.

 

 

 

 

 


.

Nakon, kako je kazao istaknuti glumac Emir Hadžihafizbegović, dvosedmičnog medijskog tiraniziranja i blaćenja koje je doživio kao čovjek i umjetnik, 

ničim izazvano, a u vezi sa slučajem tajnog prisluškivanja određenih osoba, ovim saopćenjem obraća se javnosti. 

Saopćenje prenosimo u cijelosti:

1. Moj privatni, porodični, poslovni, pa ako hoćete, i politički život u ovih pedeset i osam godina života „bijelo je platno bez mrlje“ i nikad nisam bio dijelom bilo kakve afere. Ponavljam, nikad.

2. U kontekstu tajnog prisluškivanja određenih osoba, ''niti sam luk jeo, nit' luk miris'o“. Isto kao i danas dok pišem ovo saopćenje, i u vrijeme tajnog prisluškivanja određenih osoba, obavljao sam dužnost direktora Kamernog teatra 55. Zašto je nekom trebalo da moje ime uprlja izjavom drugog, ili trećeg čovjeka, taj neko objasnit će na sudu.

3. Medijskom harangom protiv mene nanesena je šteta mom statusu umjetnika, kako u Bosni i Hercegovini tako i u regiji. Sve odgovorne za laži iznesene o meni tužit ću putem suda i tamo tražiti satisfakciju za nanesenu mi bol i nepravdu.

4. Javno zahvaljujem gospodinu Fahrudinu Radončiću i gospođi Meliki Mahmutbegović, koji su jedini kao pojedinci i odgovorni ljudi u svojim strankama rezolutno stali na moju stranu. Zapravo, stali na stranu istine.

5. I, na kraju, moj „utisak nedjelje“, kako se zove i jedna politička emisija u susjedstvu, jeste da je sve ovo što se meni dešavalo dobro pripremljen i smišljen projekt, koji je za cilj imao, kako sam i na početku rekao, degradaciju mene i moje svjetski prepoznate umjetničke karijere, kao i moje degradiranje, kako u društvenom tako i u političkom kontekstu. Službe su to uvijek znale dobro raditi.

6. Za aktere, ili bolje reći hijene, ovog napada na mene imam samo jednu poruku. Udarili ste na tvrd orah, i kada ga opet budete htjeli razbiti, teško će ići. Između mene i vas postoji samo jedna razlika, ja volim Bosnu i Hercegovinu u sebi, vi, nažalost, volite sebe u Bosni i Hercegovini.

I, još nešto! Dok vi, ''big brotheri'', ozvučavate nekog novog „delegata", motate mu žice i mikrofone po gaćama i oko guzice, Kamerni teatar 55 vraća se s mini turneje iz Podgorice i Beograda, gdje su nas poštovaoci teatra, poštovaoci Abdulaha Sidrana i reditelja Kokana Mladenovića, poštovaoci sad već kultne predstave „Sjećaš li se Doli Bel“, na nogama, sa suzama u očima i frenetičnim aplauzom, nagradili za to pozorišno remek-djelo. Emir Hadžihafizbegović je na sedam festivala u regiji Bosna i Hercegovina – Hrvatska – Srbija dobio sedam grand prixa za najboljeg glumca za ulogu Mahmuta Zolja u predstavi „Sjećaš li se Doli Bel“. Na tih sedam festivala predstava je dobila ni manje ni više nego četrdeset nagrada.

Tako Kamerni teatar 55 i Emir Hadžihafizbegović pronose slavu bh. umjetnika i promoviraju državu Bosnu i Hercegovinu, a vi se, gospodo, još više valjajte u septičkoj jami vaših smrdljivih žica, mikrofona, mobitela i prisluškivanih razgovora. Valjajte se, gospodo, i dalje u septičkoj jami vaših neostvarenih političkih karijera. Daleko vam kuća od mene bila.     (Vijesti.ba / Avaz)