Šta je islam?  Islam nije neka nova vjera,

već jedna te ista Istina koju je Bog objavljivao preko svojih poslanika svakom narodu. Za jednu petinu čovječanstava, islam je i vjera i cjelokupni način života. Muslimani slijede vjeru mira, samilosti i praštanja, ali i vjeru pravde i očuvanja dostojanstva ljudskog bića.

Šta muslimani vjeruju?

Muslimani vjeruju u Jednog, Jedinog, ni sa čim uporedivog Boga (Allaha); u meleke (anđele) koje je On stvorio; u poslanike kojima je slao Svoje objave da ih dostave ljudima; u Sudnji dan i pojedinačno polaganje računa za djela; da se sve zbiva s Božijom voljom i određenjem i u život poslije smrti. Muslimani vjeruju u sve Božije poslanike od Adema (Adama), pa preko Nuha (Noe), Ibrahima (Abrahama), Ismaila (Jišmaela), Ishaka (Isaka), Jakuba (Jakova), Jusufa (Josipa), Ejjuba (Joba), Musaa (Mojsije), Haruna (Arona), Davuda (Davida), Sulejmana (Solomona), Ilijasa (Ilije),  Junusa (Jone), Jahjaa (Ivana), do Isaa (Isusa), neka je mir Božji nad svima njima. Ali konačna Božija poruka čovječanstvu, potvrda vječne Poruke i srž prethodnih objava data je Muhammedu s.a.v.s., preko meleka Džibrila (Gabrijela).

Kako se postaje musliman?

Jednostavno, izgovaranjem riječi: Samo je Jedan Bog i Muhammed je Njegov poslanik. Ovom formulom vjernik ili vjernica izjavljuju vjerovanje u sve Božije poslanike i objave koje su donisili.

Šta znači riječ islam?

Arapska riječ islam znači predanost, a nastala je od riječi selam, što znači mir. U vjerskom smislu, islam znači potpunu predanost Bogu. Riječ Allah je arapska riječ za Boga, koju upotrebljavaju Arapi – musliman, tako i Arapi – kršćani, odnosno nemuslimani.

Zašto se islam često smatra čudnim?

Islam možda izgleda egzotičan, pa čak i ekstreman u modernom svijetu. Možda je to zbog toga što na Zapadu danas vjera ne dominira u svakodnevnim životom, dok je muslimanima vjera uvijek prva na umu i oni ne prave razliku između svetog i svjetovnog. Oni vjeruju da se Božiji zakon ili Šerijat mora shvatiti krajnje ozbiljno i zato su kod njih vjerska pitanja uvijek bitna.

Da li islam i kršćanstvo imaju različito porijeklo?

Ne. Zajedno s judaizmom, i islam i kršćanstvo potiču od poslanika i praoca Ibrahima. Poslanici sve tri vjere su direktni potomci njegovih sinova: Muhammed, s.a.v.s. potiče od najstarijeg , Ismaila , a Musa i Isa, a.s., od Ishaka. Ibrahim je utemeljio naselje, današnji grad Mekku, i sagradio Kabu prema kojoj se okreću svi muslimani prilikom obavljanja namaza.

Šta je Kaba?

Kaba je mjesto obožavanja Allaha koje su sagradili Ibrahim i Ismail, po Božijoj naredbi, prije 4.000 godina. Napravljena je od kamena, na mjestu za koje mnogi drže da je nekad bilo svetište, koje je podigao Adem. Bog je naredio Ibrahimu da pozove cijelo čovječanstvo na obilazak ovog mjesta.

I danas kada hodočasnici (hadžije) tamo odlaze izgovaraju : Odazivamo Ti se, Bože!

Ko je Muhammed?

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rođen u Mekki 570.g., u doba kada se u Evropi kršćanstvo još nije bilo sasvim učvrstilo. Pošto mu je otac umro prije rođenja, a majka nekoliko godina kasnije, Muhammed je odrastao u kući svog strica iz uglednog plemena Kurejš. Dok je stasavao, toliko je postao čuven po istinoljubivosti, velikodušnosti i iskrenosti da se od njega često tražilo da presudi u sporovima. Historičari ga opisuju kao tihog i razmišljanju sklonog čovjeka. Muhammed, s.a.v.s, je bio duboko religiozan i oduvijek je osjećao odbojnost prema dekadentnosti društva u kojem je živio. Stekao je naviku da povremeno meditira u pećini Hira, kod vrha Džebelun-Nur (Brda svjetlosti), nadomak Mekke.

