.

 

 

 

 

 


.

Šejh Muhamed Mustafa el-Meragi (1881.-1945.), bio je poznati islamski učenjak i šerijatski sudija iz Egipta.

Obnašao je funkciju šejha Al-Azhara od 1928. do ostavke 1930. godine, a zatim je ponovo preuzeo tu poziciju 1935. godine, na kojoj je ostao do svoje smrti, 1945. godine.

Osim po svojoj učenosti, šejh El-Meragi je bio poznat po svojoj pobožnosti i svojim principijelnim stavovima i istupima koji potvrđuju da je šejh El-Meragi bio istinski islamski učenjak koji se u ime Allaha nije bojao ničijeg prijekora, i koji je u svakoj situaciji argumentirano, hrabro i dostojanstveno branio istinu i uzvišene islamske principe.

A to i jeste zadaća islamskog učenjaka, jer su, kako se navodi u hadisu, islamski učenjaci nasljednici Allahovih poslanika, i oni bi morali biti istinski uzori i autoriteti koji će muslimane voditi ispravnim putem i koji će svojim znanjem, ahlakom, mudrošću, dostojanstvenim držanjem, principijelnošću i dosljednošću, ulijevati muslimanima samopouzdanje i nadu, posebno u vremenima iskušenja i kriza.

U nastavku ćemo spomenuti dva primjera ili dva stava iz njegovog života koji otkrivaju snagu i veličinu ličnosti ovog velikog islamskog učenjaka.

Prvi primjer časnog držanja šejha El-Meragija jeste njegov stav o Drugom svjetskom ratu, kada je kategorički odbacio ideju o učešću Egipta u ovom ratu, bilo savezništvom ili saradnjom sa Britancima, ili pak saradnjom sa Nijemcima da bi se riješili britanske okupacije. Britanci su obećali Egipćanima nezavisnost u slučaju pobjede, pa su im oni naivni, a takvih je uvijek bilo mnogo među muslimanima, posebno među nama Bošnjacima, povjerovali, dok su se drugi opredijelili za Nijemce nadajući se da će ih oni spasiti od Engleza i njihove okupacije.

Tada je šejh El-Meragi eksplicitno objavio svoj stav, rekavši: ”Egipat nema nikakve veze sa ovim ratom, niti dvije zaraćene strane (Engleska i Njemačka) imaju ikakve veze sa Egiptom.” Govor šejha El-Meragija izazvao je veliku pometnju koja je uzdrmala egipatsku i zabrinula englesku vladu, koja je od egipatske vlade zatražila saopćenje u vezi stava šejha Al-Azhara, El-Meragija o ratu i engleskoj vladi.

Tadašnji egipatski premijer Husein Sirri Paša, odmah je kontaktirao šejha El-Meragija i, obrativši mu se oštrim tonom, zatražio od njega da ga ubuduće obavijesti o svemu što želi reći kako ne bi nanio sramotu egipatskoj vladi.

Šejh Mustafa el-Meragi mu je odgovorio dostojanstveno, onako kako to i priliči istinskom učenjaku, rekavši: “Zar da neko poput tebe prijeti šejhu Al-Azhara? Šejh Al-Azhara je jači po svom položaju i utjecaju među muslimanima od premijera.”

Nakon nekog vremena, bura se stišala jer su Britanci željeli izbjeći sukob sa šejhom El-Meragijem kako ne bi uzburkali javno mnijenje protiv okupatorskih britanskih snaga u Egiptu.

Ovo je jasan dokaz da šejh El-Meragi nije bio državni službenik, niti je bio megafon koji je ponavljao ono što govore korumpirani režimi i prilagođavao šerijatske dokaze režimskim stavovima, kao što to, nažalost, mnogi alimi čine danas. On nije bio zadovoljan da bude dio sistema, pa da upadne u zamku korupcije u kojoj je sistem bio ogrezao, niti je poznavao crvene linije sa političarima i vladarima.

Drugi primjer je njegovo odbijanje da se nakloni britanskom kralju. Naime, tokom okupacije Indije, britanska vlada je, 1911. godine, namjeravala upriličiti ceremoniju inauguracije kralja Georgea V za cara Indije, pa je izdala naredbu uglednim i visokim zvaničnicima u Sudanu da otputuju u luku Suakin kako bi dočekali kraljev brod na putu za Indiju, gdje će se neko vrijeme zaustaviti.

Na čelu gostiju koji su trebali dočekati britanskog kralja bio je upravo šejh El-Meragi, koji je tada obnašao dužnost šerijatskog sudije u Sudanu. Protokolom je bilo predviđeno da se na brod ne smije ukrcati niko osim engleskog vojnog guvernera u Sudanu, a što se tiče ostalih, oni bi stajali pored broda, i bilo bi dovoljno da im kralj ukaže počast svojim blagonaklonim pogledom.

Šejh El-Meragi je saznao za taj dogovor, pa je obavijestio engleskog guvernera u Sudanu da neće doći na doček kralja osim ako se on, zajedno sa guvernerom, ne ukrca i ne popne na brod.

I, zaista, Britanci su bili primorani da promijenu protokol i šejh El-Meragi se popeo na brod. U okviru protokola rukovanja sa kraljem Georgeom V, trebalo je da mu se pokloni, ali se šejh El-Meragi samo rukovao sa kraljem bez da mu se naklonio.

Tada su britanski lideri i strani dopisnici osudili šejhovo ponašanje, rekavši mu: “Trebalo je da se pokloniš kralju kao što mu se pokloni svako ko se rukuje s njim.” Šejh El-Meragi, odgovorio je: “Naša vjera ne dozvoljava da se klanjamo bilo kome drugom osim Allahu.”

Zaista su islamski učenjaci poput šejha El-Meragija potrebniji danas muslimanima više nego ikad ranije.  saff.ba