Iako je depatriotizacija SDP-a, kao posljedica novog političkog kursa “dekontaminacije od ratnih i patriotskih narativa”,
već stara vijest, ipak je neobična brzina kojom se ova stranka urušava u moralnom smislu. Vječna dilema, koja je od početka mučila lijevu politiku – kako pridobiti sprske i hrvatske glasače, a zadržati patriotski i antifašistički javni narativ u vezi s Agresijom na Bosnu i Hercegovinu – riješena je na najgori mogući način: odustalo se od patriotizma i antifašizma. Nikako drugačije osim odricanjem od antifašizma ne može se nazvati saopćenje GO SDP Banja Luka kojim su pokušali odbraniti SDP-ovog potpredsjednika Vojina Mijatovića od sasvim zasluženih medijskih kritika. Samo saopćenje, u kojem se tvrdi da nekome smetaju Srbi u SDP-u, nevjerovatno podsjeća na slična saopćenja iz Dodikovog SNSD-a, ne samo po tonu nego i sadržajem. Pored silnog kukanja o “ugroženoj nejači”, u saopćenje su se ušuljali i sljedeći biseri: “Odbacujemo sve negativne konotacije i indicije koje zakonski neutemeljeno plasiraju koalicioni partneri desnog sektora u cilju razaranja države, a u smislu Bosne i Hercegovine kao nepostojeće i nemoguće države, Republike Srpske kao genocidne tvorevine, Republike Srpske kao države.” Nevjerovatno! Kakve podvale! Ovakvim zamjenama teza žele se izjednačiti oni koji bi i dalje rasturali Bosnu i Hercegovinu i oni koji bi da nestanu posljedice agresije i genocida! Ovim se u suštini želi poručiti da su isti oni koji tvrde da je Bosna i Hercegovina nepostojeća i oni koji su stava da je podjela Bosne i Hercegovine na entitete te nastanak Republike Srpske rezultat zločina genocida nad Bošnjacima!
Ovakvo sramno pristajanje na velikosrpski narativ novo je političko dno za neku stranku koja ima sjedište u Sarajevu. Nije ovdje u pitanju real-politika, odnosno djelovanje u skladu s realnostima na terenu, već žongliranje s historijskim činjenicama potvrđenim haškim presudama, te ideološko, kulturološko, vrijednosno i mentalitetsko približavanje ili bolje rečeno povratak SDP-a u okrilje srpske političke kulture. I ne samo to, iz SDP-a bi željeli da pomjere onaj “Overtonov prozor”, te uspostave nove okvire prihvatljivog i pristojnog javnog i političkog diskursa, gdje bi bilo “fašisitički i nacionalistički” tvrditi da je RS nastala na genocidu! No, prava je istina to da je negiranje historijske činjenice da RS JESTE nastala genocidom jednako negiranju činjenice da, recimo, NDH JESTE bila genocidna tvorevina, što dovodi do zaključka da se SDP potpuno i do kraja odrekao bilo kakvih antifašističkih tekovina, ne samo u praksi već i u teoriji. Sve ovo i nije toliko iznenađujuće. Ovakav politički sunovrat SDP-a očekivani je rezultat stare ljevičarske prakse traženja krivca za agresiju na “sve tri strane”, te je bilo neizbježno i jedino logično da će takvo poigravanje s istinom na kraju završiti moralnim i ideološkim bankrotom. Nema drugoga odredišta osim velikosprskog brloga za one političke snage u Bosni i Hercegovini koje pokušavaju ignorirati pitanje Agresije i Genocida i praviti se kao da se ništa nije dogodilo, da nije bilo branitelja i agresora, dobrih i loših, žrtve i zločinca. STAV.BA