Kako je postao Božiji poslanik i vjerovjesnik?

Kada mu je bilo 40 godina, dok je provodio vrijeme u osami, razmišljanju, Muhammed, s.a.v.s., je primio prve riječi od meleka Džibrila. Ova objava, čije će slanje trajati 23 godine, sačuvana je u knjizi koja poznata kao Kur’an. Čim je počeo recitirati riječi koje je čuo od Džibrila i pozivati Istini koju mu je Bog objavio, Muhammed, s.a.v.s., i njegova grupa sljedbenika postadoše izloženi žestokim progonima, koji su bili toliko surovi da im je 622. godine Bog naredio da se isele. Ovaj događaj, poznat kao Hidžra (selidba) kada su muslimani napustili Mekku i otišli u Medinu, grad nekih 460 km sjeverno, označava početak muslimanskog kalendara. Poslije nekoliko godina, Poslanik, s.a.v.s., i njegovi sljedbenici su se mogli vratiti u Mekku. Tom prilikom su oprostili svojim neprijateljima i konačno učvrstili islam. Prije nego što je Poslanik, s.a.v.s., umro u 63. godini života, veći dio Arabije je bio muslimanski. U rasponu od jednog stoljeća nakon njegove smrti, islam se proširio do Španije na Zapadu i Kine na Istoku.

Kako se širenje islama odrazilo na svijet?

Jedan od razloga za brzo i mirno širenje islama nalazi se u jednostavnosti njegovog učenja – islam uči vjeri u samo Jednog Boga koji zaslužuje da se obožava. Islam, također, iznova upućuje čovjeka da upotrijebi inteligenciju i moć zapažanja. Za nekoliko godina, procvjetala je velika civilizacija i univerziteti, jer prema Poslaniku, s.a.v.s., stjecanje znanja je obavezno svakom muslimanu i muslimanki. Spoj ideja Istoka i Zapada, starog i novog, donio je veliki napredak u medicini, matematici, fizici, astronomiji, geografiji, arhitekturi, umjetnosti, književnosti i historiji. Mnogi bitni sistemi, kao što su algebra, arapski brojevi, a također i pojam nule (važan za razvitak matematike) preneseni su u srednjovjekovnu Evropu iz islama. Izumljeni su precizni instrumenti koji su omogućili evropsko otkriće Novog svijeta, uključujući astrolab, kvadrat i dobre navigacione mape.

Šta je Kur’an?

Kur’an je zbirka upravo onih riječi koje je Bog obajvio Muhammedu, s.a.v.s., preko meleka Džibrila. Muhammed, s.a.v.s, ih je memorisao, a potom diktirao svojim drugovima, dok su pisari bilježili, provjeravajući tekst nekoliko puta za njegova života. Ni jedna riječ u 114 poglavlja ili sura nije izmijenjena u toku predhodnih stoljeća, tako da je Kur’an po svakom detalju jedinstven i nadnaravan tekst objavljen Muhammedu, s.a.v.s., prije 14 stoljeća.

O čemu govori Kur’an?

Kur’an, posljednja Božija riječ, glavni je izvor vjere i prakse i muslimana. Bavi se svim temama koje se tiču ljudskih bića: Mudrost, Vjera, Molitva i Zakon. Međutim, njegova osnovna tema je odnos Boga i njegovih stvorenja. U isto vrijeme, Kur’an daje upute za pravedno društvo, ispravno ljudsko ponašanjei pravičan ekonomski sistem.

Postoje li drugi vjerski izvori?

Da, Sunnet, djela i primjer Božijeg poslanika, s.a.v.s, drugi je autoritet za muslimane. Hadis je pouzdano prenesena vijest o onome što je Poslanik, s.a.v.s., rekao, uradio ili odobrio. Vjerovanje u Sunnet je dio islamskog vjerovanja.

