Umjesto da razmišljam o svim negativnim stvarima u svom životu kroz koje sam prolazio, sagledao sam svoju prošlost i kako sam prolazio kroz teške situacije u kojima sam bio.

Shvatio sam da sam postigao jako puno… Uvijek sam nastavljao sam ići naprijed, to mi je pomoglo da podignem samopouzdanje i dalo mi hrabrost da ne odustajem, jer kad sam uspio prebroditi te situacije, razmišljao sam kako ću uspješno prebroditi i druge. Ostao sam svjestan i prihvaćao Božju odredbu (iako sam tada bio nemusliman) i Njegovu milost i znao sam da će mi On pomoći proći kroz sve. Nisam znao kako i kada će se stvari promijeniti na bolje, ali sam svejedno nastavio ići naprijed.

Jako sam se razbolio i zamalo umro. Bio sam prikovan za krevet skoro mjesec dana, a kao posljedica moje bolesti izgubio sam veliki dio pamćenja, a nažalost, pamćenje koje sam izgubio uglavnom je bilo sa sveučilišnih studija. Sve je nestalo iz mog mozga. Bio sam shrvan. Pohađao sam sveučilište 9,5 godina, tražeći više diplome i sve je doslovno nestalo. Morao bih početi gotovo sve ispočetka, a to u to vrijeme nije bila opcija.

Morao sam ostati pozitivan i razmišljati izvan okvira kako bih izašao iz ove situacije. Umjesto da dopustim sebi da postanem pretjerano opterećen ovom situacijom, počeo sam tražiti alternativna rješenja koja su bila dostupna. Znao sam sa svojim organizacijskim sposobnostima i predanošću da nikada ne odustanem, da ću nekako uspjeti. Uskoro su se stvari počele kretati na bolje. Bio sam ponosan na ono što sam postigao unatoč nedaćama koje su me zadesile.

U to sam vrijeme istraživao i preispitivao svoje navike,  činilo se da u mom životu nešto nedostaje. Počeo sam polako mijenjati svoj stil života, prestao ići na zabave, krenuo sam mijenjati svoje osobne navike. Znao sam da, ako se želim osjećati bolje iznutra, moram napraviti ove promjene u sebi. Nitko to nije mogao učiniti umjesto mene. Ovisilo je o meni da li ću to učiniti, a ako ne učinim, ja ću biti jedini krivac. Okrenuo sam se Bogu i zamolio Ga da me vodi i ojača.

Nakon što sam razmislio o svom vjerovanju u Boga, želio sam znati gdje se nalazim i jesam li samo netko tko vjeruje u višu silu ili zapravo istinski pripadam određenoj religiji. Već mi je rečeno ranije da su moja uvjerenja ustvari islamska, ali jednostavno nisam znao dovoljno o islamu da bih znao je li to istina ili ne. Dakle, donekle sam bio upoznat s islamom, ali sam imao vrlo ograničeno znanje o njemu. U prošlosti sam kupio neke knjige iz znatiželje, ali ih nikad nisam pročitao, pa sam tada pomislio da bih ih napokon mogao početi čitati. Već sam osjećao da mi je to na neki način u srcu, ali nisam težio tome…

Bio sam predan poslu. Malo po malo, postao sam prezauzet radom, a onda sam doživio novo iskušenje – krađu identiteta! Neki prevarant je uzeo moje podatke i radio protiv mene i mog poslovanja. Zbog varalice sam izgubio posao! Raspadao sam se emocionalno, financijski i duhovno. Bio sam na rubu, ali iako sam se osjećao rastrgnuto, znao sam da se moram sabrati i nešto učiniti da iz toga izađem, jer to neće proći samo od sebe.

Potražio sam pomoć i nije me sramota to priznati. U ovom procesu upoznao sam jednu sestru muslimanku koja se vratila islamu (konvertit) i ona me je jedno vrijeme savjetovala, a nakon toga sam izgovorio šehadet! Tada sam znao da mi samo Allah može dati snagu i izlaz iz cijele te situacije. Iako sam bio blizu potpunog financijskog i psihičkog uništenja, znao sam da će mi pomoći da prođem kroz to jer me spasio mnogo puta u prošlosti, čak i kad sam vjerovao u Njega ali na krivi način. Bilo je pravo vrijeme da se iskreno predam Allahu.

Nakon što sam primio islam, posvetio sam više vremena učenju o islamu i jačanju svoje duše. Neću lagati, trebalo mi je oko dvije godine da prihvatim sve što sam pretrpio, ali uspio sam to preboljeti. Puno sam izgubio, ali sam u isto vrijeme dobio puno. Imao sam Allaha i to je bilo dovoljno. Kada sam se potpuno pouzdao u Allaha i počeo se u potpunosti pokoravati Njegovoj volji, postalo je lakše prihvatiti sve teškoće. Otkrio sam da je sve ustvari stanje uma, a ako možete promijeniti svoje stanje uma, dogodit će se nevjerojatne stvari.

Dokle god sam išlo naprijed, nisam bila zaglavljen u prošlosti. Odbio sam dopustiti da moja prošlost diktira moju budućnost. Samo ja sam mogao svoju budućnost učiniti boljom – nitko drugi se nije mogao pokrenuti umjesto mene! Preuzeo sam kontrolu nad svojim životom i podigao se, kao što sam uvijek činio. I dan danas se suočavam s mnogim borbama kojih većina ljudi nije svjesna, jer držim osmijeh na licu i idem naprijed. Neprestano molim Allaha da me usmjeri, da zadržim svoju vjeru u Njega i da dam sve od sebe u svemu što radim.

Ovaj recept za sreću znatno je olakšao moj život, u suprotnom bih pao u duboku depresiju i vjerovatno ostao tamo. I dalje sam ponekad tužan, ali to obično kratko traje. Pokušavam se ne fokusirati na svoju patnju, već se pouzdam u Allaha i vjerujem da će se stvari promijeniti, a uz to dajem sve od sebe. Imam svoje uspone i padove, povremeno se žalim na neke stvari, ali usprkos tome, ne dopuštam da ti problemi kontroliraju moj život. Sretan sam, jer znam da je Allah uz mene.

Dakle, ako ste suočeni s poteškoćama, smiješite se i idite naprijed, i dajte svoje povjerenje Allahu, budite uvjereni da će vas On izvući i pokazati Vam put. Neprestano se podsjećajte da imate ključ sreće, stoga ne stavljajte taj ključ u tuđi džep! Ostanite pozitivni, pokorite se Allahu i nastavite dalje, i život će postati lakši, a vi ćete savladati umijeće sreće, čak i kada ste u neugodnim situacijama.

Uvijek recite “elhamdulilah” jer je Allah je Onaj koji najbolje planira!     n-um.com