U isto vrijeme je tužno i čudno kako čovjek upropasti svoj život zbog drugih ljudi i mišljenja. 

Oduvijek sam bila tip osobe koja se za sve živo ispričavala. Ispričavam se konobaru kada mi donese pogrešno piće i zatražim novo. Ispričavam se kada netko naleti na mene bez oklijevanja. I ispričavam se svima kada nenamjerno učinim nešto pogrešno. No, najgore od svega, ispričavam se i kada učinim nešto za sebe. I uvijek se osjećam loše radi toga. Iako sam učinila nešto dobro za sebe, nešto vrijedno življenja. Ne bih se trebala ispričavati za stvari koje činim, a koje me usrećuju. Ne bih se trebala ispričavati ako odbijem zgodnog muškarca koji želi plesati sa mnom.

Ne bih se trebala ispričavati ako moje postojanje remeti tuđe planove. Ne bih se trebala ispričavati što nisam u svakom trenutku srdačna. Ne bih se trebala ispričavati zato što ponekad kažem “Ne” ili “Da”. Ne bih se nikada trebala ispričavati kada govorim onako kako se zaista osjećam.  Ne bi ni ti trebala. Na kraju dana, svi bismo trebali učini ono što je najbolje za nas. Bez obzira na poglede ili tračeve. Trebali bismo činiti ono što nas raduje na kraju dugog radnog dana. Moramo se prestati ispričavati zato što smo takvi kakvi jesmo – svoji. Zato što sami sebi pružamo prilike. I zato, prestani se ispričavati za svaku – pa i najmanju stvar. Prestani na tren sumnjati u sebe. Vrijediš više nego što misliš. Posebnija si no što misliš. Zato, odvaži se i kreni činiti ono što si oduvijek htjela.

Ono što si oduvijek sanjala. Kreni! Živi život koji si oduvijek sanjala. Ako treba, preseli se na drugi kraj zemlje. Zaljubi se u nekog posve drugačijeg od “tvog tipa muškarca”. Radi nešto drugo umjesto da sjediš u uredu od 9 do 5. Planinari po cijeloj Europi. Otkrij ono zbog čega sjajiš. I učini to bez ispričavanja. Ne živi život koji pripada drugima. Izvor: pult24.info