Primjeri Poslanikovih izreka:

Božji Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Bog nije milostiv prema onome ko nema milosti za druge»,

«Nijedan od vas neće biti pravi vjernik, sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi samom sebi»,

«Nije vjernik onaj koji se najede dok njegov susjed gladuje»,

«Istinoljubiv i pouzdan trgovac biće u društvu vjerovjesnika, Božijih prijatelja i šehida (mučenika).

«Nije snažan onaj ko drugog obori na zemlju, već onaj koji se savlada u srdžbi».

«Allah ne sudi prema vašim tijelima i izgledu, već gleda u vaša srca i postupke».

«Neki čovjek je, idući putem osjećao veliku žeđ. Kada je naišao na bunar, sišao je u njega, napio se i izašao. Tada je ugledao psa sa isplaženim jezikom kako liže blato ne bi li ugasio žeđ kao i on, ponovo se spusti u bunar, zahvati vode u cipelu i napoji ga. Zbog ovog djela, Bog mu je oprostio grijehe. Neko upita: «O Božiji poslaniče, zar ćemo biti nagrađeni i za ljubaznost prema životinjama, našto Poslanik odgovori:

„Postoji nagrada za ljubaznost prema svakom živom biću“. (Iz hadiskih zbirki Buharija, Muslima, Tirmizija i Bejhakija)

Koji su to pet stubova islama?

Oni su okosnica muslimanskog života: vjerovanje, molitva, briga za siromašne, samopročišćenje i hodočašće u Mekku za onoga ko je u mogućnosti.

1. Vjerovanje: Samo je jedan Bog koji zavrijeđuje da bude obožavan, a Muhammed a.s, je
   Božiji Poslanik. Ova izjava vjerovanja, zove se kelimei-šehadet,
   jednostavna je formula koju izgovaraju svi vjernici. Na arapskom jeziku,
   prvi dio te izjave glasi La-ilahe-illellah, a na naš jezik se obično
   prevodi: Samo je jedan Bog ili doslovnije: Nema drugog božanstva osim
   Boga. Riječ ilah (božanstvo, Bog) može se odnositi na sve što bi,
   dolazeći u iskušenje, mogli postaviti na mjesto Boga: bogatstvo, moć i
   sl. Zatim slijedi ille-llah – Osim Boga, izvora cjelokupnog stvaranja.
   Drugi dio kelimei-šehadeta je Muhammeden resulullah – Muhammed je Božiji
   poslanik. Uputa je došla preko ličnosti koja je samo čovjek kao i mi.
2. Namaz: Namaz je naziv za obaveznu islamsku molitvu koja se obavlja pet puta
   dnevno. Njome se ostvaruje neposredna veza između čovjeka i Boga. U
   islamu nema klera, namaz predvodi osoba koja poznaje Kur’an, a po izboru
   džemata ili zajednice. Ovih pet namaza se sastoje od tjelesnih pokreta i
   izgovaranja (učenja) odlomaka iz Kur’ana na arapskom jeziku, ali se
   dova ili osobna molitva može govoriti i na maternjem jeziku. Namazi se
   obavljaju (klanjaju) ujutro, u podne, poslijepodne, po zalasku sunca i
   noću – na taj način određuju ritam čitavog dana. Iako je pohvalnije
   obavljanje namaza u džamiji, muslimani i muslimanke mogu klanjati skoro
   svugdje: na poslu, u fabrici, na univerzitetu… Posjetioci islamskom
   svijetu budu iznenađeni središnjom ulogom koju namaz ima u svakodnevnom
   životu.
3. Zekat: Jedno od najvažnijih načela islama je da sve stvari konačno pripadaju
   Bogu i da je zato bogatstvo koje ljudi imaju amanet od Boga. Riječ Zekat
   znači čišćenje  i rast. Naša imovina se čisti izdvajanjem jednog dijela
   za potrebe siromašnih muslimana i muslimanki. Kao kod podrezivanja
   voćki, time se uklanja višak i pospješuje novi rast imetka. Svaki
   musliman i muslimanka sami izračunavaju svoj Zekat. Uglavnom Zekat se
   sastoji od plaćanja 2,5 % vrijednosti imetka u toku jedne godine.
   Bogobojazna osoba, također, može dati koliko god želi u vidu sadake i to
   obično u tajnosti. Mada se riječ sadaka može prevesti kao dobrovoljni
   prilog, ona ima i šire značenje. Božiji poslanik s.a.v.s., je rekao: I
   obraćanje s veselim izrazom lica je sadaka. Božiji poslanik, s.a.v.s.,
   je, također, rekao: Svaki musliman i muslimanka trebaju dati sadaku.
   Neko upita: A šta ako osoba nema ništa da da? Poslanik odgovori: Neka
   radi svojim rukama za sebe, a onda nešto od onoga što privrijedi da kao
   sadaku. Ashabi (Poslanikovi drugovi) upitaše: A ako nije u stanju da
   radi? Poslanik reče: Onda neka pomogne siromašnima i ubogima.- Ako ni to
   nije u stanju? – Neka druge poziva na dobro. Ashabi upitaše: A šta ako
   ni to ne može? – Neka se uzdrži od ružnih djela, i to je sadaka,
   odgovori Božiji poslanik.
4. Post: Svake godine u mjesecu Ramazanu (deveti mjesec muslimanskog kalendara),
   muslimani poste od zore do zalaska sunca, uzdržavajući se,  pri tome, od
   hrane i pića, i seksualnih odnosa. Bolesnima, nemoćnim, putnicima,
   trudnicama i dojiljama dozvoljeno je da ne poste, s tim što oni kasnije,
   u toku godine, naposte propuštene dane. Ako tjelesno nisu u stanju to
   učiniti, onda trebaju nahraniti siromašnu osobu za svaki izostavljeni
   dan. Djeca počinju postiti (i klanjati namaz) od puberteta, premda mnogi
   počinju i ranije. Iako je post vrlo koristan za zdravlje, on se
   prevashodno smatra sredstvom duhovnog samočišćenja. Ustezanjem od
   ovozemaljskih zadovoljstava, makar i nakratko, postač stiče iskrene
   simpatije onih koji gladaju, ali isto tako obogaćuje duhovni život.
5. Hadždž (Hodočašće): Godišnje hodočašće u Mekku ili hadždž, dužnost je samo onima koji su
   zdravstveno i imovinski u stanju da ga obave. Oko dva miliona ljudi iz
   svih krajeva svijeta ide u Mekku svake godine, susrećući se sa ljudima
   raznih nacionalnosti. Mada je Mekka uvijek puna posjetilaca, godišnji
   Hadždž počinje u 12. mjesecu islamskog kalendara (koji je lunarni,a ne
   solarni), tako da hadždž i ramazan padaju nekada u ljeto, a nekada u
   zimu.

