.

 

 

 

 

 


.

Hazreti Hidr je bio nepoznat među ljudima sve dok ga Allah, dželle šanuhu, nije upoznao sa Musaom, alejhi selam.

Spominje se da su Ibrahimu ibn Edhemu njegovi drugovi na putovanju rekli: ”Reci ljudima ko si ti.” On je odgovorio: ”Nemam potrebe za poznatošću među ljudima sve dok sam poznat kod Allaha.”

Kada je glasnik iz Iraka došao da obraduje hazreti Omera, radijallahu anhu, pobjedom muslimana protiv Perzijanaca na Kadisiji, rekao mu je: ”Vođo pravovjernih, poginulo je dosta muslimana koje ti ne poznaješ.” Hazreti Omer, rekao je: ”Neće im štetiti to što ih ne poznaje Omer, dovoljno je da ih poznaje Onaj Koji ih je počastio šehadetom na Njegovom putu.”

Uporedite ove i druge primjere i situacije sa našom današnjom pomamom za što većim brojem pratilaca ili tzv. prijatelja na društvenim mrežama i lajkova na naše objave, tekstove i video-klipove, od koje nisu pošteđeni ni stari ni mladi, ni nevjernici ni vjernici, ni učeni ni neznalice, ni pobožni ni manje pobožni, ni oni koji se bave nekim dunjalučkim poslovima ni oni koji se bave da'vom i pozivanjem u Allahovu vjeru.

Zato se s razlogom pitamo: ”Otkad je to kod nas puka brojnost postala najbitnija stvar i mjerilo nečije vrijednosti u društvu?”

U vjerodostojnim predajama se navodi da ćemo na Sudnjem danu imati priliku upoznati Allahove poslanike koji nisu imali ni jednog sljedbenika, ali to ništa ne umanjuje njihov poslanički status, njihovu odlikovanost i vrijednost kod Allaha i nagradu na Ahiretu.

Vjernik iz faraonove porodice bio je jedan čovjek, ali je Allah ovjekovječio njegovo ime u Kur'anu zbog njegovog iskrenog vjerovanja, zbog njegove ljubavi prema Allahu i nastojanja da stekne Allahovo zadovoljstvo.

Faraonovoj ženi, Asji, Allah je pripremio kuću u Džennetu, jer je ona bila jedina vjernica u palati kufra i neznaboštva.

Poznati ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Zerr, radijallahu anhu, umro je sâm u mjestu Rebza, tako da nije imao ko da ga ogasuli i isprati njegovu dženazu, dok nije naišla karavana Abdullaha ibn Mes'uda, pa su ga ogasulili i klanjali mu dženazu.

Musliman i muslimanka ne smiju upasti u ovu opasnu zamku populizma koju nude društvene mreže i ne smiju se razočarati i ostaviti dobra djela koja čine zbog nedostatka pregleda i lajkova, niti se oni koji imaju mnoštvo pratilaca smiju uzoholiti i smatrati boljim od drugih. Jer, što se tiče islama i rada za islam, stvar nije u mnoštvu, već u bereketu i Allahovom blagoslovu.

Koliko je video-klipova vidjelo desetine miliona ljudi, ali ih se niko više i ne sjeća, dok je, u ime Allaha, izgovorena ili napisana riječ bila uzrok upute mnogih ljudi, a da to onaj koji ju je napisao ili izgovorio i ne zna.

Naravno, neosporno je da je važno da što veći broj ljudi gleda i čita islamski sadržaj na društvenim mrežama, a to znači da brojnost treba biti cilj (da što veći broj ljudi prihvati Allahovu uputu), a ne sredstvo za stjecanje popularnosti, mnoštva slijepih sljedbenika i dunjalučkog profita.

Islam, odnosno dobro kao takvo, ima svoju unutrašnju snagu i svjetlo čija brzina širenja uveliko zavisi i od iskrenosti onoga ko to dobro prenosi. Dok su zlo, grijeh i trivijalnosti koje se nude putem društvenih mreža, poput balona, onoga momenta kad se balon naduva do kraja, on pukne i ugasi se.

Savremeno društvo i njegovi kreatori žele da živimo život ispunjen stalnim razmišljanjem o brojkama, nezadovoljstvom i konstantnom promjenom raspoloženja, tako da veliki broj ljudi postane nezadovoljan svojim životom, brakom, porodicom, djecom, platom, svojim profilom i utjecajem na druge, i postanu ovisni o broju pratitelja i lajkova na društvenim mrežama, misleći da će tako postići unutrašnji mir i zadovoljstvo, a njihov postupak zapravo liči na postupak žednog čovjeka koji pije slanu vodu, i umjesto da ugasi žeđ sve više postaje žedan.

Stoga, ne opterećuj se brojem posjetilaca i lajkova, ne žudi za jeftinim populizmom, već ustraj u dobrim djelima tražeći time samo Allahovo zadovoljstvo i Njegovu nagradu, jer je poenta u bereketu određenog djela, a ne u mnoštvu i količini, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allah najviše voli dobro djelo koje se radi ustrajno pa makar bilo i malo.” (Buharija)   saff.ba