Crnogorski pisac, dobitnik najvažnijih regionalnih književnih nagrada, antiratni angažirani intelektualac, Milorad Popović, za Avangardu govori kako je, braneći “ustavni poredak Crne Gore .   i suprotstavljajući se državnom teroru što ga sprovodi Vlada Zdravka Krivokapića“, od tajne policije proglašen “teroristom”: “Cetinje neće dozvoliti poniženje koje pripremaju Beograd i kvislinška klerofašistička vlast u Crnoj Gori. Joanikije neće biti ustoličen na Cetinju 5. avgusta. Za razliku od veoma intelektualno ograničenog Joanikija, Porfirije je inteligentan čovjek, pa mora znati da će na njegovoj duši, na njegovom i na ugledu crkve na čijem je čelu, zauvijek ostati ljaga da je zbog nasilnog hirotonisanja mitropolita Crkve Srbije na Cetinju 5. septembra 2021. pala krv.“ O političkoj situaciji u regionu: “U Podgorici i u Beogradu danas su na vlasti mnogo gori ideološki i politički mračnjaci nego devedesetih: imamo posla sa najgorim sojem klerofašizma u Evropi; sa pravoslavnim talibanima izraženog antidemokratskog, antievropskog i anticrnogorskog karaktera“; o crnogorskoj vladi koju danas “pokrivaju kadrovi Crkve Srbije“; o ulozi Dritana Abazovića, “etničkog Albanca i političkog velikosrbina“, koji “obavlja najprljaviji dio posla preobražaja Crne Gore u nacionalističku srpsku državu“: “Uz Abazovićevu saglasnost, crnogorska Agencija za nacionalnu bezbjednost, kao oruđe srpske BIA i ruske GRU, preuzela je sve djelove državnog aparata Crne Gore, njenu kulturu, prosvjetu, diplomatiju. Cilj je da Crnu Goru pokore i proglase je dijelom 'srpsko-ruskog sveta'“; “Crnogorci su doslovno satjerani u geto. Ipak, ma koliko bio destruktivan i organizovan, srpski nacionalizam uvijek pravi istu grešku: hoće sve i hoće odmah. I to brutalno. Ta brutalnost će im i ovdje doći glave.“

Avgusta 2020. tri opozicione koalicije – „Za evropsku Crnu Goru“, „Mir je naša nacija“ i „Crno na bijelo“ – uspjele su da sa vlasti skinu Demokratsku partiju socijalista i njene tradicionalne koalicione partnere. Uprkos obećanjima da će napraviti bolje društvo i eliminisati podjele, godinu za nama obilježila su klerofašistička orgijanja pristalica i glasača nove vlasti, koja su bila prevashodno usmjerena protiv Crnogoraca i manjinskih naroda. Pored toga, tokom smjena „po dubini“ i „po širini“, u državnim institucijama sprovedeno je svojevrsno „etničko čišćenje“: posao je izgubilo više od 12.000 Crnogoraca i ostalih nesrba.

U međuvremenu, sve građane koji su se suprotstavili opisanom državnom teroru, direktor crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Dejan Vukšić, u zvaničnim dokumentima Agencije zaveo je pod stavkom „nasilni ekstremisti“, tvrdi podgorička Pobjeda.

„U Crnoj Gori sprovedena je klerofašistička revolucija; produženi državni udar iz 2016., ali drugim sredstvima“, kaže za Avangardu crnogorski pisac Milorad Popović. „Riječ je o dovršavanju hegemonističkog projekta kulturnog i nacionalnog preobražaja Crne Gore od građanske i prozapadne zemlje u jednonacionalnu antizapadnu srpsku državu. Već pet-šest godina, taj je projekat operativno u pripremi: od 2015., kada je Demokratski front (DF) započeo nasilne demonstracije protiv tadašnje vlasti, do pokušaja državnog udara 2016. i tzv. protesnih litija u organizaciji Crkve Srbije (SPC) početkom 2020. godine. Uz veliku pomoć Beograda i Moskve, litije su uspjele da smijene vlast na čelu sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) Mila Đukanovića, što je predstavljalo uvod u revolucionarne promjene u sferi državne ideologije i samog karaktera dotadašnjeg građanskog društva. Sastav Vlade Zdravka Krivokapića i način na koji je ona izabrana – a izabrana je u Manastiru Ostrog – dokazuje da je nova vlast postavljena kako bi obavila sasvim konkretne zadatke.“

AVANGARDA: Kakve zadatke?