   Hodočasnici nose posebnu odjeću: jednostavnu odjeću koja uklanja klasne i
   kulturološke razlike. Obredi hadžadža, koji potječu od Ibrahima a.s.,
   uključuju obilaske oko Kabe i prelazak između Saffe i Merve 7 puta, kao
   što je činila Hadžera tragajući za vodom. Potom hodočasnici stoje
   zajedno u prostranoj dolini Arefat i mole se Bogu za oprost. Ovaj obred
   podsjeća na Sudnji dan. U proteklim stoljećima, hadždž je bio naporan
   poduhvat. Međutim, danas Saudijska Arabija snabdijeva milione ljudi
   vodom, savremenim prijevozom i najboljim mogućim zdravstvenim uslugama.

   Završetak hadždža obilježava se blagdanom Kurban-bajramom, koji se obilježava namazom i poklonima.

   Kurban-bajram i Ramazanski bajram (blagdan kojim se obilježava okončanje
   ramazanskog posta), glavni su blagdani u muslimanskom kalendaru. 

Da li Islam toleriše druge religije?

Kur’an kaže: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah zaista voli one koji supravični… (Kur’an, sura: El-Mumtehane, ajet 8.)

Jedan od ciljeva islamskog zakona je da zaštiti povlašten položaj manjina i zato nemuslimanske bogomolje niču širom islamskog svijeta. Historija obiluje primjerima muslimanske tolerancije prema drugim vjerama: Kada je halifa Omer, r.a., ušao u Jerusalim 634. godine, islam je zajamčio slobodu vjeroispovijesti svim vjerskim skupinama  u gradu. Islamsko pravo, također, dozvoljava nemuslimanskim zajednicama osnivanje svojih sudova, koji sprovode porodično pravo u tradiciji naroda kojima pripadaju same manjine.

Šta muslimani misle o Isusu?

