Nažalost, svjedoci smo da je agresivnost kod djece sve češća i velikom broju roditelja zadaje glavobolje,

pa se čini da je ovo zapravo tema kojom je potrebno svi da se bavimo.  Agresija kod djece može biti simptom mnogih različitih osnovnih problema. To je veoma polimorfna stvar, zajednička za bilo koji broj različitih psihijatrijskih stanja, zdravstvenih problema i životnih okolnosti. I zato je u samoj suštini liječenja agresije prvi korak da se otkrije šta je pokreće.

Agresija kod djece i njeni uzroci:  Uzroci agresije mogu da se podijele u nekoliko grupa, kaže dr Raul Silva, specijalista dječije i adolescentne psihijatrije.

Poremećaji raspoloženja:  Prvo treba otkriti da li postoje problemi sa raspoloženjem. Djeca koja su bipolarna, u maničnoj fazi, vrlo često postaju agresivna. Gube samokontrolu, postaju impulsivni. Na drugom kraju spektra, kada postanu depresivni, iako je agresija ređa, mogu postati razdražljivi, a ponekad ta razdražljivost i naprasitost kod djece izazivaju depresiju.

Psihoza:  Psihotične bolesti takođe mogu da se manifestuju agresijom. Na primjer, djeca sa šizofrenijom često reaguju na unutrašnje stimuluse koji mogu postati uznemirujući. Ponekad djeca sa šizofrenijom postanu nepovjerljiva ili sumnjičava – ili potpuno paranoična – i završe sa promjenom psihe zbog sopstvenog straha.

Frustracija:  Djeca koja imaju problema sa kognicijom (ono što se sada naziva intelektualnim oštećenjem) ili komunikacijom (uključujući autizam) takođe to mogu da manifestuju agresijom. Kada djeca sa ovim stanjima postanu agresivna, često to čine jer imaju poteškoća da se nose sa svojom anksioznošću ili frustracijom i ne mogu da verbalizuju svoja osjećanja kao drugi. Agresija takođe može biti oblik impulsivnosti.

Impulsivnost:  Tu su i poremećaji ponašanja. Kod djece sa ADHD, koji je najčešći od njih, impulsivnost i loše donošenje odluka mogu dovesti do ponašanja koje se tumači kao agresivno. Ova djeca često ne razmišljaju o posljedicama svojih postupaka, koje mogu izgledati kao bezdušne ili zlonamjerne kada zaista ne razmišljaju.

Poremećaj ponašanja:  Kod poremećaja ponašanja, agresivnost je dio matrice bolesti, velika komponenta onoga što ona jeste. Za razliku od djeteta koje jednostavno ne razmišlja o posljedicama svojih postupaka, djeca sa poremećajem ponašanja namjerno su zlonamjerna, a tretman i prognoza sasvim su drugačiji.

Povreda:  Ponekad postoje organski razlozi za agresivne ispade, kada dijete ima oštećenje čeonog režnja ili određene vrste epilepsije. U ovim slučajevima možda nema razumljivog razloga za agresivnu epizodu, a epizoda može imati eksplozivnu komponentu.

Trauma:  I svakodnevne traume mogu pokrenuti posttraumatski stresni poremećaj.

Koji simptomi ukazuju na poremećaj u ponašanju:   Konačno, postoje trenuci kada je agresija kod djece ili tinejdžera izazvana stresorima u njihovoj situaciji, a ne predstavljaju osnovnu emocionalnu bolest. Kada agresija počne da se dešava sve češće, to može predstavljati novi emocionalni problem.
(Vijesti.ba)