Ono što je zgrozilo dobar dio javnosti bile su poruke upućene Bezuku nakon napada.
Veliki broj građana podržao je njegov čin, a mnogi su to shvatili kao trenutak kada je potrebno “obračunati se s državnim izdajnicima”. Upravo je zbog takvih komentara policija uhapsila jednu osobu koja je pisala kako “mašta ubiti premijera” i kako je “Danijel trebao njemu i ocu prepustiti da to odrade”, policija je obavila pretres i kod spomenutog pronašla određenu količinu streljiva, oružja, ručnih bombi i granata. U ponedjeljak ujutro, 12. oktobra, u Hrvatskoj je sve izgledalo kao da će početak sedmice proteći standardno, uz najave novog broja oboljelih od virusa korona te otkrivanja korupcijskih afera i šokantnih izjava predsjednika Milanovića. Međutim, u 8 sati i 6 minuta 22-godišnji mladić Danijel Bezuk iz Kutine taksijem dolazi stotinjak metara od Markova trga, na kojem se nalaze institucije Vlade RH, Sabora RH i Ustavnog suda, naoružan kalašnjikovim AK-74 kalibra 5,45 x 39 mm i pištoljem.
Na upit taksista radi li on u zgradi Vlade, odgovara kako ne radi, već “ide u posjet”. Prilikom prilaska s bočne strane zgrade Vlade odmah podiže kalašnjikov i ispaljuje nekoliko rafala u policajca koji je stajao na ulazu. Nakon toga, policajac pada na pločnik ranjen s 4 hica, a Bezuk ispaljuje nasumični rafal po zgradi čiji meci odlaze u prostorije ureda Vlade Republike Hrvatske. Potom pravi dva koraka prema ulazu u zgradu Vlade, ali iznenada mu iznad glave prolazi metak koji je ispaljen od policajca koji je pritrčao iz smjera zgrade Hrvatskog sabora. Očigledno se uplašivši da neće uspješno ući u zgradu Vlade, Bezuk u trku mijenja šaržer i bježi u susjednu ulicu u zaklon, ali onda se ponovno vraća i puca prema policajcima koji su izašli iz Sabora.
Samo ludom srećom i ostali policajci nisu ranjeni jer je jednom od njih metak prošao kroz hlače. Poslije čina koji je policija označila pokušajem tri teška ubistva s elementima terorističkog čina Bezuk bježi prema Jabukovcu, odbacujući kalašnjikov i jaknu. Po dolasku na Jabukovac, Bezuk je počinio samoubistvo iz pištolja, otprilike pola sata nakon napada na jednu od najčuvanijih institucija u Hrvatskoj koji je trajao 21 sekundu. Reakcija nadležnih službi i institucija naišla je na kritiku javnosti jer je hitna pomoć kasnila da pruži pomoć teško ranjenom policajcu, a na kraju je slučajno naišlo vozilo saniteta s vozačem, bez doktora i asistenata, koje je prevezlo policajca do bolnice. Na snimkama datiranim nekoliko minuta nakon napada vidi se nekoliko građana koji pružaju pomoć policajcu, a policajci očito šokirani događajem trče naokolo ne snalazeći se u novonastaloj situaciji.
Teško naoružani specijalci došli su tek nakon pola sata, kada je već napadač počinio suicid.
Ovaj suludi napad otvorio je mnogobrojna pitanja, kako vezano uz sami napad, tako i općenito pitanja društva i funkcioniranja državnog sistema. Prije svega, postavlja se pitanje zašto je mladić od 22 godine odlučio krenuti u suludi pohod i na kraju počiniti samoubistvo, šta ga je potaknulo na to? Koji motiv? I što je uopće htio postići? Iako opsežna istraga još traje, ipak se iz dostupnih informacija može ponuditi nekoliko teza.
Nakon što je izvršio napad, Bezuk je na svom profilu na Facebooku napisao sljedeći status: “Dosta je bilo prevara i bezonzirnog gazenja ljuckih vrijednosti bez odgovornosti.” Iz napisanog je jasno kako je Bezuk s razlogom odabrao Markov trg kao metu napada jer je bio nezadovoljan stanjem u društvu i uređenjem države. Premijer Plenković na pres-konferenciji nakon napada rekao je kako je riječ o domaćoj radikalizaciji i da će se u budućem periodu ozbiljno pozabaviti njome. Koncept domaće radikalizacije moguće je analizirati na primjeru mladića koji je s 22 godine odlučio nasilnim putem obračunati se s državnim institucijama.
