Dobila sam novi posao i, bez pretjerivanja, 

bila sam tačka na kojoj su se zaustavljali pogledi. Bila sam sretna tolikim interesovanjem. Nisam se ni kajala ni bojala da će takvo stanje prestati.Tako sam radila tri-četiri mjeseca. Jednoga dana osjetila sam snažan bol i crvenilo na licu…Kćerka sam pobožnih roditelja i zahvalna sam Allahu na tome. Ali, ja sam bila poput ostatka moje generacije. Sada imam 32 godine, a priča počinje još u pubertetu. Činila sam puno, puno grijeha. Bila sam najmlađa kćerka u porodici. Omogućeno mi je da se slobodno ponašam, što mi je u znatnoj mjeri olakšalo griješenje. Hvala Allahu, nikada nisam činila veliki grijeh, onaj grijeh s muškarcima, uprkos tome što mi je bilo nuđeno i što sam bila u mogućnosti učiniti, nije me odvelo u taj grijeh, u meni je bilo nešto što me odvraćalo od toga. Ovdje ne želim poricati da sam tragala za istinskom ljubavnom pričom koja bi se okončala brakom, kao što su nam to predstavljali filmovi koji su nas varali ljubavlju. Važno je napomenuti da sam upisala i završila fakultet kao djevojka kojoj je Allah dao ljepotu i eleganciju, što me je činilo interesantnom proscima. Niko od njih mi se nije sviđao. Slobodno mogu reći da Allah nije odredio da se udam ni za jednog od njih. U tom periodu razmišljala sam o hidžabu, osjećala sam grijeh i bojala se umrijeti bez hidžaba. Naš otac uvijek je molio Allaha da nosimo hidžab, on imajka puno su nam govorili o tome.

Godinu dana nakon što sam diplomirala, Allah je dao da odemo na hadž. Prije polaska odlučila sam pokriti se poslije povratka sa hadža i obećala sam Allahu da ću staviti hidžab, to mi je uvijek bilo na umu. Suze su mi tekle iz očiju, osjećala sam zadovoljstvo i harmoniju, ali….Otišla sam na hadž i vratila se vezana obećanjem, međutim, kada sam se vratila, dočekala me je vijest da sam primljena na posao koji sam priželjkivala. Duša me je navodila da se pokrijem, ali šta obući? Kako ću se susresti sa novim društvom u liku na koji nisam navikla ni ja, a da ne govorimo o porodici i prijateljicama? Poslije toga sam se plašila da možda neću izgledati lijepo, da neću izgledati konzervativno i da ću takvom odjećom otjerati prosce. Apsurdna pitanja i površne misli naše realnosti. Kupila sam novu odjeću. Začudit ćete se ako vam kažem da sam otišla u inostranstvo samo da bih kupila neku odjeću. Tako mi Allaha, neke od tih odjevnih predmeta nisam obukla više od jednom, čak sam ih kasnije i poklonila. Još je u kesama, što je znak da Allah nije zadovoljan tom odjećom i da je iz nje nestalo bereketa.

Dobila sam novi posao i, bez pretjerivanja, bila sam tačka na kojoj su se zaustavljali pogledi. Bila sam sretna tolikim interesovanjem. Nisam se ni kajala ni bojala da će takvo stanje prestati.Tako sam radila tri-četiri mjeseca. Jednoga dana osjetila sam snažan bol i crvenilo na licu. Opazila sam nekoliko bubuljica koje su se iznenada pojavile na mom licu. Prala sam ga nekim lijekovima i sredstvima za čišćenje nadajući se da će bubuljice nestati za nekoliko dana. Ali one su ostale, čak su se i povećale tako da bi mi jastuk poslije spavanja bio umazan krvlju. Tako čudna stvar nikada mi se prije nije dešavala. Desilo bi se da se pojave jedna ili dvije bubuljice, ali bi odmah za nekoliko dana nestale bez ikakvih posljedica. Ali, što mi se dogodilo bez prethodnog upozorenja, za samo jednu noć? Lice mi je bilo ispunjeno bubuljicama koje su se redale jedna na drugu, ispunjene gnojem i krvlju, uništavajući moju kožu. Cijelo lice bilo mi je zahvaćeno bubuljicama, nije bilo mjesta da ga one nisu zahvatile.

Naravno, hitno sam otišla ljekaru. Propisao mi je neke lijekove i čišćenje, ali to nije dalo rezultata. Ponovo sam mu se javila, pa mi je propisao tablete, ali ni od njih nije bilo koristi. Zatim sam otišla drugom ljekaru koji mi je prepisao najjače tablete koje sam mogla doboti za ovu bolest. Sve je to bilo nakon što su izvršene potrebne analize i nije potvrđen uzrok oboljenja. Taj lijek je zabranjen trudnicama i osobama koje nose sočiva jer isušuje mast. Ni on mi nije pomogao.

