Snizite je jedući luk: Što je zajedničko pretilosti, inzulinskoj rezistenciji,

šećernoj bolesti, nealkoholnoj masnoj bolesti jetre, povišenom krvnom tlaku, srčano-žilnoj bolesti, moždanom udaru, neurološkim poremećajima i prijevremenoj smrti?  Neurolog David Perlmutter na ovo pitanje odgovara - visoka razina mokraćne kiseline. Objavljen u izdanju Mozaik knjige "Zbogom kiselini" novi je naslov Perlmuttera, autora koji je svjetsku slavu stekao uspješnicama "Detoks uma", "Inteligentna prehrana" i "Zdrava probava - zdrav mozak".

"Mokraćna kiselina često se opisuje kao bezazlena inertna 'otpadna tvar' metabolizma, koja se normalno izlučuje urinom (i stolicom, premda u manjoj mjeri). Prikazuje se kao beznačajan, usputan nusproizvod naše normalne biologije. Ali ona nipošto nije beznačajna ili nevrijedna naše pozornosti. U žarištu je regulacijskih mehanizama koji sudjeluju u našim najtemeljnijim procesima metabolizma. A kad ti procesi pođu po zlu, očituju se kao najčešći zdravstveni problemi našeg vremena: od pretilosti i inzulinske rezistencije do šećerne bolesti (dijabetesa), povišenih masnoća u krvi, povišenoga krvnog tlaka (hipertenzije), srčanožilne (kardiovaskularne) bolesti, čak i do kognitivnoga propadanja i demencije", navodi Perlmutter.

U knjizi on podsjeća kako je prije više od stotinu godina škotski liječnik Alexander Haig oglasio zvono na uzbunu u pogledu veze između razine mokraćne kiseline u tijelu i različitih bolesti kao što su migrena, depresija, epilepsija, šećerna bolest, pretilost, bolest jetre, povišeni krvni tlak, srčano-žilna bolest, moždani udar, rak, demencija i reumatizam. No njegova revolucionarna otkrića, koja su kulminirala u knjizi objavljenoj 1892. godine, nisu otputovala daleko u sljedeće stoljeće. Premda su mnogo predviđala, bila su prenapredna za to vrijeme pa se mokraćna kiselina i dalje odbacivala kao inertna otpadna tvar staničnog metabolizma koja bi na visokim razinama mogla prouzročiti nastanak bubrežnih kamenaca te oblik artritisa zvan giht. Tek su u protekla dva desetljeća znanstvenici ponovno razmotrili otkrića dr. Haiga te potvrdili da je doista identificirao ono što se pokazalo središnjim mehanizmom mnogih bolesti koje se mogu spriječiti.

"Iako je knjiga dr. Haiga objavljena prije više od stotinu godina, tek smo otprilike 2005. godine mokraćnu kiselinu počeli promatrati kao nešto više od rizičnog čimbenika za giht i bubrežne kamence. Znanstvenici diljem svijeta u studiji za studijom potvrđuju da mokraćna kiselina utječe na naše zdravlje. U Japanu je kontroliranje razine mokraćne kiseline već ušlo u konvencionalnu medicinsku praksu, i to ne samo u liječenju gihta. Premda smo u dvadesetom stoljeću doznali da nam C-reaktivni protein otkriva razinu sustavne upale u tijelu, koja je povezana s mnogim bolestima koje nas danas pogađaju, u dvadeset prvom stoljeću otkrivamo da je razina mokraćne kiseline dugoročno povezana s disfunkcijom i bolestima.

Današnja medicinska literatura prepuna je dokaza da je povišena razina mokraćne kiseline rizični čimbenik za mnoge bolesti kao što su, među ostalima, šećerna bolest tipa 2, prekomjerna tjelesna težina i pretilost te povišeni krvni tlak. Nadalje, neki liječnici sada povišenu razinu mokraćne kiseline specifično liječe lijekovima kako bi stekli nadzor nad tim stanjima", navodi Perlmutter istaknuvši kako razinu mokraćne kiseline možemo sniziti jednostavnim, izravnim prilagodbama načina života, gotovo uvijek bez potrebe da pribjegavamo lijekovima, što potkrepljuje i primjerima u knjizi "Zbogom kiselini".

Liječnik kaže i da porast pretilosti i metaboličkog sindroma prati povećanje konzumacije sastojaka koji prouzročuju hiperuricemiju (povišenu razinu mokraćne kiseline) i giht, a to su zašećerena hrana i napitci, uključujući gazirane i voćne sokove. Unatoč tomu što je određeno povrće (primjerice cvjetača, špinat i gljive) bogato purinima, ne mora nužno potaknuti povišenje razine mokraćne kiseline. Ljudima sklonima gihtu i bubrežnim kamencima pola se stoljeća propisivala prehrana s malo purina. No taj se prehrambeni protokol sve više preporučuje svima koji žele uspostaviti nadzor nad mokraćnom kiselinom te obuzdati tjelesni metabolizam.

"To što ne patite od gihta ili bubrežnih kamenaca, stanja koja mogu imati i gensko podrijetlo, ne znači da nećete patiti od posljedica kronično visoke razine mokraćne kiseline", piše Perlmutter.

