Što se tiče pitanja da li postoji mehanizam pomoću kojeg bi Schmidt bio uklonjen sa sadašnje funkcije,

treba prije svega reći da Schmidt uživa prešutnu podršku gotovo svih političkih snaga u Bosni i Hercegovini, imajući u vidu da su one – izuzev Demokratske fronte i Željka Komšića koji su uputili apelaciju Ustavnom sudu, osporavajući pravnu utemeljenost Schmidtovih odluka – prihvatile da djeluju unutar pravnog okvira uspostavljenog ovim odlukama. 

“Schmidt samo radi ono što su mu naredili oni koji stoje iza njega – a vidjeli smo da iza njegovih odluka od 2. oktobra stoje Velika Britanija i SAD. Evropska komisija im daje prešutnu podršku – a ne ono što od njega traže Plenković i Čović. Oni su samo marionete, kao i Schmidt, u rukama onih koji vode čitav proces u pravcu likvidacije državnih institucija i državne imovine Bosne i Hercegovine, kako bi ovu zemlju pretvorili u vlastitu koloniju, uz neograničenu eksploataciju njenih prirodnih resursa, uz određeni procenat profita koji će da pripadne Srbiji i Hrvatskoj, a koji predstavlja naknadu za njihovu ulogu u dugogodišnjoj destrukciji Bosne i Hercegovine”, kaže u razgovoru za “Slobodnu Bosnu” profesor politologije i ekspert za međunarodne odnose dr. Zlatko Hadžidedić.

Sa profesorom Hadžidedićem razgovarali smo o aktuelnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, o pismu njemačkih eksperata koji su tražili smjenu visokog predstavnika Christiana Schmidta, njegovom razgovoru sa premijerkom Srbije Anom Brnabić, potezima novih ministara ali i o tome da li postoji mehanizam za smjenu visokog predstavnika.

Njemački eksperti u svom pismu upućenom Komitetu za vanjske poslove Bundestaga upozorili su na “eklatantno nedolično ponašanje visokog predstavnika Christiana Schmidta", od  Komiteta za vanjske poslove njemačkog parlamenta zatražili su podršku u zahtjevu da se on smijeni. Između ostaloga, naveli su niz primjera gdje Schmidt hvali ponašanje Srbije i Hrvatske u BiH, iako obje države aktivno rade na destruiranju BiH. Kakva je Vaša reakcija na ovo pismo?

Mnogo je skandaloznih poteza koje je Schmidt napravio. Teško ih je sve nabrojati, a pogotovo ih je teško rangirati. Ipak, odluke koje je donio 2. oktobra proizvele su najgore posljedice, jer je tom prilikom praktično srušio Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, a time je srušio i sam Dejtonski sporazum i pravni poredak u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu, nije iznenađenje ni što Schmidt hvali Hrvatsku i Srbiju, jer on zajedno s njima radi na destrukciji Bosne i Hercegovine, i to nimalo ne krije, što se može vidjeti i po već spomenutim odlukama od 2. oktobra. Naravno, odavno je bilo vrijeme da institucije i pojedinci u Njemačkoj reagiraju na takve postupke i da zatraže Schmidtovu smjenu. Međutim, njemačke institucije formalno nemaju pravo da smijene Schmidta – sa formalne strane, to pravo ima samo Vijeće za implementaciju mira (Peace Implementation Council), koji ga je postavilo na funkciju Visokog predstavnika.

Međutim, s obzirom da su ga njemačke institucije inicijalno kandidirale za tu funkciju, one mu mogu oduzeti legitimitet da tu funkciju obavlja. Naravno, on je svojim potezima taj legitimitet odavno izgubi. Bilo bi bitno da to ozvaniče i one institucije koje su mu svojim odlukama prethodno dale legitimitet da bude prihvaćen kao kandidat za Visokog predstavnika. Dakle, ukoliko bi mu Bundestag oduzeo taj legitimitet, Schmidt bi se u principu teško mogao održati na ovoj funkciji – ostao bi praktično samo sa otvorenom  podrškom Velike Britanije i sadašnje Administracije u SAD, dok bi se Evropska komisija vjerovatno pokušala povući u sjenu. Ipak, vjerovatno je da će ove dvije velike sile pokušati da pomoću Scmidta dovrše započeti posao –  konačnu etničku podjelu Bosne i Hercegovine i njeno stavljanje pod kontrolu Hrvatske i Srbije.   

