Svaka četvrta osoba pati od mentalnih ili neuroloških poremećaja, smatraju stručnjaci. Neki od tih poremećaja su dobro poznati,
a drugi su toliko rijetki i posebni da je čak i profesionalcima teško da ih identifikuju, piše Bright Side. Sindrom Alise u zemlji čuda. Ovo je stanje takođe poznato i kao “Todd Syndrome” i predstavlja stanje dezorijentacije koje pogađa percepciju neke osobe, čineći da neke objekte vide manjim, a neke većim nego što jesu, baš poput iskustva Alise iz poznate priče Luja Kerola, koja se smanjila na veličinu šoljice ili rasla premašujući visinu kuće.
Simptomi: Pacijenti sa ovim sindromom obično su mlađi ljudi, u dvadesetim godinama, koji pate od tumora na mozgu, jakih migrena ili se nalaze u početnom stadiju Epštajn-Barovog virusa. Oni će prvo početi da primjećuju izobličenja u veličini ili boji u svom okruženju, viđaće objekte većim ili manjim nego što zaista jesu, uključujući i sopstveno tijelo. Ovo stanje je rijetko i privremeno, tako da bi još jedan znak mogao biti i taj da bi mogao da prestane u nekom trenutku.
Umišljeni poremećaj: Većina nas ne voli da se razboli, ide u bolnicu i leži u krevetu u bolovima. Ipak, to ne važi za ljude sa ovim poremećajem. Oni su opterećeni time da budu bolesni i preuzimaju ulogu bolesnika. Ovo je prouzrokovano traumom iz prošlosti, zlostavljanjem ili zapostavljanjem u djetinjstvu ili nekom teškom bolešću. Istraživanja su pokazala da oko jedan posto svjetske populacije pati od ovog poremećaja koji se, iako nema određenog lijeka, može liječiti psihoterapijom.
Simptomi: Osobe sa ovim poremećajem su u stanju da se namjerno razbole. Konstantno posjećuju ljekara i traže bolničko liječenja ili da im se prepiše neki lijek. Oni će često izmišljati priče koje uključuju simptome koji će im pomoći da idu od jednog do drugog ljekara i odlično poznaju medicinsku terminologiju.
Sindrom vanzemaljske ruke. Takođe poznat i kao “Dr Strangelove Syndrome”, ovo je rijetko mentalno oboljenje kod kog oboljeli potpuno gubi kontrolu nad rukama ili bilo kojim udom. Kako lijek ne postoji, oboljeli obično mora da koristi drugu ruku da bi kontrolisao onu sa kojom ima problema. Može da se javi nakon operacije aneurizme, tumora na mozgu ili moždanog udara.
Simptomi: Ruka ili neki drugi ekstremitet iznenada kao da dobija sopstveni um, kreće se gdje on hoće, pa čak i postaje nasilan prema pacijentu pokušavajući da ga uhvatiti za vrat, ogrebe ga i skine mu odeću. Pacijenti se osjećaju potpuno odvojeno od svoje ruke ili udova do te mjere da bi ih to moglo naterati da se povrijede.
Disocijativni poremećaj ličnosti. Nekada se nazivao poremećajem višestruke ličnosti i, kao što mu i ime kaže, to je mentalna bolest prisutna kod ljudi koji predstavljaju više od jedne ličnosti, obično dvije ili tri. Ovaj poremećaj je jedan od najpoznatijih na listi, a činjenica da ova bolest pogađa oko jedan posto svjetske populacije je zabrinjavajuća. Oboljeli uglavnom završavaju u mentalnim ustanovama.
Simptomi: Osobe sa ovim poremećajem umišljaju da imaju više od jednog identiteta. Imaju različita imena, ličnosti i pol. Javlja se iznenadna promjena identiteta bez ikakvog upozorenja, nakon nekoliko sati ili godina. Zatim slijede epizode amnezije. Pacijenti ne shvataju šta im se događa, šta im u velikoj mjeri otežava porodični, društveni i profesionalni život.
Stendalov sindrom: Stendalov sindrom predstavlja privremene epizode koje nastaju kod ljudi koji su izloženi posmatranju većeg broja umjetničkih dela iz slikarstva, arhitekture, kao i drugom okruženju koje karakteriše nevjerovatna ljepota, drugim riječima panika od ljepote. Ovaj sindrom dobio je ime po francuskom piscu koji je jedno svoje ovakvo iskustvo opisao u djelu koje opisuje njegov put u Firencu 1817. godine.
Simptomi: Vrtoglavica, nesvestica, dezorijentacija i zbunjenost koju može da prati iznenadno visok nivo anksioznosti, nagli porast broja otkucaja srca i halucinacije.
Kotardov sindrom: Vjerovatno najstrašniji sindrom na listi i najbizarnija zabluda. Kotardova zabluda ili Sindrom hodajućeg leša, prouzrokuje da pacijent misli da je leš koji hoda ili duh. Naučnici smatraju da ovo može da bude prouzrokovano povredama određenih dijelova mozga. Srećom, ovo je prilično rijetka bolest.
Simptomi: Pacijenti pokazuju uvjerenje da su mrtvi, duhovi, ne postoje, već su u fazi truljenja ili su izgubili krv i funkcije drugih organa. Nakon što počnu da vjeruju u to da su mrtvi, oni prestaju da jedu i piju jer vjeruju da im ne trebaju nikakve hranjive supstance. Po pravilu su depresivni i pokazuju znakove društvene otuđenosti.
Vizuelna agnozija: Vizuelna agnozija je stanje u kom veza između onoga što pacijenti vide i onog što to predstavlja nije tačna, tako da osoba prestaje da povezuje tačno značenje sa određenim objektom. To može dovesti do toga da neko vjeruje da je stolica zapravo lopta. Ova bolest se najčešće javlja nakon oštećenja mozga prouzrokovanog demencijom, karcinomom ili trovanjem.
Simptomi: Pacijenti pokazuju miješanje onoga što vide i onoga što misle da vide, tako da mogu zamijeniti lutku psom. Imaju problem sa prepoznavanjem mjesta i lica koja bi trebala da im budu poznata. (TIP/Izvor. N1/Foto: Shutterstock)