Muslimani Isusa zovu Isa ,a.s., poštuju ga i očekuju njegov Drugi dolazak. Smatraju ga jednim od najvećih Božijih vjerovjesnika poslatih čovječanstvu. Musliman nikada ne spominje njegovo ime, a da ne doda alejhi selam, tj. Neka su mir i blagoslov Božiji s njim. Kur’an potvrđuje njegovo čudesno nevino rođenje (jedna kur’anska sura nosi naslov Marija, na arapskom Merjem), a Merjema se smatra najčasnijom od svih žena. Kur’an opisuje blagovijest: I kada Meleki rekoše: «O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio i bolju od svih žena učinio.» «….O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu Mesih biti, Isa, sin Merjemin, biće viđen na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevici, a i kao odrastao i biće čestit» – ona reče: «Gospodaru moj, kako ću imati dijete kad me nijedan muškarac nije ni dodirnuo,» – «Eto tako» – reče – «Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to kaže: «Budi !-i ono bude.» (Kur’an, sura: Alu`Imran, ajeti 42, 45-47).

Isa, a.s., je čudesno rođen kroz djelovanje iste sile koja je stvorila Adema (Adama) bez oca. Isaov ,a.s., slučaj u Allaha je isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: «Budi!» – i ono bi. (Kur’an, sura: Alu ‘Imran, ajet 59)

U toku svoje poslaničke misije, Isa, a.s., je činio mnogo čuda. Kur’an nas obaviještava da je Isa govorio: Donosim vam dokaz od Gospodara vašega: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allaha, prava ptica. Iscjeliću slijepa i gubava i oživjeću mrtve, voljom Allahovom... (Kur’an, sura: Alu ‘Imran, ajet 49)

Ni Muhammed, s.a.v.s., ni Isa, a.s., nisu došli da promijene temeljno učenje u Jednog Boga, koje su donosili predhodni poslanici, već da ga potvrde i obnove. U Kur’anu se kaže kako je Isa, a.s., rekao za sebe da je došao da:

…potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg, – zato se Allaha bojte i mene slušajte… (Kur’an, sura: Alu ‘Imran, ajet 50).

Muhammed s.a.v.s., je rekao: Ko kod vjeruje da je samo Bog bez druga, da je Muhammed Njegov poslanik, da je Isa Božiji rob i poslanik, Njegova riječ i duh koji je emanirao od Njega, da su raj i pakao istina, Bog će ga uvesti u raj. (hadis iz Buharijeve zbirke)
Zašto je muslimanima porodica toliko važna?

Porodica je temelj islamskog društva. Mir i sigurnost obezbjeđuje stabilna porodica, koja ne uključuju samo najbliže članove (tzv. življenje u zajednici); djeca se smatraju blagom i rijetko napuštaju kuću prije udaje ili ženidbe.

A šta s muslimankama?

Islam smatra ženu, udatu ili neudatu, kao zasebnu individuu, s pravom da posjeduje i raspolaže svojom imovinom i zaradom. Mladoženja daje vjenčani dar svojoj mladoj za njenu ličnu upotrebu, a ona često zadržava porodično ime umjesto da uzme muževljevo. I od muškarca i od žene se očekuje da se oblače pristojno i dostojanstveno; tradicija ženskog odijevanja koja se može vidjeti u nekim zemljama, često je izraz mjesnih običaja.

Može li musliman imati više žena?

Vjera islam objavljena je za sva duhovna društva i sva vremena i zato uvažava sasvim različite društvene potrebe. Okolnosti mogu opravdati uzimanje druge žene, ali se ovo pravo daje, prem Kur’anu, samo pod uvjetom da muž bude do kraja pravedan.

Da li se islamski brak razlikuje od kršćanskog?

Muslimanski brak nije sakrament, već jednostavan, pravi ugovor u kojem su oba partnera slobodna da postave uvjete. Posljedično tome, razvod braka nije uobičajen, ali nije ni zabranjen kao posljednje rješenje. Po islamu, muslimanka ne može biti prisiljena na udaju mimo svoje volje. Njezini roditelji tek predlože mladiće za koje misle da su prikladni.

Kako se muslimani odnose prema starijima?

