.

 

 

 

 

 


.

ali više vole kad ih zovu Bosanci, svi su veliki junaci, gazije, borci za vjeru…  Glavni lik naše današnje priče je Evlija Čelebija, 
putopisac iz Istanbula.Čelebija se rodio na današnji dan 1611. godine, a punih je 40 godina putovao po tadašnjem Osmanskom carstvu i izvan njega, te učestvovao i u brojnim bitkama. O svim svojim opažanjima i doživljajima napisao je opsežno djelo u deset knjiga pod imenom "Putopis" (Sejahatnama). Putopisi Evlije Čelebije imaju veliki značaj i za historiografiju. On u svojim putopisima opisuje gradove, povijest, građevine, običaje i tradiciju, kao i značajne ličnosti iz zemalja koje je posjetio. U njegovim putopisima ima zanimljivih opisa balkanskih zemalja iz 17. stoljeća. Ostavio je i brojne zabilješke o Bosni i Hercegovini, Sarajevu, Banjoj Luci, Stocu, Foči… Mi smo ovoga puta izdvojili neke od najzanimljivijih Čelebijinih zapisa.
 
SARAJEVO  -Narod se u ovim krajevima u pučkom govoru zove „Bošnjacima“. Samo, draže im je kad se kaže "Bosanci" (Bosnevi). Kao što je čist njihov jezik, tako su zaista, i oni bistri ljudi koji sve ispravno prosuđuju. Jezik im je blizak latinskom".
 
BANJA LUKA  Stanovnike u Banjoj Luci opisuje vrlo opširno, govoreći i o jelima koje vole, pa kaže: -Kupus, koji zovu "kopuska" ima glavu veliku kao kazan, a listovi su mu sočni kao tanki listovi nišeste. Od pića im je glasovito kozje mlijeko, surutka, medovina...  Na sedamdeset mjesta imaju izletišta. Od svih najglasovitije je Ferhad-pašina bašča. Svega pet hiljada vinograda i bašča plaćaju porez na vinograde (dunum hakki). Jedan dio stanovništva su trgovci. Oni dolaze i odlaze u Beograd, Skoplje (Uskub) i Solun (Selanik). Drugi dio opet su gazije, borci za vjeru. Jedan stalež su službenici časnog šerijata, jedni su baštovani, jedni su ulema, a drugi stalež su privrednici i zanatlije...Sve im žene nose čohane feredže, a na kape stavljaju jašmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno. Jezik im je bosanski. Oni svoja imena skraćuju, pa Hasanu kažu Haso, Musa je Muso, Memija - Memo…
 
STOLAC  -Sve su kuće okrenute prema zapadu. Kako se na ušću potoka Dola u Bregavu nalazi deset vodenica ove kasabe, njih pokreće voda potoka Dola. Sve rijeke u ovim stranama teku prema zapadu i ulijevaju se u rijeku Neretvu. Zaleđe varoši čine brda doline (rijeke) Dola. Narod nosi kalpake i bijele turbane. Govore bosanski. To su, međutim, pravi ratnici, veliki prijatelji stranaca i ljudi od riječi…
 
FOČA  -Stanovnici Foče su u licu lijepi i divni ljudi, čistog vjerovanja, pobožni su i dobri muslimani. Muškarci nose raznobojnu čohanu odjeću. Prvaci i velikaši zamotavaju bijele čalme, a srednji stalež nosi pokratko odijelo i čaksire s kopčama, grube papuče i kalpake od raznobojne čohe i kunovine. Većinom su trgovci. Hadžija i gazija ima također dosta…
 
LJUBINJE  -Njegovi stanovnici su porijeklom iz Novoga (Herceg Novi). Oni imaju nošnju kao Novljani: na glavi nose crven fes i berete i idu golih cjevanica kao alžirske levente, jer su svi lađari i fregatnici, ali opet međusobno govore bošnjački i latinski. Svi su junaci koji ne znaju za strah ni bojazan…     (SB)