Uvidom u njegov profil na Facebooku jasno je kako je bio veliki fan postrojbe HOS, a s 13 godina pisao je kako mašta o “skidanju Srba”. Upravo taj podatak govori nam da je odrastao u vrtlogu mržnje jer djeca s 13 godina teško da mogu sama razviti osjećaj mržnje prema bilo kome izuzev ako im ga okolina u kojoj se nalaze ne nametne. Kasnije je pozirao s oružjem i objavljivao stihove Thompsona i Škore. Dakako, manje je bitno kakvu muziku pojedinac sluša, i to je na koncu njegova privatna stvar, a do sada nije znanstveno utvrđena korelacija između onoga što se sluša i političkih stavova, i vjerovatno neće ni biti. Ipak, ne možemo negirati da je riječ o pjevačima koji su ikone radikalne desnice u Hrvatskoj.
Ono što je zgrozilo dobar dio javnosti bile su poruke upućene Bezuku nakon napada. Veliki broj građana podržao je njegov čin, a mnogi su to shvatili kao trenutak kada je potrebno “obračunati se s državnim izdajnicima”. Upravo je zbog takvih komentara policija uhapsila jednu osobu koja je pisala kako “mašta ubiti premijera” i kako je “Danijel trebao njemu i ocu prepustiti da to odrade”, policija je obavila pretres i kod spomenutog pronašla određenu količinu streljiva, oružja, ručnih bombi i granata. I otac napadača bio je kratko pritvoren zbog toga što je policija na njegovom imanju pronašla dva snajpera i više od 1.000 komada različitog streljiva. Istraga još nije utvrdila kako je Bezuk došao do oružja kojim je počinio napad, međutim, nije teško zaključiti da mu je oružje bilo lahko dostupno s obzirom na to da su članovi njegove obitelji ilegalno posjedovali oružje kao i širi krug obiteljskih prijatelja. Zanimljivo je i kako su komentari općenito najviše upućeni prema premijeru Plenkoviću, kojeg pobornici ovog napada vide kao najvećeg krivca za sve u hrvatskom društvu. Iz navedenog postaje jasno kako je Bezuk odrastao slušajući i upijajući radikalno desne stavove koji su često ksenofobni, a nakon što se formirao kao ličnost, veoma lagana mogućnost pristupa oružju uz možda poneku osobnu frustraciju i razočaranost dovela je do kobne kombinacije koja je rezultirala ovakvim činom.
Mnogi su teško podnijeli lockdown iz proljeća ove godine, a čini se kako nam prijeti i novi lockdown na zimu. Mnogobrojne restrikcije od strane države očigledno iritiraju određeni broj građana koji ih ne žele prihvatiti, što stvara atmosferu građanskog neposluha. Isto tako, ekonomska situacija, u kojoj su mnoge egzistencije ugrožene, ljude dovode na rub očaja. Hrvatska bi trebala izvući određene pouke iz ovog napada. Prije svega, doista je očigledno kako je Markov trg, na kojem se nalaze sve najvažnije državne institucije, veoma loše čuvan. Potrebno je podići razinu zaštite i sigurnosti. Da su u ovom slučaju na ulazu bili naoružani policajci s dugim cijevima zaštićeni pancirkama, napad bi zasigurno kratko trajao i ne bi bilo ispaljeno od napadača više od 30 metaka, čime su ugroženi i mnogi civili. Još važnija poruka vezana je uz radikalizaciju društva, Hrvatska se mora obračunati s govorom mržnjom i svesti ga na minimum. Dakako, tu treba biti oprezan i pokušati ne rasplamsati dodatno ionako vazda ljute radikalne desničare. Ako će Vlada uspješno iznijeti borbu s virusom korona i omogućiti brz ekonomski oporavak, dio je građana Republike Hrvatske demotiviran u podržavanju ovakvog ekstremističkog čina. Piše: Armin HODŽIĆ stav.ba