Dijabetes postaje jedna od najbrže rastućih zdravstvenih kriza 21. stoljeća. 

Ova bolest naziva se globalnom pandemijom jer broj oboljelih u svijetu raste do razina koje su bile nezamislive prije samo nekoliko desetljeća. Od nje boluje svaka jedanaesta osoba u svijetu, odnosno preko 500 miliona ljudi. Od ukupnog broja oboljelih samo je pola otkriveno, a među njima tek polovica postiže ciljeve liječenja.

Riječ je o šećernoj bolesti i činjenicama koje se mogu i trebaju promijeniti.

Uklanjanjem rizičnih faktora moguće je spriječiti više od 60% kardiovaskularnih bolesti i šećerne bolesti tipa 2, kaže doc.dr.sc. Anela Novak, dr.med., predsjednice Hrvatskog dijabetološkog društva i specijalista interne medicine, subspecijalista endokrinologije i dijabetologije, s kojom smo razgovarali o ovoj kroničnoj bolesti.

Život sa šećernom bolešću

Šećerna bolest ili dijabetes očituje se kroz nesposobnost organizma da samostalno regulira razinu šećera (glukoze) u krvi. Naše tijelo glukozu koristi kao izvor energije, a ona u većinu stanica ulazi pomoću inzulina, hormona koji proizvodi gušterača. Inzulin djeluje kao ključ koji „otključava stanice“ kako bi u njih mogla ući glukoza i proizvesti energiju. Bez inzulina, razina šećera u krvi raste i u dužem periodu, ukoliko se ne regulira, može izazvati oštećenja organa i tkiva. Stanice istovremeno ne mogu stvarati energiju, zbog čega se osjećamo umorno i iscrpljeno.

Sve većoj pojavnosti šećerne bolesti pridonosi moderan način života s urbanizacijom i štetnim životnim navikama poput sjedilačkog načina života i nepravilne prehrane, ističe dr. Novak: „Šećerna bolest tipa 2, kao i većina nezaraznih kroničnih bolesti poput kardiovaskularnih, u velikom broju slučajeva se mogu spriječiti kroz učinkovite intervencije koje ciljaju rizične čimbenike: pušenje, nezdravu prehranu, tjelesnu neaktivnost i prekomjerno konzumiranje alkohola. Kad bi se ovi čimbenici uklonili, više od 60% kardiovaskularnih bolesti i šećerne bolesti tipa 2 bi bilo spriječeno.“.

Manifestacija i liječenje

Dva su osnovna tipa šećerne bolesti: tip 1 i tip 2. Šećerna bolest tipa 1 pojavljuje se tek kod 10% oboljelih i najčešće se javlja u djetinstvu ili mladosti, dok je tip 2 znatno učestaliji i uobičajeno se javlja u kasnijoj životnoj dobi, no nažalost danas sve češće i u ranijoj životnoj dobi, vjerojatno zbog epidemije pretilosti.

„U tipu 1 šećerne bolesti simptomi su pojačano žeđanje, mokrenje, osjećaj gladi, umor, gubitak na težini, zamućen vid, učestalije infekcije i sporije zarastanje rana. Simptomi su izraženi i razvijaju se naglo, a posljedica su visokih vrijednosti šećera u krvi. U tipu 2 šećerne bolesti također mogu biti prisutni ovi simptomi, ali su slabije izraženi. Mnogo češće osobe s tipom 2 šećerne bolesti uopće nemaju simptome zbog čega se otkriju i više godina nakon pojave bolesti slučajno ili zbog simptoma već razvijenih kroničnih komplikacija poput utrnulosti i žarenja u nogama, nastanka ulkusa stopala ili infarkta miokarda.“, pojašnjava dr. Anela Novak, naglašavajući važnu ulogu liječnika/specijalista obiteljske medicine u ranom otkrivanju šećerne bolesti tipa 2 kroz redovite kontrole pacijenata i određivanje glukoze u krvi te, prema potrebi, upućivanja dijabetologu.