POPOVIĆ: U prvoj fazi, promijenjen je državni, društveni i ideološki okvir stvoren 2006.; u narednoj, pripremio bi se teren za pripajanje Crne Gore Srbiji. U tu svrhu, nedugo nakon formiranja Skupštine i Vlade, za predsjednika parlamentarnog Odbora za bezbjednost i odbranu izabran je čovjek koji je prvostepeno osuđen za pokušaj državnog terorizma 2016; za ministarku kulture, obrazovanja, nauke i sporta – četiri resora u jednom! – postavljen je vjerski i nacionalni ekstremista, inače državljanka BiH rođena u Trebinju, koja je tek nedavno dobila crnogorsko državljanstvo. To lice kaže da su Crnogorci stvoreni „etničkim inženjeringom“. I ostale Vladine resore pokrivaju kadrovi Crkve Srbije. Najzad, mjesto potpredsjednika Vlade i koordinatora svih službi bezbijednosti dobio je Dritan Abazović, etnički Albanac i politički velikosrbin, kojim očito upravljaju inostrani politički i obavještajni centri.

AVANGARDA: Zašto to kažete?

POPOVIĆ: Zato što upravo Abazović obavlja najprljaviji dio posla preobražaja Crne Gore u nacionalističku srpsku državu. Da li je ucijenjen ili je riječ o drugom, saznaćemo jednoga dana.

Abazović je čedo podgoričkog koncerna Vijesti, prevashodno njihovog vlasnika Miodraga Perovića, koji od 2010. godine, stvaranjem Foruma 2010 i uz asistenciju najmračnijih srpsko-ruskih struktura, čini sve kako bi razgradio prozapadni građanski koncept države Crne Gore. Vijesti su uspjele da u svoj krug uvedu i najuticajnije NVO i izvjesne birokratske strukture iz Brisela, sa kojima su povezane po raznim osnovama. Uključujući ekonomske i finansijske.

Bez Abazovićeve podrške ne bi bilo Vlade Zdravka Krivokapića. Obmanuvši i svoje glasače i zapadne krugove koji su ga do skoro podržvali, Abazović je aminovao postavljanje „žene četnika“ na mjesto ministarke četiri resora; javno je branio Vladimira Leposavića, negatora genocida u Srebrenici; bez Abazovićeve podrške, Dejan Vukšić nikada ne bi bio postavljen na mjesto direktora ANB-a, u koju su tada uvedeni proruski i antizapadni kadrovi i koja je, iako članica NATO, 2021. promijenila nacionalno-bezbjednosnu doktrinu.

AVANGARDA: U kojem smislu ju je promijenila?

POPOVIĆ: Uz Abazovićevu saglasnost, crnogorska ANB je, kao oruđe srpske BIA i ruske GRU, preuzela sve djelove državnog aparata Crne Gore, njenu kulturu, prosvjetu, diplomatiju. Cilj je da Crnu Goru pokore i proglase je dijelom „srpsko-ruskog sveta“. Oni se danas prema Crnogorcima odnosi na isti način na koji se zločinački režim Slobodana Miloševića odnosio prema kosovskim Albancima devedesetih godina prošloga vijeka.

AVANGARDA: S tom razlikom, oprostite, što su Albanci pružali otpor Miloševićevom aparthejdu, a Crnogorci se pokazuju kao veoma poslušni.

POPOVIĆ: Srpsko-albanski konflikt traje od 1913. godine i prošao je kroz različite faze. Devedesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme Ibrahima Rugove, na Kosovu je stvoren pacifistički pokret, koji će kasnije prerasti u oružanu borbu. Prilike u Crnoj Gori bitno su drugačije: prošlo je, naime, svega godinu od avgustovskih izbora i preuzimanja vlasti od strane proruske koalicione Vlade. Građani su zbunjeni, uplašeni… Političke stranke opozicije kalkulišu, povukle su se. Režim se služi veoma represivnim metodama.

AVANGARDA: Kojim?

POPOVIĆ: Pored toga što su izloženi svojevrsnom „etničkom čišćenju“ po državnim institucijama i ministarstvima, Crnogorci su meta prijetnji organizovanih kriminalnih grupa bliskih vlastima. U tom smislu, danas je veoma teško odrediti dokle se prostire Crkva Srbije a gdje se nastavlja mafija, tajna policija, Vlada. Kada god su na Cetinju organizovani protesti povodom ugrožavanja kolektivnih i individualnih prava, Cetinjski manastir postajao je bastion kriminalnih grupa, koje su se toliko osilile da javno demonstriraju bliskost sa vladajućim strukturama.

