Izloženi smo danas tuđim životima, intimnim dijelovima njihovih života i odnosa.
Istina je da svi od svoga života pokazuju samo jedan dio – onaj koji oni vjeruju da je važno. Prema tome, vidimo pažnju među supružnicima, poklanjanje raznim povodima, slike skupocjenih poklona kao i onih jeftinijih….da bismo bili na iskušenju da pretpostavljamo o njihovom međusobnom odnosu, da ih sažalijevamo ili zavidimo. Samo oni koji su svjesni Gospodara svoga koji je el-‘Adl (Uravnotežitelj Pravedni) znat će da je svakome dato podjednako dobra da se nosi sa svojim ličnim izazovima života. Svakom pojedincu je dato u balansu počašćenja koliko i iskušenja i obrnuto. Međutim, uglavnom nismo svjesni,pa nam se svidi ono tuđe, te se počnemo upoređivati, isto tako sebi priželjkivati, na svoje se ljutiti, jer nam nisu takvi kakvi su onoj drugoj osobi (sa kojom se poredimo) njeni, osjetimo zavist – a zavist pojede sve dobro u nama kao vatra drvo!
To što smo čuli ili vidjeli samo djelić nečijeg života nas ponekad učini slijepim, te ne možemo da vidimo nebrojene blagodati kojima smo u svome životu počašćeni. Počinjemo maštati o drugačijem životu, drugačim bračnom partneru, djeci, roditeljima, prijateljima…. I postajemo nesretni, nezadovoljni i nezasiti, što vodi do prokletstva – a prokletstvo je stanje udaljenosti od Božije milosti! Daleko od Božije milosti ne možemo se nadati nikakvom dobru, napretku, razvoju, niti uspjehu. Tu se valjamo u sopstvenim pretpostavkama, koje su nam dobrano zamaglile vid i zaglušile uši, te jednostavno u otupljenosti svojih čula ne znamo više šta da radimo i kakav izlaz da tražimo. Pobrojah gore , zasad tri nivoa padanja i urušavanja ličnosti, koji su posljedica poređenja sa tuđim životima ili pojedinačnim im darovanim blagodatima. Ispod svakog nivoa postoji još strašniji, ali neka nam ovo zasad bude dovoljno da sebi postavimo važno pitanje.
Da li smo mi (ne)svjesno sijači zavisti i uzrokujemo li urušavanje ličnosti? Na opuštenom sijelu, u društvu mladog bračnog para koji očekuje svoju prvu bebu, jedna od prisutnih, ničim izazvana, ispriča kako je jedan čovjek svojoj ženi povodom rađanja djeteta poklonio ‘Golfa Peticu’. I to je je navodno znak njegovog poštivanja i uvažavanja voljene mu supruge i njenog truda. Ova priča vodi ka upoređivanju, očekivanju, a zatim i zavisti ukoliko ne bi ova mlada trudnica dobila sličan poklon nakon rađanja. Ova usputna priča, u najmanju ruku, dovodi do netrpeljivosti među bračnim mladim parom dok očekuju svoju bebu.Međutim, da je mladoj trudnici poznat širi kontekst priče “Golf Petica” sigurno ne bi sebi poželjela isto!
Naime, žena je bila zdravstveno ugrožena i sljedeća trudnoća je, prema procjeni ljekara, za nju bila jako rizična. Međutim, muž nije tome pridavao veliki značaj. Rizikovali su, žena je imala izuzetno težak porod i jedva se oporavila. Muž pod grižnjom savjesti kupi joj gorepomenuti poklon. Osim toga, muž je poslovan čovjek koji odsustvuje od kuće i uglavnom nije uz svoju suprugu tokom većine njenih izazova trudnoće i majčinstva. Golf joj je prijeko potreban. S druge strane, u primjeru mlade trudnice, muž bdije nad njom 24 sata. I dok je na poslu konstantno je budan nad svojim Smartphoneom kako bi bio u toku sa svakim njenim stanjem. I dok spava,kao da je jednim okom budan. Daje – ne sve od sebe – nego sebe za nju i njeno stanje. Zar ovoj mladoj trudnici treba bilo kakav simbolični poklon da joj dokaže da je voljena?!
Želim da se okrenemo Izvoru blagodati koje su nam darovane, da Mu se zahvaljujemo neizmjerno I da se tuđim blagodatima svesrdno radujemo sa uzdahom: “Gospodaru moj, daruj im i više u njihovoj privatnosti nego što oni javno od toga iznose!” Buket cvijeća, slika na društvenim mrežama sa zagrljajem i osmijehom, zlato, automobili, stanovi, skuplji ili jeftiniji tuđi pokloni – samo su balans onoga što oni od svojih izazova i iskušenja proživljavaju. Čemu se porediti? Čemu zavidjeti kada nam je svakog trenutka darovano shodno Njegovoj Milosti prema nama I našoj bliskosti sa Njegovom milošću?! A što smo zahvalniji I zadovoljniji bliži smo Toj milosti. Prigrlimo svoje, svoj život, sebe i uživajmo s pravom, jer najbolji balans je stalnost u osjećajima kao što su stalna radost, stalna ljubav i stalno zadovoljstvo. Ta, nećemo ono što nestaje , okrećemo se Onome Koji traje i ne iščezava, vječno ostaje! Piše:Hidajeta Mahalbašic akos.ba