.

 

 

 

 

 


.

PITANJE: Selam alejkum,

Je li dozvoljeno ili zabranjeno-pokuđeno otići kod nekog da nam uči rukju ako nismo sigurni da smo opsihreni ili slično? Postoji li neki hadis koji govori o tome da je to pokuđeno (ako je sa nama sve u redu)? Pitam jer čovjek rijetko može da bude siguran je li njegovo stanje u potpunosti u redu jer se čovjek na mnogo šta navikne pa izgubi i osjećaj o tome kako je normalno. 
 
ODGOVOR: Alejkumu selam! U osnovi dozvoljeno je onome ko ima neke poznate simptome koji ukazuju na sihr, džinsko djelovanje, urok ili ujed otrovnih životinja da traže da mu neko uči rukju. Jer je došlo u vjerodostojnom hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao olakšicu u učenju rukje zbog ujeda otrovnih životinja (škorpije ili zmije), što znači da je učenje rukje u početku bilo zabranjeno a zatim je dozvoljeno.
 
Takođe, bilježi Muslim u svom Sahihu od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je dao olakšicu u učenju rukje od uroka, ujeda otrovnih životinja i od rana na bokovima“. Ovaj hadis ne ukazuje na zabranu liječenja učenjem rukje mimo tri spomenute stvari, nego je Poslanik, sallallahua alejhi ve sellem, bio upitan o te tri stvari pa je tako odgovorio, a sa druge strane dozvolio je učenje rukje i mimo ove tri stvari.
 
Nema smetnje da neko sluša ili traži da mu neko uči rukju kako bi se provjerio, s tim da to ne treba preći granice normalnog. Jer ima ljudi koji sve što mu se dešava u životu od stvari sa kojima nije zadovoljan tumače da je to posljedica sihra ili džinskog djelovanja. Dok drugi sebi umišljaju ili čak haluciniraju raznorazne pojave, prikaze i događaje koje veže za džine i slično. Takođe, odlaskom kod učača rukje čovjek se izlaže mogućnosti da zaista postane bolestan ili da sebi umisli da je bolestan, ili da učač bude šarlatan i prevarant koji će radi materijalne koristi slagati da je bolestan, ili ga obavijestiti ad je bolestan zbog svog džehla i neupućenosti o ispravnom liječenju.
 
Sve ovo upućuje da ako čovjek ne osjeća nikakve simptome da je bolje i sigurnije da sebe ne izlaže iskušenju. Ve billahi tevfik.
 
Dr. Zijad Ljakić (n-um.com)