U trošnoj i neurednoj prostoriji na stropu jedne kuće živjela je siromašna udovica sa svojom kćerkicom, 

krajnje jednostanim životom i u vrlo teškim prilikama. Ta porodica izgubila je mnogo u svome životu, ali joj je bila darovana blagodat zadovoljstva i skromnosti. Zimski period sa obilnim padavinama bio je njihova prava briga, jer je njihova soba imala četiri zida i drvena vrata, ali nije imala krova. Prošle su bile četiri godine od rođenja djevojčice, a grad u kojem su njih dvije živjele nije bio izložen obilnijim padavinama i pljuskovima. Ali, jednog zimskog dana gusti i tamni oblaci počeli su se skupljati iznad grada, a onda je u prvim noćnim satima počela padati jaka kiša.

Djevojčica je zbunjeno pogledala majku, a onda je glavu gurnula u njeno krilo i umotala se u majčinu mokru i pohabanu haljinu. Majka ju je brzo odnijela do zida na kojem su bila vrata i sakrila ju je iza vrata kako bi je zaštitila od pljuska. Djevojčica je tada pogledala majku i, sa osmijehom na licu, upitala: ”Majko, šta će uraditi siromašni ljudi koji nemaju ni vrata na kući i kako će se oni zaštititi od ovog pljuska?”

Tako je četverogodišnja djevojčica došla do jednostavnog zaključka da čovjek treba uživati u onome što ima i da zahvaljuje Allahu na onome što mu je dao. Iz njene perspektive ona i njena majka bile su bogate u odnosu na one ljude koji nisu imali ni vrata na kući.

Stoga, neka su ti stalno na umu Allahove blagodati  i neka sunce tvoga života sija svaki dan punim sjajem, zbog blagodati kojima nema kraja. I znaj da cijeli dunjaluk posjeduje onaj ko je shvatio suštinu blagodati i njihovu pravu vrijednost. Muhammed, s.a.v.s., rekao je: “Ko osvane siguran i zdrav i ko ima osnovne potrepštine za život, kao da mu je dat cijeli dunjaluk i sve što je na njemu.” (Sahihul-džami’)

U svojoj knjizi Prevenitva mentalnom zdravlju, Abdul Hamid el-Hašimi, veli:  “Čovjek optimista sretan je sa tri blagodati: sa blagodati koja je bila i nestala, tako što je se sjeća i zahvaljuje Allahu što ju je posjedovao; sa blagodati koju trenutnu ima i zbog koje je sretan i sa blagodati koju priželjkuje, pa ulaže trud zbog nje i nada se da će je kad-tad ostvariti. A pesimista je opet nesretan sa tri blagodati: sa blagodati koju je imao, pa je izgubio i onda tuguje za njom. On nije shvatio vrijednost te blagodati dok je nije izgubio; sa blagodati koju trenutno posjeduje, a nije je ni svjestan, niti zna njenu pravu vrijednost i sa ”velikom” blagodati koja se zove ”pusti snovi”, sa kojom on živi u svojoj mašti, ali ništa ne radi da je ostvari, jer je zauzet pustim razmišljanjem o toj blagodati, tugovanjem za blagodati koju je imao i izgubio, te jadikovanjem zbog gorčine trenutnog života.”

Spominje se da je neki beduin ušao kod abasijskog halife Haruna er-Rešida i rekao mu: ”Vođo pravovjernih, Allah ti učvrstio i povećao blagodati koje sada uživaš, stalnom zahvalnošću Allahu! Podario ti blagodati kojima se nadaš, lijepim mišljenjem o Allahu i stalnom pokornošću Njemu! Allah te upoznao sa blagodatima koje posjeduješ a ne poznaješ njihovu vrijednost, da bi Mu zahvaljivao na tim blagodatima!” Tada je Harun er-Rešid uzviknuo: ”Ljepše i bolje klasifikacije nisam čuo!”

