Eksperti za međunarodne odnose, 

lideri zapadnih zemalja i brojni evropski zvaničnici već duže vremena upozoravaju na opasnost od ruskog i kineskog utjecaja po zemlje EU, a svakako i na Balkan.Američki državni sekretar Mike Pompeo upozorio je jučer u Bratislavi na "dvostruku prijetnju" po prednosti demokratije i slobodnog tržišta, izdejstvovanih nakon pada Berlinskog zida 1989. godine, koju, kako tvrdi, predstavljaju Kina i Rusija. Pompeo je rekao da su zemlje istočne i centralne Evrope posebno ranjive na "predatorske investicije i političko miješanje".

Kako Kina širi uticaj    I dok već odavno postoji otvorena opasnost od utjecaja Rusije, koji Kremlj širi prije svega preko Srbije, o kineskom utjecaju se u domaćoj javnosti još uvijek vrlo malo zna.Rusija ne skriva svoje ambicije prema zemljama Balkana, i te interese ostvaruje uglavnom kroz politički i vojni interes protiveći se ulasku Srbije i BiH u NATO, prethodno Crne Gore i Makedonije. Za razliku od Rusije, Kina svoj utjecaj širi preko ekonomskog utjecaja.Evropska komesarka za vanjsku politiku Federica Mogherini javno je u martu 2017. upozorila da Zapadni Balkan postaje mjesto šahovske partije između Rusije i Zapada. Takvo stanje, rekla je Mogherini, vrlo je opasno u tom dijelu Evrope u kojem etničke tenzije nisu zamrle niti toliko godina nakon ratova u kojima se u 90-ima raspala Jugoslavija, što je opasno, ali da demokratski potencijal u tim zemljama leži u većinski proevropski raspoloženim mladim ljudima i građanskoj sceni.

Godinu i po kasnije, najnovija analiza Euractiva navodi da se Rusija na Balkanu zaista bori za utjecaj, ali da se u međuvremenu na Balkanu pojavio novi igrač, Kina, potencijalno čak i utjecajniji, s drugačijim motivima i metodama. Peking je na Balkan zagazio još 2012. godine, svojom inicijativom "16+1". List Express je prošle godine pisao o političkom aspektu službeno ekonomskog povezivanja evropskih republika s Kinom kao dijela globalne inicijative kineskog predsjednika Xija Jinpinga "Jedan pojas, jedan put". Riječ je o inicijativi za zajednički razvoj Kine, Azije, Evrope i Afrike, čiji je sastavni dio i BiH. Euractiv sada kao jedan od velikih projekata te inicijative navodi izgradnju Pelješkog mosta, ali i željeznicu Budimpešta-Beograd i autoput Beograd-Bar. Geostrateške posljedice niza vrlo vrijednih projekata, investicija od mnoštva milijardi dolara, ali za početak primjećuje da je u posljednje vrijeme nekoliko projekata Kine na istom tragu, postalo kreditna zamka za države u kojima se izvode slični projekti.

Ekonomsko porobljavanje    Kao primjer navodi izgradnju luke u gradu Hambantota na jugu Šri Lanke 2010. Prva faza projekta vrijednog 361 miliona dolara finansirala se u iznosu od čak 85 posto iz sredstava Export-Import Bank of China, dakle kreditom. Problem je nastao kad je ispalo da prihodi luke nisu dovoljni za otplatu kredita, pa se predložilo da 80 posto luke pređe u vlasništvo kineske kompanije CMPort u zamjenu za dug, koja bi potom investirala još 1,12 milijardi dolara u javno-privatnom partnerstvu. Euractiv smatra da bi se slično, barem u nekim slučajevima, moglo dogoditi i nekim balkanskim državama. Autoput iz Crne Gore do Beograda također je odlučeno da se finansira kineskim kreditom, a Euractiv se poziva na studije isplativosti koje tvrde da autoput nije samoisplativ. Posljedica je rast poreza, zamrzavanje plata u javnom sektoru, rezanje socijalnih izdataka u Crnoj Gori. Kada je u pitanju izgradnja Pelješkog mosta, ovaj projekt kineskim građevinskim kompanijama od ogromnog je značaja, jer bi to bio prvi takve prirode u EU i, ukoliko bi se pokazao uspješnim, značio bi uspješan ulazak na građevinsko tržište Evrope.

