Oko 15% ljudi u zapadnoj civilizaciji ima neki od poremećaja ličnosti,

dakle dugotrajni model neprilagođenog doživljavanja i ponašanja koji stvara značajne smetnje u svakodnevnom funkcioniranju.  "Preplavljeni smo self help ideologijama o postizanju apsolutne sreće, što pojednostavljuje teksturu života i zaobilazi psihološke istine o čovjeku", kaže dr. Darko Marčinko, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb.

Patološki narcizam je bitan fenomen za razumijevanje ponašanja koja čine poremećaje ličnosti. Kod ljudi koji imaju teže smetnje ili teži deficit strukture ličnosti, odnosno teži poremećaj ličnosti, postoji ekscesivna aktivacija negativnih emocija i negativnih nagona. Smatra se da oko 15% ljudi u zapadnoj civilizaciji ima neki od poremećaja ličnosti, dakle dugotrajni model neprilagođenog doživljavanja i ponašanja koji stvara značajne smetnje u svakodnevnom funkcioniranju.

Navodi i kako su brojne poruke socijalnog okruženja usmjerene na formu, a manje na sadržaj, a ljudima se tako poručuje da je bitno kako stvari izgledaju izvana, a manje koje je njihovo autentično značenje. U zapadnoj kulturi dosta se ističe brzi uspjeh, tako da u skladu s time dio ljudi i negativni publicitet doživljava kao nešto za što se vrijedi boriti. Zapadna socio-kultura ima visoko prisutne poruke koje psihodinamika objašnjava iz pozicije nezdravog (patološkog) narcizma. 

Ističe kako je jedini put promjene ljudi sa psihopatologijama ličnosti rad na sebi, kao što nudi dubinska psihoterapija, što je zahtjevan no isplativ proces jer kroz inventuru svog “unutarnjeg ja” osoba ima priliku doživjeti puninu ljudske egzistencije. Nezrele ličnosti koriste u odnosima površinske identifikacije (a ne dubinske) i imaju iluziju da će preko partnerskog odnosa riješiti vlastite nesigurnosti, što ovdje dodatno otežava činjenica da je upravo izabrani partner osoba koja isto tako ima ozbiljne deficite strukture ličnosti.

U razumijevanju ovakvih delikatnih psiholoških fenomena iznimno je bitno na individualnoj razini napraviti dubinsku analizu, kao što se radi u dubinskim psihoterapijama ili u okviru psihijatrijskih ekspertiza. Jedino na takav procesni i sveobuhvatni način može se ući u procese nesvjesnog koje u sebi ima niz iracionalnih principa, a ne isključivo analizirati svjesne i racionalne procese, one koji su vidljivi “na van”, napomenuo je predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb Darko Marčinko dodajući kako se psihološki zakoni nesvjesnog i svjesnog ipak razlikuju; ako želimo kompletnu, a ne fragmentiranu sliku neke osobe ili nekog bitnog odnosa, moramo ući i u dosluh s nesvjesnim procesima tih osoba.

Uzroci poremećaja ličnosti, pojašnjava dr. Marčinko, su višestruki, od biologije (genetike), do socijalnih faktora, ali ključni su faktori odgoja i atmosfere tijekom ranog formiranja ličnosti. U ranoj fazi života, kada se ličnost formira, roditelji i značajni drugi trebaju pomoći djetetu da shvati narativ života, uz pozitivnu konotaciju:

"Život jest kompleksan, često je grbav i težak, nosi patnju i bol, ali je suštinski dobar kada ga živimo uz dobre odnose s drugima i bez pretjeranih očekivanja. Kod poremećaja ličnosti postoji temeljni mehanizam rascjepa, gdje osoba pozitivne elemente sebe i pozitivne elemente drugih osoba drži čvrsto odvojenim od problemskih dijelova sebe i drugih. Dakle, ako neka osoba rascjep koji je normalan u ranoj fazi razvoja, uspije nadomjestiti integracijom, ako uspije doživjeti sebe (i druge) s pozitivnim i problemskim dijelovima kao jednu cjelinu, onda je bliža cjelovitosti, a manje je fragmentirana. Ljudi s poremećajem ličnosti su fragmentirani, nisu cjeloviti, oni sebe i druge ne mogu doživjeti u cjelini."

(Zadovoljna.hr)