Postoji nekoliko primjera drugovanja Kraljević Marka i Đerzelez Alije.

Jedna od prvih priča dolazi iz okolice Stoca. Prema njoj, kod lokalnog stanovništva, još uvijek živi tradicija da je pod velikim nadgrobnim spomenikom na nekropoli Deminov krst, u Burmazima kod Stoca sahranjen neki Demin kapetan koji je, u davnini, živio u Burmazima. U grobovima od naslaganog kamena sahranjeni su njegovi vojnici, koji su, prema narodnom predanju, poginuli u borbi. Narodna etimologija tumači i današnje nazive sela Pušišta i Grdijevića u Burmazima na osnovu priča o bitki Demin kapetana sa Kraljević Markom i Đerzelez Alijom, koji su “bili pobratimi, pa imali borbu sa Deminom, a kada su ga potukli, u putu kazali: ‘Vala ih, pobro, dobro opušismo!”, pa odatle i nasta naziv sela Pušišta. Kada su prolazili kroz današnje selo Grdijevići, kazaše: “Baš ih, pobro, dobro izgrdismo!”.

Među Bošnjacima u Žepi i Rogatici, zabilježena je slijedeća verzija: “Sestru Đerzelez Alije odveo je jedan Srbin. Pa ondar Alija ih stigao i nju turi na konja za sobom, oteo je i rekao: Da bog da, ako bila čista srca – dok on klanja molitvu, da prolistaju dvije glavnje što ih je posadio u zemlju, dva ugarka! Istom on klanjo, a glavnje prolistale. Nije joj Srbin ništa učinio!” Po jednoj verziji gradu Travniku dao je ime bošnjački junak Đerzelez Alija, koji je dugo putovao od ovog mjesta, gdje se odmorio i napasao umornog konja, a mjestu dade ime Travnik. Selo Gezovo kod Mrkonjić Grada se prije zvalo Prhovo. Tuda je vojevao Đerzelez Alija, pa je tu poginuo, gdje mu je i danas turbe. I po junaku Đerzelezu, prozove se selo Đerzovo ili Gerzovo.

O antagonizmu Đerzelez Alije i Kraljević Marka je registrovano još jedno predanje. “Jednom putovali Kraljević Marko i Đerzelez Alija pa se sretili u putu. Govori Đerzelez Alija: ‘Kraljević Marko, skloni mi se s puta!’, a kaže Marko: ‘Mene je moja majka zaklela da se nikome ne mičem sa puta. Skloni mi se Đerzelez Alija!’ Onda odonuda Đerzelez Alija, u njemu su tri srca bila, skoči s konja pa se ufati za prsa s Markom. Obori, boga mi, Đerzelez Alija poda se. Od ona tri srca Alijina smo se jedno bilo probudilo, a da su sva tri – Marko bi gotov bio! Onda zavikala iz oblaka vila: ‘Jesam li ti rekla, Marko, da ne zamećeš u neđelju kavge! Kamo ti ono nožići iz Potaje?’ A Marko poteni oni nožić iz potaje, pa Aliju raspori na sebe, svali ga mrtva sa sebe, kad u Aliji tri srca junačka. A zavika Kraljević Marko: ‘Na žalost, rasporih boljeg junaka od sebe!”.

Iako postoji brojne anegdote o Aliji Đerzelezu, on je bez sumnje i historijska ličnost čemu svjedoče brojni historijski podaci iz turskih izvora. U osmanskim defterima se on spominje pod imenom Gurz Ilyas i predstavlja junaka bošnjačke tradicije. Osmanski popisni defteri iz 1455., 1485., i 1489. godine su svjedočanstvo o ratnim zaslugama ovog ratnika – pripadnika osmanske lahke konjice, akindžija, jer pokazuju kako se, sa njegovim ratnim uspjesima, povećava i visina prihoda koje dobija kao vlasnik timara, odnosno spahija, što svjedoči da je i napredovao u vojnoj službi. U defteru iz 1485. godine se spominje pod titulom bega, što svjedoči da je tokom čitavog svog života napredovao u osmanskoj državi. Osmanski izvori navode i da je bosanskog porijekla. Poznati turski pisac, naučnik i historičar Ibn Kemal (1468 – 1534) ostavio je niz podataka koji pokazuju da je Gurz Ilyas istovremeno bio i predmet rane legende i pjesničkog stvaralaštva, već krajem XVI stoljeća. Đerzeleza je Ibn Kemal prestavio u dvjema vojnim akcijama koje su se zbile 1480. godine. Jedna je manji konjanički prepad u vilajetu “Unđurovini”, a druga je napad na vojsku Matije Korvina, u trenutku kada se ta vojska povlačila iz Sarajeva u koje je upala i popalila ga u proljeće 1480. godine. Gurz Ilyas je imao značajnu ulogu u tom sukobu, tako da mu je, kao nagradu, dodijeljena uloga čuvara na ulazu u klisuru Milodraž, kod Kiseljaka, a pohvaljen je i za isticanje i u sukobu sa glavnim protivnikom, Vukom Grgurevićem.

Epski Đerzelez Alija je poginuo u jednoj od ratnih akcija 1491. ili 1492. godine. Na osnovu veoma pouzdanih podataka može se zaključiti da je njegovo mjesto pogibije u blizini Sokol grada, nedaleko od rijeke Plive. Živo sjećanje za Đerzelez Alijinu smrt, vezano za kult njegovog mezarja u turbetu kod sela Gerzova, nedaleko od Sokol grada, svjedoči o popularnosti ovog junaka i kontinuitetu njegove epske slave sve do današnjih dana. Prve direktne vijesti o pjesmama o Gurz Ilyasu, odnosno Đerzelezu, potiču iz XVII vijeka. Osim pjesama, u to vrijeme je među muslimanskim svijetom u Bosni i u Budimu veoma rasprostranjena usmena tradicija, od duge maštovite priče do kratkih predanja – legendi. O živoj narodnoj tradiciji o Gurz Ilyasu u Budimu u XVII stoljeću, svjedoči i putopisac Evlija Ćelebija u 16. knjizi svoje Seyahatname: o buzdovanu Gerz – Eljas – babe na Bečkoj kapiji u Budimu, o brdu Gerz Eljas, o utvrdi koju je, navodno, podigao sultan Sulejman kao spomen na mjesto sahranjenja ovog junaka, kao i o tekiji Gerz Eljasa. bosnae.info