Opis i podrijetlo: Dunja potječe iz jugozapadne Azije, odnosno iz Perzije i Anatolije,
a samoniklu je nalazimo i u srednjoj Europi. Poznata je i pod nazivom ''sidonijska kruška''. Drvo dunje može narasti i do 7 metara, a često raste u obliku grma. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute do crvene boje, te pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Ugodnog je mirisa, a sirovo meso je tvrdo i trpko-kiselog okusa.
Dodatak dunja u nadjev za pitu od jabuka ili krustada dat će im osebujnu aromu. Ova namirnica bila je popularna kod starih Grka, koji su je pripremali tako da su je izdubili, napunili medom, stavili u pleh i ispekli, a u grčkoj mitologiji simbolizirala je ljubav i sreću. Rimljani su iz dunje dobivali eterična ulja koja su koristili u parfumerijama. U Francuskoj je poznata već stoljećima, a koristi se ne samo u kuhinji već i u kozmetičke svrhe te u medicini.
Dunja koju mi poznajemo razlikuje se od dunje iz zapadne Azije i tropskih područja, gdje je mekša i sočnija. U područjima hladnije klime ovo voće je privlačnog oblika, bogate žute boje kad je zrelo, i ima jak, pomalo težak miris.
Energetska i nutritivna vrijednost
Sirova, ova ''zlatna jabuka'' u 100 grama ima 57 kcal / 238 kJ, od čega 0,40% proteina, 0,1% masti, 15,3% ugljikohidrata. Bogata je dijetalnim vlaknima i bakrom, i sadrži puno taninskih tvari.
Dobar je izvor vitamina C (15 mg, što je 18,8% preporučenog dnevnog unosa). Sjemenke sadrže 15% ulja i proteina, uz mali udio amigdalina. Glavni sastojak sjemenke je sluz, koje ima 10% u omotaču, dok pulpa dunje sadrži 3-3,5% jabučne kiseline. Sadrži i beta karoten u količini od 33 μg.
Zbog prisutnog pektina, od ovog voća pripremaju se ukusne marmelade i želei.
DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA
ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.
RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)
Ljekovitost
Plodovi se ubiru od sredine rujna do kraja listopada, što ovisi o klimatskim uvjetima staništa na kojem se dunja uzgaja, a lišće se, prema potrebi, sabire od sredine svibnja do sredine rujna.
Za lijek se upotrebljavaju plodovi, listovi i sjeme dunje. Sluz dunjina sjemena (Mucilago Cydoniae) priprema se stavljanjem sjemena u vodu, a primjenjuje se za liječenje rana nastalih kod dugotrajnog ležanja bolesnika, opeklina i kao sredstvo kojim se natope oblozi kod upaljenih očiju i otvorene, raspucane kože. Zahvaljujući sluzi i pektinu, dunja je veoma dobra kod liječenja upale ždrijela i sluznice te krajnika i zračnih putova. Sluz se također koristi u kozmetičkoj industriji, u losionima i kremama za kožu. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja, koja također ublažava jake proljeve. Vunasta pokožica plodova se oguli i pri upotrebi osuši. Plodovi obilno sadrže sluzne tvari: pektin, ulja, amigdalin, fosfornu kiselinu i vitamin C, a plod dunje izvrsno je i sredstvo u liječenju anemije.
Sok od dunje, ukuhan s jednakim dijelom šećera, dobro je sredstvo protiv prsnih bolesti i bolesti grla. Budući da dunja steže, preporuča se sirup od ovog voća za liječenje rana, a pomaže i kod dijareje.
Kupovanje i čuvanje
Dunje uglavnom nisu dostupne u trgovinama, a rijetko ćete ih naći i na tržnicama. Možete ih pronaći u vrtovima ili voćnjacima. Oblikom poput jabuke ili kruške, odaberite dunje koje nisu premekane i imaju jednoličnu zlatnožutu boju. Tijekom godine dostupne su od listopada do prosinca.
Dunje čuvajte u zatvorenoj, plastičnoj vrećici do dva mjeseca ili ih stavite u zdjelu za voće i čuvajte na sobnoj temperaturi, a u tom će slučaju prostor poprimiti njen raskošan miris.
Priprema jela s dunjom
Dunje se ne mogu konzumirati sirove, već kuhane ili pečene. Zbog velike količine pektina u njenoj kori, dunje se kuhaju i koriste za pripremu kompota, želea, marmelada i voćnih kašica. Inače, riječ "marmelada" potječe od portugalske riječi za dunju - marmelo.
U Španjolskoj se dunja kuha zajedno sa šećerom kako bi se dobila voćna poslastica (sir od dunja), membrillo, koja se zatim hladi i reže na ploške te poslužuje samostalno kao slastica ili uz mekane sireve. Inačica ove poslastice postoji u Francuskoj, ali i kod nas, u Dalmaciji.
Dunje se, poput jabuka i krušaka, mogu peći, samostalno ili punjene nadjevom od maslaca, šećera i vrhnja. Dodavanjem dunja u nadjev za pitu od jabuka ili krustada dobit ćete osebujnu aromu. U tu svrhu, dunje blanširajte ili parite 10 minuta, a potom ih ogulite i narežite na ploške. Prije nadijevanja pita, pomiješajte narezanu dunju s ploškama jabuka, šećera i cimeta u prahu. Od dunja možete pripremiti i druge slastice, poput mousse i soufflé.
Dunja je bila popularna kod starih Grka, koji su je pripremali tako da su je izdubili, napunili medom, stavili u pleh i ispekli.
Dunje se dobro slažu i s pečenim mesom, piletinom, patkom, junetinom ili mesom divljači, a osobito ukoliko se meso peče zajedno s dunjama ili se već pečeno meso poslužuje uz umak od dunja. Alkoholnim pićima, poput votke i rakije, one daju posebnu mirisnu notu.
(Coolinarika.com)