EU ignorira brojne izvještaje o nasilnim pushbackovima hrvatske policije na granici prema Bosni.
Time se daje podrška nezakonitom postupanju jedne članice Unije, smatra Zoran Arbutina. Ne može se reći da nedostaje informacija. Već godinasma međunarodni mediji izvješćuju o brutalnom ponašanju hrvatske policije naspram migranata i protuzakonitim pushbackovima na hrvatsko-bosanskoj granici. Odavno je tema i na dnevnom redu Europskog parlamenta.
No, promijenilo se nije ništa. Hrvatski zvaničnici sve optužbe rutinirano odbacuju. Policija, kažu, ne krši nikakve zakone, sve su to neosnovane optužbe i "Fake News". Najnovija obrambena strategija: izvještaji o nasilju na granicama su navodno dio neke "antihrvatske zavjere" - koju pokreće nepoznat netko i iz nekih neznanih razloga.
Pouzdani čuvar vanjske granice
Naprosto sve nijekati, slegnuti ramenima i nastaviti po svom - da, hrvatska si Vlada to može dopustiti. Ona naime zna da tu nije sama. Njoj je jasno da EU takvo ponašanje tolerira, vjerojatno čak i očekuje. I to ne samo one članice koje su uobičajeno neprijateljski nastrojene naspram migranata - poput zemalja "Višegradske grupe", Mađarske, Poljske, Češke ili Slovačke - već u osnovi sve zemlje. Jer u međuvremenu - bez obzira na sve priče o humanosti ili pravu na azil - svi su sretni kada im u zemlju ulazi što je moguće manji broj izbjeglica.
Glavni vanjskopolitički cilj Hrvatske je ulazak u tzv. Šengenski prostor. Kako bi se za to pokazala podobnom, Hrvatska se predstavlja kao strog i pouzdan čuvar europske vanjske granice - prije svega kada je riječ o zaustavljanju priliva migranata i izbjeglica. To se od Hrvatske očekuje - i ona to čini. Odredbe Europske konvencije o ljudskim pravima, Ženevske konvencije o izbjeglicama ili Europskih odredbi o postupku za azil tu igraju sasvim sporednu ulogu.
Naravno da je to protivno zakonu. Važeći propisi o azilu kažu da svaka osoba ima pravo na podnošenje zahtijeva za dodijelom azila, te pravo na poštenu pravnu provjeru opravdanosti tog zahtijeva. Hoće li netko dobiti zaštitu jer je politički progonjen ili mu u domovini prijeti opasnost od mučenja, ili će mu to biti uskraćeno jer se radi samo o tzv. ekonomskoj izbjeglici, o tome moraju u transparentnom postupku na temelju pozitivnih zakona i u skladu s pravnom procedurom odlučivati sudovi ili službe za dodijelu azila, a ne policajci na granici.
Skandal je držanje EU-a
Sigurno ima dovoljno razloga da se zgražamo i ljutimo zbog takvog postupanja hrvatske policije. Ali uistinu sramotno i skandalozno je držanje Europske unije. Ne obazirući se na brojne informacije hrvatski pushbackovi se toleriraju i ublažavaju. Zbog toga ne treba kritizirati samo brutalne hrvatske pogranične službe, već svakako i one koji njihovo ponašanje toleriraju ili ga čak potiču.
Već ranije je hrvatska Vlada bila uvjerena da djeluje ako ne već po nalogu drugih europskih država, onda svakako u njihovom interesu. Gromoglasna šutnja koja godinama odzvanja iz Bruxellesa ih je u tome samo potvrđivala. A definitivna potvrda je stigla nedavnim zahtjevom njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da je u kontekstu borbe protiv terorizma svakako nužno bolje čuvati europske vanjske granice. Hrvatska taj zahtijev može shvatiti na samo jedan način: "Dalje tako". I naravno - Hrvatska je za to spremna.
Zbivanja na hrvatsko-bosanskoj granici predstavljaju kršenje zakona i načela humanosti, te samorazumijevanja Europske unije kao otvorenog, liberalnog i socijalnog društva. Višegodišnje toleriranje ovakve prakse od strane Europske komisije i zemalja članica EU-a izraz su cinizma, licemjerja i ignorancije. Što se na takvim temeljima može izgraditi? U svakom slučaju ništa što bi bilo dugotrajno i održivo - a svakako ne neka zajednica vrijednosti, što Europska unija za sebe tvrdi da jest. (DW) (Vijesti.ba)