Schmdt je nedavno bio u Srbiji, susreo se sa premijerkom Anom Brnabić. U šturom saopćenju nakon tog sastanka navedeno je kako je "bilo riječi o značaju zajedničkih projekata u regiji, kao i otkrivanju načina da se njihova realizacija ubrza". Nisu precizirali o kojim se projektima radi. Kako shvatiti ovu posjetu, te da li ima smisla da se Schmidt javlja kao neki posrednik u odnosima BiH i susjednih država?

Naravno da Schmidt i ovakvim potezom izlazi izvan okvira svog mandata i time krši Aneks 10 Dejtonskom sporazuma, kao i sam Sporazum i pravni poredak u BiH. Ali, očito je da za takve poteze ima podršku dvije već spomenute velike sile, a prešutno i podršku Evropske komisije. Očito da su svi oni odlučili da izađu izvan okvira Dejtonskog sporazuma i međunarodnog prava i posvete pažnju svojim neposrednim geoekonomskim interesima. U ovom slučaju, kada je riječ o pomenutim projektima i interesima, vjerovatno se radi o izgradnji elektrana na Drini i nekim drugim energetskim projektima zasnovanim na hidropotencijalima Bosne i Hercegovine, pri čemu bi sama Bosna i Hercegovina bila isključena iz njihove eksploatacije i profita koji bi se tom eksploatacijom ostvarivao. Očito da navedene sile, kao i sama Evropska unija, a uz asistiranje Srbije, nastoje da Bosnu i Hercegovinu pretvore u koloniju čije bi resurse eksploatirali na način na koji je Velika Britanija svojevremeno eksploatirala resurse svojih nekadašnjih kolonija. Ovakav razvoj događaja nam ponajviše govori u kojem pravcu se kreće svijet – natrag u doba imperijalizma i kolonijalizma.

Novoizbaranim ministrima se spočitava mnogo toga, Elmedinu Konakoviću da “nije uspio ni sopstveni granap voditi”, bio je u Briselu, razgovarao sa određenim političarima u EPP-u (između ostalog, sastao se sa Zovko, McAllisterom), te Nenadu Nešiću da je uništio sve čega se dohvatio, od Puteva RS gdje je bio direktor, pa do vlastite stranke koja je doživjela slom na oktobarskim izborima. Prešutio je i podatke o imovini koju posjeduje u Srbiji. Također, nije našao za shodno da po automatizmu da saglasnost za odlazak spasilaca nakon razornog zemljotresa u Turskoj i Siriji? Kuda ide ova zemlja naredne četiri godine?

Veliko je pitanje da li će ova država postojati za četiri godine. Jer, očigledno je da su navedeni ministri dovedeni da likvidiraju institucije Bosne i Hercegovine, i da njene ostatke predaju pod vlast Srbije i Hrvatske, a sve pod patronatom Velike Britanije i sadašnje američke Administracije, te uz prešutnu saglasnost Evropske komisije. Naravno, oni ne rade ništa novo u odnosu na ono što je tokom 30 godina radila SDA, u saradnji sa HDZ-om i SDS-om, a zatim i SNSD-om, te također sa Srbijom i Hrvatskom. Ipak, za potrebe zapadnih sila, SDA je djelovala suviše sporo, i zbog toga su na vlast dovedene – mimo svih pravnih normi i izbornih pravila – političke stranke koje taj proces treba da znatno ubrzaju, te da za godinu ili dvije Bosnu i Hercegovinu pretvore u koloniju zapadnih sila, pod neposrednom kontrolom Hrvatske i Srbije. Naravno, takvom procesu bilo bi se moguće oduprijeti, pod uslovom da se građani Bosne i Hercegovine otvoreno pobune protiv toga. Međutim, čini se da među građanima ne postoji volja za takvo nešto, te da će zapadne sile svoju volju provesti na štetu svih građana ove zemlje. 

Mnogi su šokirani izjavama predsjednika Glavnog vijeća HNS-a Bože Ljubića koji je prije nekoliko dana za zasjedanju HNS-a rekao sljedeće: “Da nije bilo progona i prevjeravanja na islam pod otomanskom okupacijom i da nije bilo pravoslavnog doseljavanja, potaknuto različitim razlozima a opet najčešće od strane različitih okupatora, danas bi čitava Bosna i Hercegovina bila većinski katolička i hrvatska. Koliko bi nas bilo, 3 ili 30 milijuna to danas nitko ne može odgovoriti.”  Kako ste Vi ovo shvatili?

