Ja se zovem Bacic Nermina, moj tata je Fikret Bacic ti ga poznajes.

Cika Boro ja sada zivim na jednom preliijepom mjestu, koje se zove "Vjecnost".Tu sam od kada su na mene, moga brata,moju mamu i jos mnogo mojih rodjaka pucali iz pusaka nase komsije. Ne znam tacno ko je pucao u mene jer sam zazmirila i cvrsto se stisnula uz mamu. Nije me mnogo boljelo, sve se desilo jako brzo. Ja ne znam zasto su cike pucale u nas jer im nista nismo uradili. Svaki put kad sam ih srela, pa i onaj dan kad sam sa mamom isla na upis u skolu lijepo sam im rekla "Dobar dan". 
Kada smo pali na zemlju odjednom sam osjetila da mogu da letim. Letjela sam iznad nas i nasih kuca, a onda su dosle druge cike i pokupile nas u kamion Ja sam njih vidjela ,a oni mene ne mogu vidjeti. Vozili su nas daleko od nase kuce. Kada su zaustavili kamion druge cike su tu stajale, neki su se smijali. Tu sam vidjela i tebe Cika Boro, prepoznala sam tebe jer sam te vidjela kada sam sa tatom isla u grad. Dugo si pricao sa tatom , a ja sam ga vukla za ruku da idemo da mi kupi sladoled. Moj tata nikad nije bio ljut na tebe, a ni na druge cike. Druge cike su pucali na nas, a ti si nas sakrio i tata ne moze da nas pronadje.
Ja sam samo jedna malena djevojcica imala sam samo 6 godina i nikada necu porasti . Nikada necu ici i skolu,a tako sam se radovala i slova sam naucila. Uvijek sam govorila da cu kad porastem biti doktorica . To nikada biti necu zbog Ciki koje su pucale u mene. 
Ovdje gdje ja sada budem je prelijepo i mogu da budem sto pozelim. Cesto se pretvorim u pcelu i pomjesam se u tvoje pcele,pa ti zujim oko glave. Ponekad kad vozis auto sjedim iza tebe i polako ti pusem iza uha. Nekad osjetis, nekad ne, nemas puno kose pa nemozes osjetiti taj vjetric.
Ponekad budem ptica i visoko sa drveta posmatram te i pitam se dali se sjecas moga tate. 
Ovdje samnom ima mnogo djece. Svi se druzimo i igramo zajedno i svi se zovemo Meleci ili Andjeli. U sve nas je pucano ali niko ne zna "ZASTO", mi smo samo djeca.
Mnogo njih ima svoju kucicu i lijepe spomenike, na kojima pise njihovo ime. Neki cak i slike imaju. Ja i jos mnogo djece to nemamo, jer nas nase tate nemogu pronaci.
Ja bih voljela da imam svoju kucicu i spomenik . Tata bi mi svaki dan dolazio i tad bih mogla da ga vidim i cujem. Donosio bi mi lijepo civijece ispred nase kuce. Tako sam se pozeljela tate Cika Boro pomozi mu da me pronadje.
Cika Boro ti mozes pomoci mome tati. Moj tata ti je pomogao prije mnogo godina ti znas kako...
Molim te Cika Boro pomozi mu da nas pronadje....reci mu gdje si nas sakrio. 
Ja zelim imati svoju kucicu i spomenik gdje pise moje ime. Molim te Cika Boro... obecavam ti kad kazes tati gdje smo NIKAD vise ti necu zujati oko glave i puhati iz uha.
Molim te Cika Boro ZAMISLI da si ti moj TATA.

Pozdrav iz Vjecnosti Bacic Nermina- Melek...

A.D.