Otišla sam ljekaru u London i nakon izvršenih analiza rekao mi je da će mi propisati najsnažniji lijek. Kada sam pogledala šta mi je propisao, vidjela sam da je to lijek koji sam već koristila. Na tu moju opasku, on mi je rekao: “Meni je žao, ali ovo je najjači lijek koji se smije propisati, ja ti drugo ništa ne mogu pomoći.”  Moje duševno stanje bilo je u potpunom krahu, a noću bih samo plakala. Nisam dozvoljavala da me iko vidi, kako me ne bi sažalijevali, ali sam ipak primjećivala poglede sažaljenja svoje majke i sestara. Prestala sam se gledati u ogledalu, a svi su me savjetovali kako treba da liječim tu bolest, što me je još više uznemiravalo. Bubuljice i čirevi su uzrokovali da su se mnoge žene izbjegavale pozdraviti sa mnom, bojeći se zaraze. To su bili noževi koji su mi rasparali srce.

Jedne večeri sjetila sam se Allaha, znala sam da je uzrok moje bolesti kršenje obećanja koje sam Mu dala. Bojala sam se da neću izgledati lijepo ako stavim mahramu. Ko da mi je Allah poslao poruku: “Kako sada sebe vidiš? Čak da ti i ne govorimo o drugim, sama prezireš gledati svoje lice u ogledalu.”  Zar ljubav nije dar od Allaha, zar Onaj koji je stvorio i poklonio ljepotu nije moćan oduzeti je jednim treptajem oka? Uzvišeni Allah zatim me uputio na liječenje Njegovim lijekom, jer On je Gospodar i lijeka i bolesti: “I kada se razbolim, On me liječi.”

Nema drugog boga osim Allaha, govorim vam istinu. Liječila sam se Kur’anom, rukjom i vodom na kojoj je učen Kur’an. Oprala sam tom vodom lice, popila i abdestila se. Učila sam dovu kojoj nas je podučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahu, podari mi lijek, Ti si Onaj koji liječi,nema lijeka osim Tvojeg lijeka,to je lijek nakon koga ne ostaje bolesti”, i dovu: “Tražim zaštitu za sebe Allahovim savršenim riječima od svakog šejtana i zla i od svakog zavidljivog oka!”

Tako mi Allaha, samo nakon tri dana liječenja ovim, vatra koja mi je žarila lice potpuno je nestala. Vulkani gnoja, sukrvice i čireva su se smirili. Bubuljice su se počele sušiti i, hvala Allahu, nestalo je boli. Tada sam odlučila staviti hidžab, a zatim sam dala otkaz na poslu. Allah je htio da se u tom periodu razboli moj otac, pa sam s njim i porodicom pošla vani na liječenje, tada sam se i pokrila.

Na početku moj hidžab bio je tradicionalan, sastojao se od duge suknje i dugog prekrivača. Zahvalna sam Allahu na tome. Nakon kratkog vremena očeva se bolest pogoršala, saznali smo da boluje od teške bolesti. Svojim očima sam gledala kako se ta velika ličnost preobražava u slabašnu konstrukciju kostiju. Njegov gromki glas, koji je ispunjavao svaki kutak kuće, skoro da se nije čuo. Govorio je šapatom i dahom. Gledala sam kako izgleda kada čovjeka malo-pomalo napuštaju snaga i volja.

Put mi je postao jasan, i od tog trenutka sam promijenila život. Odlučila sam se pripremiti za tu sudbinu. Zar svi žurno ne putujemo ovome? Odlučila sam biti prva koja će plakati za mene i biti brižljiva radeći i pripremajući se za taj trenutak. Neće mi koristiti ljepota, snaga i imetak sve dok ne budem imala vezu s Allahom na koju ću se osloniti u trenucima iskušenja i nedaća. Otac je preselio,a ja sam se vratila kući. Obukla sam hidžab sa potpunim prekrivačem i to iz uvjerenja i pouzdanja. Nemoj se obazirati na maloumnike koji ovom svijetu pridaju veliku važnost, a ni na ovom ni na budućem svijetu nemaju nikakve koristi.

Sada se ogledam u ogledalo, gledam lice i tragove bubuljica, koje su mi ipak drage jer su poruka moga Gospodara. Ko zna, da nije bilo njih, možda ne bih promijenila svoj život i shvatila da idem krivim putem.  Želim vam još kazati: godinu dana nakon što sam počela nositi hidžab, Allah je dao da se udam, a kasnije sam dobila i djecu. To je Allahova blagodat. Nisu u pitanju ljepota, simpatija, poenta je u postupanju prema onome u čemu je Allahovo zadovoljstvo. Bereket i blagoslov dolaze od Allaha, jer On je Opskrbitelj.

Sada sam, uz Allahovu pomoć, sretna zena. To je najveća Allahova blagodat prema meni i nadam se da će je Allah podariti svim muslimanima i muslimankama, sačuvati našu vjeru, omogućiti nam da život okončamo lijepim djelima, i uzeti nam dušu dok je On zadovoljan nama. Zaista je Allah milostiv i plemenit!

Iz knjige: Otvorili su dušu i srce


(n-um.com)