Sa jedne strane, kao još jednu budalaštinu Bože Ljubića, o kojoj ne vrijedi trošiti riječi.  Sa druge strane, bez obzira na plitkoumnost izrečenog, to mnogo govori o pogledu prema Bosni i Hercegovini kakav postoji u određenim konzervativnim krugovima na Zapadu, gdje se ova multireligijska zemlja tretira kao anomalija u odnosu na kršćansku Evropu. Naravno, anomaliju kao takvu treba otkloniti i uništiti, i nema sumnje da je upravo to agenda ovih krugova, a pod njihovim utjecajem i najmoćnijih sila na Zapadu, te da u svemu što sam prethodno rekao možemo vidjeti da se ona vrlo temeljito provodi u djelo.  

Schmidt dolazi da pogura Bosnu i Hercegovinu u pravcu konačnog raspada

Upišete li u google pretraživaču zajedno HDZ i Hanns-Seidel-Stiftung, dobit ćete desetine rezultata. Uglavnom, HDZ BiH i Politička akademija HDZ-a BiH sa fondacijom kojom rukovodi Christian Schmidt godinama blisko sarađuju. Avdo Avdić je pisao o ovome, digla se prašina – da li ste iznenađeni ovom saradnjom? Te postoji li mehanizam da ovaj čovjek ode s pozicije koju obnaša?

Ne znam kako bih mogao biti iznenađen, kada sam upravo ja – mnogo prije nego što je Schmidt došao na funkciju, kada je tek prvi put pomenut kao njemački kandidat – u članku pod naslovom „Has Germany Lost its NATO Compass?“ („Da li je Njemačka izgubila svoj NATO kompas?“), objavljenom u magazinu Modern Diplomacy, napisao da Schmidt ovdje treba da dođe kako bi pomogao Draganu Čoviću da uspostavi tzv. „Treći entitet“?! Bilo je od početka jasno da ovdje Schmidt dolazi da pogura Bosnu i Hercegovinu u pravcu konačnog raspada. Jedino što treba naglasiti jeste da su Čović, HDZ i Hrvatska u svemu tome samo najisturenije poluge već pomenutih krugova i sila na Zapadu, a ne samostalni faktori koji imaju utjecaj na Schmidta.

Schmidt samo radi ono što su mu naredili oni koji stoje iza njega – a vidjeli smo da iza njegovih odluka od 2. oktobra stoje Velika Britanija i SAD, te da im Evropska komisija daje prešutnu podršku – a ne ono što od njega traže Plenković i Čović. I oni su samo marionete, kao i Schmidt, u rukama onih koji vode čitav proces u pravcu likvidacije državnih institucija i državne imovine Bosne i Hercegovine, kako bi ovu zemlju pretvorili u vlastitu koloniju, uz neograničenu eksploataciju njenih prirodnih resursa, uz određeni procenat profita koji će da pripadne Srbiji i Hrvatskoj, a koji predstavlja naknadu za njihovu ulogu u dugogodišnjoj destrukciji Bosne i Hercegovine. Što se tiče pitanja da li postoji mehanizam pomoću kojeg bi Schmidt bio uklonjen sa sadašnje funkcije, treba prije svega reći da Schmidt uživa prešutnu podršku gotovo svih političkih snaga u Bosni i Hercegovini, imajući u vidu da su one – izuzev Demokratske fronte i Željka Komšića koji su uputili apelaciju Ustavnom sudu, osporavajući pravnu utemeljenost Schmidtovih odluka – prihvatile da djeluju unutar pravnog okvira uspostavljenog ovim odlukama. Treba reći da je i Ustavni sud izbjegao da donese presudu na osnovu te apelacije, te se ovim potezom također stavio na stranu Schmidta, koji je svojim odlukama prekršio ustavne principe. Možemo pretpostaviti da se sve ove političke snage, pa i sam Ustavni sud, nalaze pod snažnim utjecajem zapadnih sila koje smo spomenuli. Ali, kada bi se političke snage u ovoj zemlji, pa i sami građani, pobunili protiv Schmidtovih odluka kao neustavnih i destruktivnih za njen pravni sistem, bilo bi moguće pokrenuti pitanje Schmidtove smjene pred Vijećem za implementaciju mira, kao što će to vjerovatno učiniti njemački Bundestag. No, pravo pitanje je zašto nema političke volje u Bosni i Hercegovini da se pokrene pitanje Schmidtove smjene, a ne da li postoji mehanizam za to. Jer, mehanizam sigurno postoji. Ali, zašto ovdje, među građanima, ništa više nego među političkim strankama, ne postoji volja za to?   (Razgovarala: Sanela GOJAK)   slobodna-bosna.ba