Upravo je ta mafija nedavno imala namjeru da ubije dvojicu državnih tužilaca, koji su, pored ostalog, pokrenuli proces protiv lidera Demokratskog fronta, optuživši ih za pokušaj državnog udara 2016. godine. Koliko je Crna Gora kontaminirana propagandom i strahom pokazuje i to da je pokušaj likvidacije dvojice državnih tužilaca dobio manju medijsku pažnju od priče o ugroženim pticama u Ulcinju. U normalnim zemljama, ovakva vijest na noge bi podigla cjelokupnu javnost.

AVANGARDA: Pobjeda piše da je istraga o pokušaju ubistva više lica, među kojima i dva državna tužioca, trajala šest mjeseci i da je u njoj učestvovao Europol. Kako to da o istrazi ništa nije znao koordinator svih službi bezbjednosti, potpredsjednik Vlade Dritan Abazović?

POPOVIĆ: Zapadni partneri sigurno znaju zašto su iz te istrage isključili Dritana Abazovića.  Crna Gora je danas najopasnije, najkontamiranije društvo u regionu. U odnosu na Crnu Goru, Bosna i Hercegovina i Kosovo djeluju kao stabilne evropske zemlje. Nažalost, imam utisak da to još ne shvataju države NATO, čija je Crna Gora članica. Ukoliko NATO i EU uskoro ne reaguju na drastična kršenja ljudskih prava u Crnoj Gori, brinem kako će sve završiti. Tim prije što u crnogorskom društvu jača otpor vladajućem klerofašizmu.

AVANGARDA: Pokušavajući da mi objasnite zašto Crnogorci, za razliku od kosovskih Albanaca, ne pružaju jači otpor represiji, pomenuli ste istoriju albansko-srpskih odnosa od 1913. godine. Šta je sa istorijatom crnogorsko-srpskih odnosa?

POPOVIĆ: Istorijske analogije su opasna stvar. Međutim, tehnika asimilacije i porobljavanja manje-više je ista kao i 1918. godine, kada je Srbija okupirala Crnu Goru. Crna Gora je do danas ostala podijeljena, što se može uočiti i unutar bratstava i familija. Pored toga, kao društvo smo izloženi ogromnom političkom, ekonomskom i medijskom pritisku Beograda: Crnogorci su doslovno satjerani u geto. Ipak, ma koliko bio destruktivan i organizovan, srpski nacionalizam uvijek pravi istu grešku: hoće sve i hoće odmah. I to brutalno. Ta brutalnost će im i ovdje doći glave.

AVANGARDA: Kako će im doći glave?

POPOVIĆ: Prvobitni strah od novonastale situacije zamijenio je otpor. Previše nas ponižavaju: pale nam zastave, maltretiraju nam žene, rugaju se crnogorskom imenu.

Žalosno je to što Crnogorci još jednom moraju da prođu sve kroz šta su prošli devedesetih. S tim što su i u Podgorici i u Beogradu danas na vlasti mnogo gori ideološki i politički mračnjaci: imamo posla sa najgorim sojem klerofašizma u Evropi; sa pravoslavnim talibanima izraženog antidemokratskog, antievropskog i anticrnogorskog karaktera.

AVANGARDA: Rekli ste da je Crna Gora danas politički i bezbjednosno nestabilnija od Kosova i BiH. Zanimljivo, ni jedna ni druga zemlja nisu članice NATO, Crna Gora jeste. Kako to?

POPOVIĆ: Na nasilničke i autoritarne režime zemlje liberalne demokratije često reaguju sporo i neefikasno. Marionete Aleksandra Vučića u Crnoj Gori u početku su imale izvjesnu podršku Zapada, što govori u prilog tromosti i komplikovanom mehanizmu reagovanja zapadnih struktura. Velika je sreća to što je Crna Gora danas dio NATO, bez obzira na to što je, i ideološki i politički, crnogorska vladajuća struktura najbliža Putinu, Žirinovskom ili Vojislavu Šešelju.