“Razlike” u odnosu na Rusiju   Ono u čemu se razlikuju načini utjecaja Kine i Rusije u Evropi u prvom je redu to što je Kini u interesu da se EU nastavi integrirati, da bude jedinstveno tržište i stabilna. Kod Rusije to ipak nije slučaj. Još 2010. kineski državni sekretar Dai Bingguo objavio je da su u temelju kineske vanjske politike danas tri elementa; sigurnost, suverenitet i ekonomski razvoj. Što se tiče EU i Balkana, u igri je ovaj treći, ali ne kao sam po sebi, jer Balkan je ipak premalen i presiromašan da bi igrao neku ulogu, nego zapad EU-a, do kojega ekonomija NR Kine namjerava doći preko Balkana. Preko Balkana ide trgovačka ruta koja povezuje grčku luku u Pireju s ostatkom EU-a.

Ovdje kineske tvrtke namjeravaju dokazivat i svoju sposobnost i svoju dobru volju, kao što je posebno slučaj s Pelješkim mostom. Sve to sa sobom nosi i određene političke aspekte, čak ne niti nužno negativne, jer Kini je ipak u interesu stabilna EU. No, tu se otvara i jedno izrazito političko pitanje, potencijalno vrlo nezgodno. Kina u "svom dvorištu" ima nekoliko više ili manje otvorenih problema sa suverenitetom; Tajvan, Hong Kong, Tibet, pokrajina Xinjiang, sporovi u Južnom kineskom moru. Iz takvog stanja Srbija je posljednjih godina izvukla da u zamjenu za podršku Kini oko Tibeta i Xinjianga, dobije kinesko odbijanje priznanja Republike Kosovo. A onda u svjetlu odnosa takvog uzajamnog razumijevanja Srbija dobiva vrlo vrijedne investicije iz Kine. Kako i Srbija ima svoju perspektivu ulaska u EU, bez obzira koliko to išlo brzo ili sporo, a kineska politika poznata je po izrazitoj strpljivosti i vrlo dugoročnom planiranju, Euractiv primjećuje da bi jednom ako bi Srbija, možda i još neke države tako povezane s Kinom ušle u EU, Kina bi mogla računati na "svoje" prijateljske članice EU-a.

Podrška Srbiji na račun BiH  Nešto takvo se desilo prilikom glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici u ljeto 2015. godine, kada je Kina, jedina uz Rusiju kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, odbila glasati za Rezoluciju i ona nije prošla. Također, u Komisiji za Srebrenicu, koju je nedavno formirala Vlada Republike Srpske, nalazi se i Zeng Jie iz Kine, od kojeg se zvanična Kina još uvijek nije ogradila. I to se može posmatrati u kontekstu kineske zahvalnosti Srbiji što je pomogla Kini da uđe na otvorena vrata Balkana. U nastavku Euractiv primjećuje da je Kina na Balkan ušla svojim novcem, na prostor u kojem balkanske ne-članice EU-a nemaju posebno izdašan pristup jeftinom ako ne i besplatnom finansiranju infrastrukturnih projekata iz sredstava EU-a. Stoga predlaže da EU u tom pogledu bude izdašnija, čime bi direktno konkurirala rastu utjecaja Kine na Balkanu, a s time što bi posljedica bila rast zapošljavanja i ekonomije, izvlačenje iz siromaštva za građane, da bi se tu moglo računati na sasvim izvjestan rast proevropskog raspoloženja u republikama na Balkanu. Zanimljivo mjestu u analizi je primjedba da pravila EU-a o javnim konkursima takve prirode mogu biti uspješna metoda za blokiranje onih projekata koji bi se za države korisnice mogle pretvoriti u kreditnu klopku, u stilu slučaja sa Šri Lanke. Baš to se dogodilo s projektom željeznice Beograd-Budimpešta. Srbija nije članica EU-a, projekt je u tom dijelu već krenuo, ali je s mađarske strane zapeo, jer je istraga EK pokazala da gradnja takve željeznice na takav način nije u skladu s cijelom relevantnom zakonskom regulativom EU-a.

Ozbiljna upozorenja    Upozoravajuću analizu objavio je početkom prošle godine i ugledni britanski list The Guardian, u kojoj se navodi da je obećanje EU članstva državama Balkana dobrodošlo, ali Rusija, Kina i Turska mogle bi stvoriti nestabilnost. U analizi se navodi da bi EU, ukoliko želi uspjeh u svojoj ambiciji da transformira regiju, morala prvo biti svjesna ogromnih geopolitičkih promjena koje su se dogodile. Kada je 2003. EU po prvi puta obećala članstvo, bilo je malo sumnji da će regionalna budućnost biti evropska. Rusija je posmatrala Balkan prvenstveno kao tranzitno područje za izvoz energije na zapadnoevropska tržišta. Glavna ambicija Moskve bila je očuvati nešto utjecaja, a ne natjecati se s Briselom. Prije 15 godina i Turska je bila entuzijastična po pitanju pridruživanja EU. U to vrijeme niko na Balkanu nije govorio kineski.

