HDZ BiH danas je člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića optužio da je tokom agresije na BiH, navodno, pomagao teroriste i mudžahedine.
HDZ-ova reakcija ne zavređuje ozbiljniju pažnju, pa je zbog toga vjerovatno i sasvim opravdano izostala Džaferovićeva reakcija. Na koncu, Čovićev HDZ uglavnom papagajski ponavlja teze koje već danima, a i godinama unazad, lansira Dodikov SNSD i njegova medijsko-analitičarska mreža.
U najkraćem, SNSD tvrdi, a HDZ ponavlja kako je Džaferović „kao potpisnik dokumenata za dobijanje državljanstva BiH, pomagao svjetski poznate teroriste, radikaliste i mudžahedine, koji su sudjelovali u jednom od najvećih svjetskih terorističkih napada u kojima su stradali nedužni ljudi”.
Istina koju o časnoj borbi Armije RBiH, ali i agresorima govori Džaferović očigledno je bolna i neprijatna.
Povod za HDZ-ov napad bio je Džaferovićev govor na svečanosti u Bugojnu, u kojem je HVO nazvao agresorskom i zločinačkom vojskom u službi UZP-a. Džaferović nije rekao ništa što već kroz presude nije rekao i Haški sud koji je vojni i politički vrh nekadašnje Herceg-Bosne, osudio za Udruženi zločinački poduhvat.
HDZ se na ovaj način pridružio SNSD-u, čiji kadrovi poput Nikole Špirića godinama uporno i bezuspješno lažima izmijeniti karakter rata. Štovatelji UZP i oni kojima su Karadžić i Mladić heroji, na taj način žele reći kako su se HVO i Vojska RS-a u posljednjem ratu u BiH tobože borili protiv islamskih fundamentalista, džihadista, terorista, mudžahedina, a sve s ciljem i nastojanjem da opravdaju zločine, UZP-ove i na koncu genocid nad bosanskim muslimanima.
Dakako, radi se o odbrani neodbranjivog. Niko ozbiljan, a ni neozbiljan u međunarodnoj ovakvim tezama koje u duetu zastupaju HDZ i SNSD ne pridaje nikakvu pažnju.
Ni jednog mudžahedina nije bilo u Banja Luci 1992. godine ili Ljubuškom i zapadnom dijelu Mostara 1993. godine ali su svi tamošnji muslimani protjerani i uklonjeni su tragovi njihovog vjekovnog postojanja. Mudžahedina nije bilo ni u Podrinju, nego su zvjerski pobijeni i protjerani upravo bosanski muslimani.
Pri tome ne treba zaboraviti ni činjenicu da su neki od mudžahedina prije nego što su došli u BiH ratovali na hrvatskim ratištima sve dok nije došlo do agresije Hrvatske na BiH.
Ko je šta bio i radio u ratu u BiH najbolju ocjenu je dao zapadni civilizovani svijet. Zato neke činjenice treba uporno ponavljati, ponajprije jer su istinite. Datum 9.maj 1995. godine jedan je od najvažnijih datuma u historiji BiH. Dan kada je civilizovani svijet stavio pečat na časnu odbranu Armije RBiH od unutrašnjih i agresora iz Srbije i Hrvatske.
Tada se u Parizu održala vojna parada povodom Dana pobjede i proslave pedesete godišnjice od pobjede nad fašizmom. Tog 9.maja 1995.godine Bosna i Hercegovina je prvi put dobila poziv da učestvuje u vojnoj paradi u Parizu povodom Dana pobjede nad fašizmom. Armija Republike Bosne i Hercegovine učestvovala je na tome veličanstvenom skupu i na taj način dobila priznanje za borbu koju je vodila, te za razliku od drugih vojnih formacija u zaraćenoj Bosni i Hercegovini postala dio evropske antifašističke porodice.
Čast da nosi zastavu Bosne i Hercegovine tada je pripala proslavljenom komandatu 41. Mostarske slave i viteške brigade Semiru Drljeviću Lovcu. Isti nije nosio zastavu vojske koja je kopala masovne grobnice, otvarala koncentracione logore kao gore navedene, niti je nosio zastavu pod kojom su živi ljudi u srednjevjekovnom maniru spaljivani na lomačama.
Kada se pogleda snimak sa te vojne parade jasno se vidi, da u procesiji, iza zastave Republike Bosne i Hercegovine, odmah ide zastava Ruske Federacije. Zbog čega, to bi danas trebalo pitati Radovana Karadžića i sljedbenike, ispred Ruske zastave nije išla zastave Republike Srpske? Odgovora je mnogo, ali postoji samo jedan. Nije baš najzgodnije se naći u društvu onih koji na Dan pobjede nad fašizmom ispunjavaju sve kriterije fašizma! I Hašku šestorku bi možda danas trebalo pitati zbog čega zastava Herceg- Bosne se nije našla u toj procesiji? Postoji opet samo jedan odgovor. Nije baš najzgodnije se naći u društvu onih koji na Dan pobjede nad fašizmom ispunjavaju sve kriterije fašizma!
Zbog svega toga danas je važno znati gdje je ko bio tog 9.maja 1995.godine, kakav je karakter imala čija borba. To što će ideološki i politički sljedbenici onih koji u Parizu, nimalo slučajno nisu bili prisutni i nakon svega poručiti, da to nije bitno, potpuno je shvatljivo, jer im ni tada nije bilo bitno jesu li dio fašističkog ili antifašističkog svijeta.
I naravno, na kraju sve opet moramo vratiti na početak i reći; Jeste, tačno je. I pripadnici Armije Bosne i Hercegovine su počinili zločine. Za te zločine su odgovarali, i da, premda svi još nisu, treba da odgovaraju. I Saveznici su Drugom svjetskom ratu počinili zločine, ali njihova borba nije bila zločinačka i fašistička.
Protiv istine se ne može. Onima koji je ne žele čuti, ostaje jedino da se služe najbrutalnijim lažima.
(Vijesti.ba)