Za nas koji smo opozicija klerofašistima na vlasti, crnogorsko članstvo u NATO garancija je da se ovdje ipak ne smiju vršiti masovne fizičke likvidacije, hapšenja i sve ono što se u Crnoj Gori događalo za vrijeme „bijelog terora“ dvadesetih godina prošlog stoljeća ili u Evropi tridesetih godina minulog vijeka. Zato tražimo pomoć.

AVANGARDA: Ko traži pomoć?

POPOVIĆ: Traže prozapadno orijentisani intelektualci okupljeni oko Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, oko PEN centra, Crnogorskog društva nezavisnih književnika...

AVANGARDA: Zašto pomoć ne traži i opozicija?

POPOVIĆ: Opozicione stranke, koji su duže od četvrt vijeka bile na vlasti, ostale su – partije vlasti. Formirane na klijentelizmu i trgovini svake vrste, na kraju nijesu znale što će braniti do samu vlast, pa su zato prošlog avgusta bile prinuđene da Crnu Goru prepuste klerofašistima. Čak i takvi kakvi su, vodili su veoma progresivnu politiku kada je riječ o nacionalnim pravima: Crna Gora je zaista bila jedina zemlja na Zapadnom Balkanu koja je u punom smislu riječi bila građanska država. Danas se kod njih osjeća strah.

Iako ožalošćen što sam toliko godina bio prinuđen da im pružam podršku, svjestan sam da su bili jedini racionalni izbor u tom momentu. Uostalom, i danas su neuporedivo bolji od klerofašista na vlasti, koji nas Crnogorce smatraju nižom rasom.

AVANGARDA: Govorite o…?

POPOVIĆ: Aleksandar Raković, od koga je, po vlastitom priznanju, Joanikije Mićović mnogo naučio, nedavno je kazao da su Crnogorci „podrasa“, otpadak od srpske nacije. To je vladajuća ideologija. Kada bi neko od nas poludio i negirao srpsku naciju, to bi s pravom odmah bilo kvalifikovano kao krivično djelo. Isto bi se dogodilo ako biste rekli bilo što uvredjivo o Hrvatima, Bošnjacima, Albancima, Romima, homoseksualcima, ljubiteljima ptica… Dozvoljeno je, čak i društveno poželjno, negirati samo nas Crnogorce.

AVANGARDA: To nije od juče?

POPOVIĆ: Nije. Kao nacionalna manjina u bilo kojoj evropskoj državi, nacionalni Crnogorci imali bi veća nacionalna, kulturna i vjerska prava od onih koje imaju u današnjoj Crnoj Gori. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve jedini u Crnoj Gori nemaju svoje bogomolje.

AVANGARDA: Zašto?

POPOVIĆ: Odavno Crkva Srbije i u Crnoj Gori i u međunarodnim krugovima laže da su pravoslavni građani naše zemlje stoprocentno vjernici SPC. Posljednje istraživanje profesorice Olivere Komar dematuje tu laž. Naime, 43 procenta pravoslavca u Crnoj Gori vjernici su Crkve Srbije, dok 21 procent njih vjeruje u CPC. Što ćemo sa tim ljudima? Jesu li njihova vjerska prava i slobode ugroženi? To je pitanje i za sveštenstvo Crkve Srbije i za ambasadore zapadnih zemlja u Podgorici, koji su očito nasjeli na laži srpske crkve.  Nakon referenduma o obnovi državne nezavisnosti, maja 2006. godine, Crna Gora je definisana kao nezavisna, suverena, građanska država koja baštini zapadne vrijednosti. To je aktuelna vlast poništila i sada prelazi na klasičan teror.

AVANGARDA: Zar Vi niste terorista?

POPOVIĆ: Zbog svakodnevnih kontakata sa ljudima koji 22. avgusta i 5. septembra organizuju proteste na Cetinju, tajna policija Crne Gore tretira me kao teroristu. To sam primio k znanju. Ali nije riječ samo o meni! Svi javni djelatnici – političari, novinari, pisci, akademici, profesori koji se, braneći ustavni poredak, suprotstavljaju državnom teroru što ga sprovodi Vlada Zdravka Krivokapića, od ANB-a su dobili istu etiketu. Sljedećih mjeseci i godina vlast će morati da obnovi Jusovaču, Bogdanov kraj i Kotorski zatvor, koje će puniti Crnogoracima, političkim zatvorenicima čiji je najveći zločin to što hoće da govore svojim jezikom, da imaju svoju crkvu i da upražnjavaju svoja vjerska prava.