U islamskom svijetu nema staračkih domova. Teret brige za svoje roditelje, u za njih najtežem životnom dobu, smatra se slašću i blagoslovom i prilikom za veliko produhovljenje. Bog od nas traži ne samo da se molimo za roditelje, nego i da prema njima postupamo s beskrajnom milošću, podsjećajući se da su nas stavljali na prvo mjesto, ispred sebe, kada smo bili bespomoćna djeca. Majkama se ukazuje posebna čast: Poslanik je učio da je raj pod majčinim nogama. Kada dostignu starost, roditelji se, kod muslimana, paze s milošću, ljubaznošću i nesebičnošću. U islamu je služenje roditeljima druga dužnost po važnosti, odmah iza molitve, i njihovo je pravo da je očekuju. Ispoljavanje razdraženosti ili iritacije smatra se vrlo ružnim, kada, bez njihove krivice, stariji postaju naporni. Kur’an kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: «Uh!» –   i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: «Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete njegovali! (Kur’an, sura : El-Isra, ajeti 23-24)

Kako muslimani vide smrt?

Poput jevreja i kršćana, muslimani vjeruju da je sadašnji život tek pripremni ispit za budući svijet. U temeljne istine vjere spada vjerovanje u Sudnji dan, proživljenje raj i pakao. Kada musliman ili muslimanka umru, onda se njihovo tijelo okupa (oično to učini član porodice), zamota u čisto bijelo platno i uz jednostavnu molitvu pokopa, najčešće istog dana. Muslimani ovo smatraju jednom od posljednjih stvari koju mogu učiniti za rodbinu i  prilikom da se podsjete na kratkoću svog boravka na zemlji. Poslanik, s.a.v.s., je učio da tri stvari pomažu čovjeku nakon njegove smrti: Milostinja koju je dodijelio, znanje kojem je podučavao i lijepo odgojeno dijete koje se za njega moli.

Šta islam kaže o ratu?

Kao i kršćanstvo, islam dopušta borbu u samoodbrani, u odbrani vjere i za povratak u svoje domove, ukoliko je neko protjeran. Islam propisuje stroga pravila ratovanja, koja uključuju zabranu nanošenja povrede i štete civilima, zabranu uništavanja ljetine, izvora svih vrsta voda, drveća i stoke. 

S muslimanskog gledišta, nepravda bi pobjeđivala u svijetu kada dobri ljudi ne bi bili spremni žrtvovati živote za opće dobro. Kur’an kaže: I borite se na Allahovom putu protiv onih kojise bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu. (Kur’an, sura El-Bekare, ajet 190)

Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha jer On uistinu sve čuje i sve zna. (Kur’an, sura: El-Enfal, ajet 61)

Rat je, dakle, posljednje sredstvo i podliježe strogim pravilima koja propisuje sveti zakon. Riječ džihad doslovno znači borba. Muslimani vjeruju da postoje dvije vrste džihada. Drugi džihad je unutarnja borba koju svaki pojedinac vodi protiv sebičnih želja, a radi postizanja unutarnjeg mira.

Šta je s hranom?

Mada mnogo jednostavniji od pravila ishrane koje slijede jevreji i, svojevremeno, rani kršćani, propisi koje muslimani slijede zabranjuju svinjetinu i bilo koju vrstu opojnih pića. Poslanik je učio da vaša tijela imaju svoja prava nad vama. Uzimanje zdrave hrane i zdrav način života se smatraju vjerskom dužnošću.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: Tražite od Boga čvrstu vjeru i zdravlje; jer poslije čvrste vjere, nema veće blagodati od zdravlja! 

PORUKA

Nakon ovog jasnog pojašnjenja islama i svijetle poruke čovječanstvu, ljudi i dalje ostaju u ovosvjetskim fitnama (iskušenjima), okrećući glave od upute.  Za takve je Uzvišeni rekao:

 A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijep oživjeti. «Gospodaru moj», – reći će – «zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?» «Evo zašto» – reći će On: «Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.» (Kur’an, sura: Ta-Ha, ajeti 124-126)

I ne mislimo, koliko god oni izgledali srećni i zadovoljni, da to jesu. Ne, oni nisu, niti će ikad biti, jer ne mogu nigdje naći hranu za svoju dušu osim u islamu. Molim ALLAHA da nas sve uputi na put istine!   IKB-Berlin