Dok sam bila dijete slušala sam od svoje majke dosta priča o jednom posebnom obliku nezahvalnosti supruge prema mužu.
Nažalost, u takve priče sam se kasnije uvjerila vlastitim očima. Da bi brak funkcionisao normalno, u skladu sa islamskim propisima i etikom, potrebno je da se svaka stvar posloži na svoje mjesto. Supruga duguje poslušnost mužu, a s druge strane on kao vjernik i kao onaj kome je Allah podario prednost nad ženama za jedan stepen, svojoj supruzi duguje pažnju i nježnost. U ovakvom okruženju, djeca, i sinovi i kćeri, uče se normalnom funkcionisanju bračne zajednice. Takvo okruženje stvara zdravu zajednicu u društvu i daje zdrave proizvode društvu.
Naime, dijete se uči da je otac glava porodice, vođa i zaštitnik a s druge strane da je majka predmet nježnosti, poštovanja i vrijednosti. Nažalost, danas je sve manje takvih primjera bračne zajednice. Nerijetko su supruge i majke primjer onih koje moraju trpjeti, prema kojima se ne iskazuje poštovanje… one koje se zadnje za nešto pitaju. S druge strane, postoje supruge koje svoje muževe unizuju u očima svoje djece i pokazuju im kako otac, pored svega što ulaže za zaštitu i egzistenciju porodice ne zaslužuje poštovanje. Tako se stvara slika nezdrave bračne zajednice u kojoj su dva supružnika, umjesto dva saputnika, dva rivala. Njihova djeca su primorana da biraju jednu stranu, ili da se pak priklanjaju čas jednom čas drugom roditelju- kako bi oba roditelja bila zadovoljna.
Jedna jako loša pojava koju majke prenose na djecu, a i same njome iskazuju nezahvalnost svome mužu jeste ta da se supruga raduje kada muž odlazi na posao i dok je on odsutan, zajedno sa djecom ili svojim prijateljicama, priređuje gozbe i bogate trpeze. Nerijetko sam bila svjedokom kako se i njihova djeca počinju radovati odsustvu oca i „slaviti“ kada ga nema kući. Jednom riječju, majka nauči djecu da sloboda počinje kada glava kuće nije u kući, da očev autoritet prestaje i oni se osjećaju potpuno slobodno. Time, svjesno ili nesvjesno, majke ruše cjelokupan poredak porodice. Jer, dijete počinje da posmatra vlastitog oca kao nekoga čije prisustvo je smetnja „slobodi“. Počinju razmišljati kako je on glavni razlog nekih zabrana (normi) i da su slobodni onda kada nisu u njegovoj blizini.
U odsustvu muža, supruga sprema posebna jela, kupuje posebne slatkiše. Ugošćava svoje prijateljice kojima u jednu ruku pokazuje da su vrjednije od njenog muža. S druge strane, kada muž dolazi s posla, ona je umorna, lošeg raspoloženja i jedva da ga dočeka sa nekim „prosječnim“ obrokom. Odjednom ona vesela atmosfera prelazi u monotoniju, bezvoljnost i „jedva čekanje“ da muž ili otac ponovo napusti kuću i ode na posao.
Drage supruge, budite svjesne da je Allah uvijek prisutan. Time što rušite autoritet oca kod svoje djece- ujedno rušite i vlastiti autoritet. Odsustvo muža djeca trebaju doživljavati kao nužnost a ne kao veselje. Vaše prijateljice nisu preče vašem raspoloženju od muževa, niti zaslužuju da ih bolje dočekujete. Posebno ako to sve radite bez znanja muža i bez njegove dozvole. Budite svjesne da će porodica normalno funkcionisati tek kada muž bude glava kuće, a supruga ta koja ga podržava i poštuje. Jer u protivnom, vaša neiskrenost i nezahvalnost će se prenositi i na vaše kćerke, koje će sutra biti neiskrene svojim muževima. Majka je uzor od koje djeca trebaju da uče zdravu ulogu supruge u porodici i poštovanje prema ocu, a otac je taj koji treba da pokaže svojoj djeci da supruge i majke zaslužuju ljubav, pažnju i poštovanje.
Molim Allaha da popravi naše stanje i da shvatimo istinske vrijednosti u našim životima. Amin.
Halima Lj. n-um.com