Danas je geopolitičko natjecanje na vrhuncu. Kina postaje najjači strani ulagač u Srbiju. Planovi o izgradnji brze pruge između grčke luke Pirej i Budimpešte, preko Beograda, od iznimne su važnosti za Kinu koja razvija svoju trgovačku rutu “jedan pojas, jedna cesta” između Azije i Evrope. Kinezi se nadaju kako će zapadni Balkan jednom ipak biti integriran u jedinstveno evropsko tržište, iako se ne žuri da njeni infrastrukturni projekti prate EU pravila. To dovodi do brojnih pitanja. Bi li EU trebala početi gurati zemlje zapadnog Balkana da prihvate njihova pravila javne nabavke sada, ili kasnije? I drugo, je li EU spremna ponuditi kompenzacije ako te države izgube kineske investicije kao posljedicu integracije EU pravilnika?

Evropa danas sve više privlači Kinu. Kineske investicije porasle su u 2016. godini na skoro 36 milijardi eura, a iz godine u godinu rastu. Iako su tokom 2017. u Kini pale direktne investicije u druge zemlje, jedino su porasle u Evropi i to s petine iznosa na četvrtinu iznosa. Od tog novca obje su strane imale koristi. Međutim, Kina pokazujući finansijsku moć zapravo kupuje politički utjecaj. Češki predsjednik, Miloš Zeman, želi da njegova zemlja bude Kina "nepotopivi nosač zrakoplova" u Evropi. Grčka je prošle godine zaustavila Evropsku uniju u kritikama ljudskih prava u Kini na forumu UN-a. Mađarska i Grčka spriječile su također EU da podrži sudsku presudu protiv ekspanzionističkih teritorijalnih zahtjeva Kine u Južnom kineskom moru. Suočeni s takvim ponašanjem, razumljivo je zašto su Evropljani nervozni. Ali ne samo Evropljani. Uvjeti pod kojima se ova velika nedemokratska moć pojavljuje kao investitor u druge zemlje trebalo bi zanimati sve države, naročito ako to podrazumijeva i vanjsku politiku. Amerikanci koji sve više doživljavaju Kinu kao sve jaču trgovačku i vojnu prijetnju, trebali bi biti svjesni ovog natjecanja za lojalnost svog starog saveznika. Mnogi kineski planovi u Evropi su upravo u skladu s onim što se očekuje od rastuće ekonomije. Neka ulaganja su privatna, profitna i bezopasna. Sticanje tehnologije kupovinom inovativnih firmi, uključujući i njemačke firme Mittelstand, također je razumno, tako dugo dok se takvi poslovi pažljivo ispituju s aspekta nacionalnih sigurnosnih rizika, piše Express.

Ugledni list Economist također je posvetio pažnju ulasku Kine na evropsko i balkansko tržište osvrćući se i na Pelješki most. List navodi da nije problem kad iza investicija stoji privatni kapital, ali problem postaje kad iza investicija stoji kineski državni kapital. Tim više, kad mu s druge strane stoji zemlja željna novca, kakva je i Hrvatska. "U Hrvatskoj je trenutno medijski najatraktivniji posao gradnja Pelješkog mosta, koja se finansira iz evropskih fondova, dakle od evropskih poreznih obveznika. Upravo je Pelješki most prvi slučaj u EU gdje je jedan takav projekt finansiran fondovskim novcima otišao u ruke Kineza. Stoga je sigurno da će ga EU posebno posmatrati i paziti na svaki euro, upozorava ugledni Economist.

Kako Kina raste, prednosti za svijet nezavisne, otvorene i slobodne Evrope samo će se povećati. S druge strane, Evropa oslabljena i podijeljena najsnažnijim autoritarnim režimom svijeta pogoršat će probleme daleko izvan granica EU. Evropa ne smije dopustiti da se to dogodi, navodi se u analizama vodećih evropskih medija.  Kao što se može vidjeti, i najozbiljnije zemlje EU imaju dosta problema s ulaskom i kontrolom kineskog kapitala na svoje tržište, što bi trebala biti dovoljna opomena političkim strukturama u BiH i drugim balkanskim zemljama da budu oprezni.

(Vijesti.ba)