Specijalni izaslanik SAD-a Matthew Palmer i direktorica pri Evropskoj službi za vanjske poslove Angelina Eichhorst stižu na novu rundu razgovora o izmjeni Izbornog zakona BiH.  O ovoj temi razgovaralo se još jučer u Zagrebu (Palmer – Plenković, Milanović - Dodik) i Beogradu (Vučić - Čović).

Dragan Čović može biti zadovoljan, američki izaslanik u BiH mu nosi poklon sa jednostranim rješenjem u korist HDZ-a. Naime, Palmer je saopćio da je priorotet izmjena Izbornog zakona model izbora članova Predsjedništva BiH. Izmjene u pogledu Domova naroda bi se, navodno, radile poslije. No, iste tvrdnje slušali smo početkom 2000-ih kada je u RS formirano Vijeće naroda, a Federaciji ostalo tek obećanje da će se isto desiti sa Domom naroda FBiH. Nije se desilo, a sudeći po Palmerovim prioritetim - niti će.

Čović je poklon “zaslužio” tako što već deceniju drži Bosnu i Hercegovinu kao taoca svojih nemogućih zahtjeva. Treba li podsjećati da je lider HDZ-a bio taj koji je odbijao sve dosadašnje prijedloge izmjena IZ-a, čak i onih koji su dolazili od međunarodnih predstavnika; da je voljom HDZ-a blokirano formiranje vlasti u Federaciji BiH, popunjavanje Ustavnog sud FBiH; da  je HDZ opstruirao formiranje Političke radne grupe za EU integracije itd itd.

Američkoj administraciji Čović uzvraća tako što u intervjuu za Večernji list priziva njihove globalne rivale Kinu i Rusiju "da se snažnije uključe u pregovore".  Radi se o pristupu kojeg javno zagovara i Milorad Dodik o medijaciji u koju bi osim Kine i Rusije, bile uključene još i Srbija i Hrvatska, te Turska kojoj je namijenjena uloga “starijeg brata” u odnosu prema Bošnjacima. Takav vid uključivanja i razgovora nesumnjivo bi vodili BiH u zagrljaj ruske geopolitičke interesne sfere.

Šta to znači, vidjelo se upravo na politici HDZ-a u prethodnom periodu kada su ova stranka i Rusija imale identičan stav po pitanju (ne)slanja Prvog godišnjeg nacionalnog programa (ANP) u Brisel ili protivljenju HDZ-a inicijativi za dinamiziranje aktivnosti Bosne i Hercegovine na putu prema punopravnom članstvu u NATO savezu te protivljenje vetu na odluku NSRS po pitanju Rezolucije o vojnoj neutralnosti RS-a.

Takav pristup, kojeg zagovara Čović u kakav bezuspješno pokušava uvući lidera SDA Bakira Izetbegovića, direktni je šamar američkoj administraciji. Za posljedicu bi imao amnestiranje kreatora Dejtona, PIC-a, OHR-a, EU od onoga što je njihova obaveza u Bosni i Hercegovinu i koje s pravom tvrde da BiH nije prost zbir tri konstitutvina naroda. Također, to bi izazvalo otpor opozicionih stranaka unutar probosanskih snaga. Ipak, sudbina Bosne i Hercegovine u prvom redu zavisi od strateškog jedinstva njenih probosanskih snaga. Srećom ili nesrećom, do njih je.


S.Ć

(Vijesti.ba)