AVANGARDA: Komentarišući najavljeno ustoličenje mitropolita Crkve Srbije u Cetinjskom manastiru 5. septembra, profesor Žarko Korać kaže da premijer Krivokapić svojim izjavama dodatno dolijeva ulje na vatru i izaziva građanski rat u Crnoj Gori. Pretjeruje li?

POPOVIĆ: Ne pretjeruje, naravno. Ni Joanikija ni Krivokapića očito mnogo ne zanima šta bi mogao biti epilog najavljene hirotonije u Cetinjskom manastiru. Doduše, riječi koje posljednjih dana izgovaraju ova dvojica nijesu njihove, nego njihovih šefova.

AVANGARDA: Ko su šefovi premijeru Krivokapiću i srpskom mitropolitu Joanikiju?

POPOVIĆ: Aleksandar Vučić i patrijarh Porfirije Perić. Vučić i Porfirije hoće građanski rat u Crnoj Gori. Ako se to zaista dogodi, njih dvojica će, prije svih, biti odgovorni za krvoproliće.  Stoljećima je Cerinjski manastir bio ne samo duhovno, nego i svetovno sjedište Crne Gore, dokaz njenog državnog, nacionalnog i kulturnog trajanja. Cetinje neće dozvoliti poniženje koje pripremaju Beograd i kvislinška klerofašistička vlast u Crnoj Gori.

AVANGARDA: Što znači…?

POPOVIĆ: Znači da Joanikije neće biti ustoličen na Cetinju 5. avgusta. Hirotonija može biti izvršena u Podgorici, na Cetinje neće moći. Pritom, Cetinjani neće napraviti ni jedan pogrešan potez. Budu li napadnuti od kriminalaca i mafije koju je Crkva Srbije pustila u Cetinjski manastir, biće prinuđeni da se brane.

I Joanikije i njegov šef Porfirije, koji se u Zagrebu predstavlja kao veliki mirotvorac i hrišćanin a ovdje imperativno od Crne Gore traži da potpiše Temeljni ugovor i time poništi svoju cjelokupnu istoriju, služe se besramnim falsifikatima i lažima. Ignorišu Ustav Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, kao i Ustav autokefalne Cetinjske mitropolije. Stvari su, bojim se, otišle predaleko.

AVANGARDA: Pojedini analitičari tvrde da izazivanjem sukoba u Crnoj Gori predsjednik Vučić pokušava da minimizira aferu koja njegovu porodicu, saradnike i njega dovodi u vezu sa kriminalnim klanom Veljka Belivuka. Istovremeno, prijetnja ratom u Crnoj Gori i u BiH služi mu kao karta na koju bi zaigrao ako ga Zapad zaista definitivno otpiše. Što Vi mislite?

POPOVIĆ: S obzirom na način na koji vlada u Srbiji i s obzirom na konstantnu nestabilnost koju njegova vlast proizvodi u regionu, te bi argumente trebalo ozbiljno uzeti u obzir. Nije tajna da je Vučić u tu svrhu podjarmio SPC, uključujući Joanikija Mićovića.

Za razliku od veoma intelektualno ograničenog Joanikija, Porfirije je inteligentan čovjek, pa mora znati da će na njegovoj duši, na njegovom i na ugledu crkve na čijem je čelu, zauvijek ostati ljaga da je zbog nasilnog hirotonisanja mitropolita Crkve Srbije na Cetinju 5. septembra 2021. pala krv.

AVANGARDA: Očekujete li da ambasadori zapadnih zemalja u Podgorici izvrše pritisak na vlast da povuče ovaj, očito, veoma rizičan potez? Hoće li, dakle, vlast odustati od namjere da ustoliči srpskog mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru?

POPOVIĆ: Ne morate biti previše pametni i na Balkanu predvidjeti sve najgore, rekao je jednom Boris Maruna. I to je istina. Mnogo je razloga za zabrinutost – od ideološkog ekstremizma vlasti do njihove uvezanosti s kriminalnim strukturama iz zemlje i regiona. Zapad ima način da to spriječi, baš kao što su, da su htjeli, mogli spriječiti Miloševićev ratni pohod devedesetih.

Crna Gora je članica NATO pakta i, bez obzira na veoma napetu situaciju, ne vjerujem da će zapadni vojni savez dozvoliti sukobe. Tim prije što bi se oni lako mogli preliti na region.   (Vijesti.ba / Avangarda.ba)