Egzorcizam čisti sam prošao. Istjerivanje đavola!, tim jer riječima svoju borbu s koronavirusom u HRT-ovoj emisiji U svom filmu voditeljice

Tončice Čeljuske opisao jedan od najboljih bosanskohercegovačkih glumaca Emir Hadžihafizbegović.

Vrlo traumatično iskustvo sam prošao. Podijelio sam to i s medijima i pošto je to bio početak korone, rekli su "nije to baš tako", da bi mi poslije šest mjeseci, godinu dana, ljudi prilazili i govorili "znamo kakav si pakao prošao - prisjetio se Hadžihafizbegović, koji je preporučio ljudima cijepljenje, ali rekavši da "svako sa svojim tijelom radi šta želi"

Hadžihafizbegović kaže da je želio postati sportski novinar, ali se našao u glumi. Slučajno, a danas je iza njega 65 igranih filmova, mnoge serije, brojne međunarodne nagrade i s pravom se smatra jednim od najboljih glumaca s ovih prostora.

U nagrađivanom filmu "Quo vadis, Aida" rediteljice Jasmile Žbanić Hadžihafizbegović je igrao ulogu glavnog zlikovca, vojnika vojske RS. Kaže da je prvi dan snimanja bio vrlo težak. Osim što je trebalo odjenuti 800 statista pa je taj proces počinjao već u 4 ujutro, zbog traume koja se probudila u ljudima morali su prekinuti snimanje.

- Ja sam ušao u toj prvoj sceni, krenuo u tu zločinačku agresiju, ljudi su počeli padati u nesvijest, statisti, ali ne figurativno nego doslovno. U ljudima se probudila trauma. Među njima su bili ljudi koji su i sami proživjeli neke druge patnje po drugim logorima. Bilo je statista iz svih krajeva BiH - rekao je Hadžihafizbegović..

Igrati zlikovca mu je, kaže, u opisu radnog mjesta, a ova uloga je bila njegova osobna katarza. Svaki čovjek koji gleda film "Quo vadis, Aida?" doživi fenomen, istakao je Hadžihafizbegović.

- Vi ne gledate taj film s distancom, kao što gledate Šindlerovu listu. Vi kad izađete poslije Šindlerove liste znate da ste gledali genijalan, težak, potresan, najbolji film o holokaustu, ali znate da je to negdje daleko iza vas. Kada izađete iz sarajevskih ili hrvatskih kina, u Srbiji se film ne prikazuje, vi ste i dalje savremenici zločina.

Ja sam izašao sa zatvorene projekcije u Sarajevu, upalio mobitel, otišao na neki portal i vidio četnike koji se postrojavaju u Višegradu. Vidite divljanje ovo sada po RS za Božić, ispisivanje grafita po džamijama itd. Mi smo u Bosni savremenici Srebrenice na način da to nije film s distancom, da je to film koji mi još živimo i to u njegovom eklatantnom zločinačkom narativu. Onaj ko ne priznaje genocid spreman ga je ponovno počiniti.

Nije lako živjeti Bošnjacima u RS jer zaista zadnjih 15-ak dana stižu vrlo alarmantne vijesti o ponašanju domicilnog stanovništva prema povratnicima u RS - rekao je Hadžihafizbegović, te dodao kako publika nema vremena procesuirati film "jer je to stvarnost u kojoj mi živimo".

Na pitanje jesmo li što naučili, kaže:

- Zlo je aktivno, dobro je pasivno. Tu je problem. Mi živimo u jednoj civilizacijskoj inverziji gdje zlo doživljava svoje zvjezdane trenutke, a dobro je pasivno. Kad je Ajnštajn (Einstein) bježao preko Tirane za Ameriku, on je rekao "Mene ne čudi dolazak Hitlera na vlast, čudi me šutnja čestitih Nijemaca". Biti oportun, u nekoj vrsti konformizma i na bilo koji način ne imati stav po pitanju genocida u Srebrenici, ili Vukovara, ili Drugog svjetskog rata, ili holokausta nad Židovima, ili svoj stav o bilo kakvoj destrukciji, znači da je hedonizam nekako prevladavajuća karakterna osobina ljudi s ovih prostora.

I ta vrsta konformizma nije samo politički konformizam, nego je to zapravo jedan kukavičluk i potreba za lagodnim životom gdje empatija, moral, etika, svi ti atributi civiliziranog čovjeka doživljavaju ozbiljnu atrofiju, i to je ono čega je mene strah u vremenima koja dolaze. Ne nekog novog rata, jer mislim da rata neće biti, ali me strah jednog novog stanja duha, jednog novog čovjeka u mentalnom smislu, u narativnom smislu, političkom smislu - rekao je Hadžihafizbegović, između ostalog, u emisiji HRT-a.

On je dodao kako je politika neodvojiva od kulture i obrnuto. Hadžihafizbegović je govorio i o svojoj ulozi u filmu "Otac na službenom putu" te legendarnoj "Audiciji" koja je, kaže, u ono vrijeme razbijala tabue.     (Vijesti.ba)