanja spalimo vatrom ljubavi,

Da njegovu državu porušimo, dodi.

Da na Bajram sastanka s onim koga ljubimo zakoljemo ovna srca svoga.

O Lamekanija, i mi da vještinu pokažemo, dodi.

Ocisti cesmu svoga srca dok se izbistri.

Upravi oci pravo svome srcu dok ti srce ne postane okom.

Mani se raznih misli, nego posudu svoga srca upravo toj cesmi prinesi.

Dok se ta posuda ne napuni tom tekucinom koja daje ugodnost.

Kada je Bog tebe postavio vratarem na vratima svoje kuce,

Onda ti stani na vratima, ne puštaj drugog dok njega ne nadeš.

Sada ne puštaj, jer je kasnije izbaciti teško,

Kada se sotonska vojska postavi u kucu srca.

O zaljubljeni, podaj kucu njenu vlasniku, a ti se s površine

izgubi.

Bez sumnje ce vlasnik u svoju kucu doci kada se ti povuceš.

Na ovom svijetu potego sam na hiljade muka i tegoba,

Dok sam našao Božanskog pira i savršenog muršida.

O moj Bezmjesni, ja sam tebe mnogo i mnogo tražio

Dok se nisam uvjerio da ti u mojoj duši boraviš.

S turskog: Mehmed Handžic