veoma su intenzivan i osjetljiv period za svaku majku. Bez obzira koliko majka bila dobro pripremljena na novonastalu situaciju i imala podršku okoline, ovo razdoblje će za nju svakako biti stresno. Zbog niza promjena u njihovom tijelu, hormona, ali i stresa, majke se mogu susresti sa postporođajnom depresijom. U periodu nakon rođenja djeteta dešava se niz hormonskih promjena. One se susreću sa svim očekivanim blagodetima majčinstva, ali kako uživaju u ostvarenju svojih očekivanja, tako će biti primorane i da se suoče sa svojim strahovima. Svakodnevna briga za novorođenče u život jedne majke, donosi potpuno novi nivo stresa. Kada tome dodamo umor, neprospavane noći, neizbježne promjene u načinu života, odnos sa partnerom i ostalim članovima porodice, jasno je da postoji vjerovatnoća da trudnice poslije porođaja mogu imati određene psihičke tegobe.

 

Postporođajna tuga je prolazno raspoloženje, koje se javlja u prvim danima nakon porođaja i traje oko dvije nedjelje. U ovom periodu žene su jako osjetljive, plačljive i sklone naglim promjenama raspoloženja. Imaju problema sa nesanicom i otežanu koncentraciju, a često su i jako nezadovoljne sobom. Prema nedavnim istraživanjima od 20 do 40 posto majki će doživjeti postporođajnu tugu. Ona ne predstavlja ozbiljan problem za majčinstvo i ne šteti djetetovom zdravlju, jer je majka uprkos određenim poteškoćama spremna da brine o djetetu. Ova vrsta depresije smatra se uobičajenom reakcijom na promjene nakon porođaja, koja se uz trud i podršku porodice lako savladava. Međutim, ponekad majka nakon porođaja doživljava intenzivne promjene raspoloženja, koje se odražavaju na mnoge sfere njenog života. Postoji vjerovatnoća da će određeni broj majki pasti u jači oblik postporođajne depresije.Postporođajna depresija je poremećaj raspoloženja u kom dominiraju simptomi sniženog raspoloženja, depresije i gubitka interesovanja. Pojavljuju se i mnogi drugi simptomi, u načinu mišljenja, emocijama, ponašanju ali i na tjelesnom planu.Obično se javlja u prva tri mjeseca nakon rođenja djeteta. U zavisnosti od težine i simptoma, može biti blaga, umjerena i teška. Pored osnovnih simptoma u posljeporođajnoj depresiji mogu se javiti još neki simptomi:

 

– često plakanje, tuga i potištenost

– smetnje koncentracije i poteškoće pamćenja

– osjećaj preplavljenosti, nemogućnost nošenja sa svakodnevnim problemima te poteškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka

– iskrivljen ili negativan doživljaj stvarnosti, sadašnjosti, ali i budućnosti

– razdražljivost, tjeskoba, bezvoljnost

– nedostatak samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti, bespomoćnost

– osjećaj beznađa, nemoći ili krivice

– nedostatak užitka i zanimanja za bavljenje stvarima kojima se žena ranije bavila (uključujući i seksualnu želju)

– nesanica (koja nije povezana s djetetovim potrebama) ili pretjerano spavanje

– značajne promjene apetita – osoba jede ili premalo ili previše – nedostatak ili slaba povezanost s djetetom, gubitak zanimanja za dijete, porodicu i druge aktivnosti, osjećaj nedostatka ljubavi prema djetetu ili pretjerana zabrinutost za dijete

– katkada se javljaju suicidne misli, strahovi i opsesivne misli da će majka nauditi djetetu

– tjelesne smetnje kao što su glavobolje, bol u grudima, izraženo kucanje srca, bolovi u želucu i slično

 

Stručnjaci se slažu da kod žena koje boluju od postporođajne depresije, svakako postoje određene endokrinološke i neurofiziološke promjene.

Faktor rizika su: postojanje depresije u porodičnoj istoriji bolesti, problem zavisnosti, narušeni emotivni odnosi sa partnerom, nerazumijevanje okoline, loše socioekonomske okolnosti, stresni događaji u majčinom životu…Podaci pokazuju da manje od 20 posto žena sa ovim simptomima potraži stručnu pomoć. Žene se boje osude svoje okoline, i zato u sebi drže ovo, nimalo prijatno psihološko stanje. Majka se uvijek tješi da je to normalno stanje i da će ga ona prevazići, a okolina je u takvom stavu podržava. Pa ipak, odgovornije bi bilo obratiti se stručnjacima i tako pomoći sebi i uživati u majčinstvu.  (Vijesti.ba / NN)