Sultan Sulejman je htio da sruši jednu od starih palata, i da na tom mjestu izgradi novu. 

Pitao je za najvještijeg inženjera u Carstvu, pa su mu rekli da nema boljeg i vještijeg od Mimara Sinana. 

Sultan Sulejman je odmah naredio da mu pozovu Mimar Sinana, a kad  je došao, sultan mu je objasnio šta tačno želi uraditi. Mimar Sinan je prihvatio ovaj zadatak i odmah se dao na posao.

Sultan Sulejman je pratio svaku sitnicu u toku izvođenja radova, pa je primjetio da je Mimar Sinan, kada je počeo rušiti staru palatu, koristio radnike koje nije koristio kada je počeo graditi novu.

Sultan ga je ponovo pozvao i rekao mu: ”Sinane, primjetio sam da si, kada si rušio staru palatu, koristio jednu skupinu radnika, a kada si počeo graditi novu, zamijenio si te radnike, zašto si to uradio?”

Mimar Sinan mu je rekao: ”Vaše Veličanstvo, sultane! Ko je sposoban da ruši, nije sposoban da gradi.”

Prijatelju, razmisli dobro o ovim dubokoumnim riječima Mimara Sinana i uzmi ih kao životno pravilo. Onaj ko je sposoban da ruši, nije sposoban da gradi, prijatelju. 

Onaj ko te je povrijedio i ranio, nije taj koji će ti izliječiti rane. 

Ne traži nikad lijek tamo gdje si doživio bol i zadobio rane. Idi sa svojim ranama i liječi ih daleko od mjesta boli.

Onaj ko je bio uzrok tvojih suza, nije taj koji će ti ih obrisati.

Ruka koja šamara nije ona koja grli.

Onaj ko ti je slomio srce, nije onaj koji će ti unijeti radost u srce.

Prestani davati pokvarenjacima i zlobnicima dodatne šanse.

Zrelost je shvatiti da se od nekih ljudi ne možeš nadati dobru.

Prijatelju, ovo ne znači poziv da budeš okrutan i grub, jer ti znaš da volim blagost i da sam zadivljen blagim i tolerantnim ljudima koji grizu svoje rane i opraštaju.

Ja samo ne želim da budeš tuđa igračka i predmet podsmijeha na usnama onoga koji, kad spomene tvoju dobrotu, smatra je naivnom i smije se.

Svi griješimo, i dužni smo oprostiti drugima njihove greške, ako želimo da i drugi nama oproste kada pogriješimo.

Ali, ogromna je razlika između svjesne, namjerne i nenamjerne greške ili greške u prolazu, nakon koje slijedi izvinjenje i iskupljenje, ili jednog ružnog postupka zbog kojeg ne bi smio izgubiti iz vida i zaboraviti more nečijih dobrih djela.

Ono što sam htio da kažem je da se čuvaš pokvarenjaka, onoga koji te svaki put povrijedi, i koji ne bira vrijeme ni sredstva da bi te porazio i ponizio. Onoga ko je uvjeren da ćeš mu se sigurno vratiti nakon što zaliječiš i zaboraviš na rane koje ti je nanio.

Moraš jednom da se okreneš, da ga pogledaš u oči i da mu hrabro i ponosno kažeš: ”Dosta je bilo!”  saff