Upozorava on i da povišenju razine mokraćne kiseline, uz purine, u modernom svijetu nedvojbeno umnogome pridonosi najjeftiniji, najobilniji sastojak - šećer, za koji nam govore da je relativno "neopasan" jer razinu šećera u krvi ne podiže izravno: fruktoza. Neurolog tu misli na rafiniranu, visoko procesiranu fruktozu koja dospijeva u mnogu svakodnevnu hranu, uključujući omiljene preljeve za salatu, umake, začine, pekarske proizvode, grickalice i energetske pločice, pakiranu hranu, napitke i hranu za koju ne biste ni pomislili da sadrži šećer.

U knjizi autor kroz pristupačan spoj znanosti i praktičnih savjeta razotkriva opasnu istinu o mokraćnoj kiselini te nudi neprocjenjive strategije za nadziranje njezine razine, kao i informacije koje su čitateljima potrebne kako bi živjeli dulje i zdravije. "Zbogom kiselini" uključuje revolucionarnu MMK dijetu (manje mokraćne kiseline), 35 ukusnih recepata, kvizove za samoprocjenu i trotjedni program za snižavanje razine mokraćne kiseline.

Ako komponentu mokraćne kiseline ne uzmete u obzir, prehrana s malo ugljikohidrata, veganska prehrana, ketoprehrana, paleoprehrana, pesketarijanska prehrana, prehrana bez lektina, ili čak mediteranska prehrana, možda neće biti dovoljne da vam pomognu trajno se osloboditi prekomjerne tjelesne težine ili lako kontrolirati razinu šećera u krvi i krvni tlak.

Birajte sastojke iz organskog uzgoja te bez GMO-a; tražite ribu iz divljeg ulova i jaja kokoši uzgajanih na pašnjacima. Ako neki sastojak ne volite, pronađite pametnu zamjenu. Primjerice, luk se koristi u mnogim receptima jer sadrži tvari koje snižavaju razinu mokraćne kiseline (npr. kvercetin), ali možete izabrati drugo povrće, kao što su celer ili komorač, kao zamjenu.

Luk kozjak pripada porodici lukova, ali nema isti oštar okus i jaku ljutinu tipičnu za crveni ili bijeli luk, zbog čega ga mnogi ljudi smatraju odličnom alternativom. Sjemenke brokule odlične su za posipanje po različitim jelima pa možete kupiti pola kilograma ili kilogram kako biste ih imali na raspolaganju ili određenu količinu uvijek držite u mužaru, za lako drobljenje i korištenje tijekom pripreme obroka. Sjemenke brokule katkada se koriste cijele u receptima za pečena jela, zbog teksture, a katkada ih se melje ili drobi te koristi kao ukras ili kao dodatak salatama i sličnom.

Ako nastojite održati određeni metabolički problem pod nadzorom, bilo bi dobro da sol potpuno izbjegavate. Unos soli moguće je stručno držati pod nadzorom kad pripremate obroke i ne koristite prerađene ili pakirane proizvode.

Razinu mokraćne kiseline u pravilu je moguće uravnotežiti primjenom jednostavnih promjena prehrane, kvalitetnim snom i dovoljnom količinom tjelesne aktivnosti, smanjenjem unosa lijekova koji pojačavaju stvaranje mokraćne kiseline i konzumacijom vrijednih namirnica koje smanjuju proizvodnju mokraćne kiseline kao što su višnje, kafa, vitamin C i kvercetin (potonja dva nalazimo u mnogoj hrani, a može ih se uzimati i u obliku dodatka prehrani). Održavanje mikrobioma također je iznimno važno ako želimo držati mokraćnu kiselinu pod nadzorom. Naime, istraživanja otkrivaju korelacije između povišene razine mokraćne kiseline i znatnog povećanja količine loših bakterija u crijevima koje su povezane s upalom.

Pileća salata s pestom od klica brokule:

Za 2 porcije uz vrijeme pripreme otprilike 18 minuta

Za pesto:

2 šalice klica brokule

2 šalice listova mladog špinata

½ šalice narezanih sirovih, nesoljenih oraha

1 žlica bijele miso paste

½ žličice morske soli

¼ žličice pahuljica crvene paprike

¾ šalice ekstradjevičanskog

maslinova ulja

Za pileću salatu:

280 g pilećih prsa bez kosti i kože, pečenih i narezanih na kockice

¼ šalice zelene paprike, narezane na kockice

¼ šalice oguljenog crvenog luka, narezanog na kockice

Za salatu:

4 šalice listova mladog špinata

½ avokada, narezanog na kockice

1 žlica ekstradjevičanskog maslinova ulja

svježe iscijeđen sok ½ limuna

morska sol po ukusu

Priprema:

1. Da biste napravili pesto, pomiješajte klice brokule, špinat, orahe, miso, sol, pahuljice crvene paprike i maslinovo ulje umultipraktiku i obrađujte dok ne dobijete glatku smjesu.

2. Da biste napravili pileću salatu, u srednje velikoj zdjeli pomiješajte piletinu, paprike i luk. Dodajte četiri žličice pesta, ili više, po ukusu. Promiješajte kako biste dobro povezali sastojke. Preostali pesto možete do dva tjedna čuvati u dobro zatvorenoj posudici u hladnjaku.

3. Da biste pripremili salatu, u srednje velikoj zdjeli pomiješajte špinat i avokado. Začinite maslinovim uljem, limunovim sokom i solju. Dodajte pileću salatu i poslužite.

(Ordinacija.hr)