Iskreni vjernik nikada ne zaboravlja blagodati koje mu je Allah dao i stalno Mu zahvaljuje na blagodati vjere, zdravlja, blagostanja i sigurnosti od zla. Uzvišeni je objavio: ”Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih moći nabrojiti, – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.” (En-Nahl, 18.) Pa, ako posjeduješ kuću u kojoj se možeš skrasiti i odjeću kojom možeš tijelo pokriti, ti si bogatiji od 70% ljudi na svijetu.

Ako kod sebe imaš toliko novca da jedan dio možeš ostaviti za ”crne dane”, ti si jedan od onih koji čine 8% bogataša na svijetu. Ako osvaneš zdrav u ovom danu, ti posjeduješ ogromnu blagodat, jer na svijetu ima milione onih koji, usljed teških bolesti, neće živjeti više od nekoliko sedmica (po procjenama njihovih ljekara).

Ako si siguran od strahota rata, ako ne kušaš gorčinu samoće u zatvoru, ako nisi izložen mučenju, ti si onda bolji od najmanje 500 miliona ljudi na Zemlji.

Ako možeš otići u džamiju bez straha od progona i mučenja, hapšenja ili smrti, ti živiš u blagodati koju ne poznaje 3 milijarde ljudi na svijetu.

Prenosi se da je neki čovjek došao kod Junusa ibn Ubejda da mu se požali na siromaštvo i svoje teško stanje, pa mu je Junus rekao: ”Da li bi bio zadovoljan da dobiješ sto hiljada zlatnika, a da izgubiš vid?” ”Ne”, odgovorio je čovjek. Junus je ponovo upitao: ”A da li bi bio zadovoljan da dobiješ sto hiljada zlatnika za svoje ruke i sto hiljada za noge?” ”Ne”, odgovorio je čovjek. Tada mu je Junus rekao: ”Čovječe, ti imaš trista hiljada zlatnika, a žališ mi se na siromaštvo i teško stanje.”

Neko je upitao Ebu Temimu: ”Kako si osvanuo?” Odgovorio je: ”Osvanuo sam sa dvije blagodati i ne znam koja od njih je bolja. Osvanuo sam sa grijesima koje mi je Allah pokrio, pa mi niko od ljudi ne može prigovarati zbog tih grijeha, i osvanuo sam sa ljubavlju koju je Allah usadio u srca ljudi prema meni, a da toga nisam ni svjestan.”

Nema boljeg lijeka protiv oholosti i neprijateljstva od stalnog podsjećanja na blagodati. Jer, čovjek koji je stalno u izobilju vrlo lahko se uzobijesti i osjeti neovisnim. Stoga je podsjećanje na blagodati i na Allahovu dobrotu prema nama, najbolji lijek za spomenute bolesti, kao što je učinio Mus,a a.s., kada su se znakovi tiranije, oholosti i neprijateljstva počeli pojavljivati među Benu Izraelćanima, o čemu govori ajet: ”I kad Musa reče narodu svome: ‘Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali, – to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega’ – i kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.'” (Ibrahim, 6.-7.)

Prisjećanje na blagodati i njihovo spominjanje je učinkoviti lijek protiv poricanja blagodati i nezadovoljstva postojećim stanjem.

Kada čovjek gleda u ono što drugi imaju, a previđa blagodati koje je Allah njemu dao, onda on nije daleko od toga da pođe izražavati negodovanje i nezadovoljstvo sa Allahom i Njegovom odredbom. U tom smislu je i Poslanikov, s.a.v.s., savjet: ”Gledajte u one koji su na nižem stepenu od vas u dunjalučkim blagodatima, a ne na one koji su iznad vas, da ne biste prezirali Allahove blagodati.” (Muslim)  I završit ćemo ovaj tekst nadahnutom dovom koju je učio beduin: ”Allahu dragi, Ti si nam podario islam bez našeg traženja, pa podari nam i Džennet koji tražimo od Tebe.”

Piše: Halid Sa'd el-Nedžar / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić           saff.ba