Temeljno liječenje šećerne bolesti tipa 2 je zdrava prehrana i tjelesna aktivnost. Ako je glikemija previsoka ili nismo uspjeli s osnovnim mjerama regulirati glikemiju, uvodimo lijekove, objašnjava dr. Novak: „U RH osobama sa šećernom bolesti na teret HZZO-a dostupni su više-manje svi suvremeni farmakoterapijski pripravci, bilo inzulinski ili neinzulinski, koji su dostupni i u svijetu. Od lijekova osnovni i prvi lijek kojeg uvodimo je metformin. Nakon metformina postoji još pet skupina antidijabetika ili inzulin koji svi imaju svoje prednosti i nuspojave zbog čega ih liječnik obiteljske medicine individualno mora prilagoditi svakom pacijentu.“.

No dr. Novak naglašava da ključ promjene leži u mijenjanju naših navika: „Unatoč sve većem broju novih, sve skupljih antidijabetika na koje se troši u odnosu na 2010. godinu 200 milijuna kuna više, nije se postigla bolja kontrola glikemije. Nažalost, šećerna bolest je u Hrvatskoj postala treći vodeći uzrok smrti sa udjelom od 8,2 % u 2020. godini. Vjerojatno je zanemarena najvažnija karika, a to su promjene životnih navika.“. Isto vrijedi i za liječenje tipa 1 za koje su na raspolaganju skoro sve vrste inzulina, no i dalje su ključne promjene životnih navika, odnosno postizanje balansa između unesene hrane, tjelesne aktivnosti i inzulina.

Pravila za kontrolu šećerne bolesti

Mnogi šećernu bolest ne shvaćaju ozbiljno zato što oboljele ništa ne boli, a liječenje se čini vrlo jednostavnim. No, nije lako postići i održavati normalnu razinu glukoze u krvi, a samo je dobrom regulacijom moguće spriječiti oštećenje organizma. „Kronične komplikacije šećerne bolesti nastaju u tkivima u koje glukoza ulazi slobodno, bez utjecaja inzulina. Primjer takvih stanica su endotel krvnih žila, leća oka, eritrociti... Kada previše glukoze uđe u te stanice, raznim procesima dolazi do oštećenja“, objašnjava dr. Novak.

Dugogodišnja izloženost povišenim vrijednostima glukoze u krvi rezultira i oštećenjima krvnih žila i živaca, a krajnji ishod može biti vrlo težak. Najčešće pogođeni organi su oči, srce, bubrezi, mozak i krvne žile potkoljenice, što vodi u invaliditet i/ili preranu smrt.

„Oštećenju pridonose i ostali čimbenici rizika poput povišenih masnoća u krvi, povišenog arterijskog tlaka, pušenja, alkohola i debljine. Za sprječavanje razvoja kroničnih komplikacija potrebna je stoga kontrola glukoze u krvi, ali i ostalih čimbenika rizika. Nadalje, veoma je važna zdrava prehrana, tjelesna aktivnost od najmanje 30 minuta dnevno te redovne kontrole liječnika/specijalista obiteljske medicine najmanje jednom godišnje.“, naglašava dr. Novak.

Osnovne upute o pravilnom liječenju bolesti:

pravilna prehrana

tjelesna aktivnost

redovito uzimanje propisane terapije

samokontrola glukoze u krvi

održavanje higijene tijela, posebice stopala

redovne pretrage

Da bismo znali provodimo li regulaciju glukoze u krvi uspješno, potrebno je redovito mjeriti vrijednosti glukoze u krvi kako bismo mogli pravovremeno i ispravno djelovati. Najjednostavniji način mjerenja je glukometrom iz kapljice krvi s kažiprsta, pri čemu će vam liječnik moći najbolje savjetovati koju vrstu glukometra koristiti te koliko često i kada mjeriti glukozu u krvi.

„Od tehnologije našim pacijentima su uz standardne glukometre dostupni i sustavi za kontinuirano praćenje glukoze (CGM). Prisutne su dvije osnovne vrste senzora za kontinuirano praćenje razine glukoze: intermitentni i mjerači u stvarnom vremenu. Nove tehnologije mogu pomoći oboljelima u olakšavanju postizanja glikemijske kontrole, olakšavaju doziranje inzulina te praćenje kretanja glikemije“, objašnjava dr. Novak.

Možete voditi dnevnik samokontrole ili skinuti aplikaciju koja automatski bilježi mjerenja, no najvažnije je da, zajedno sa svojim liječnikom, imate pregled kretanja vrijednosti glukoze u vašoj krvi te da znate o čemu ovise. Dobro se informirajte na koji način vaše životne navike utječu na razinu glukoze jer samo ćete tako moći ispravno reagirati.                  (Ordinacija.hr)