Novopazarac Dženan Rugovac star 35 godina, jedan je od najmlađih žrtava koje je korona među prvima odnijela u ovom gradu.
U svega pet dana, ovaj zdrav mladić je bio priman u bolnicu, puštan iz nje, ponovo hospitaliziran, prebačen za Beograd, gdje je na kraju i preminuo. Pored svega što je njegova porodica prošla, uslijedila je i nevjerica da Dženanovu otpusnu listu, praktično smrtovnicu, nijedan ljekar nije potpisao. Prema dokumentaciji u koju Nova.rs ima uvid, na otpusnoj listi koja je u KBC Dragiša Mišović izdata njegovom bratu kada je došao po tijelo, nema niti potpisa niti faksimila ljekara koji ga je je liječio. Prema pravilniku rada u svim zdravstvenim ustanovama, “otpusna lista sa epikrizom se izdaje u tri primjerka, od kojih svaki mora da bude ovjeren faksimilom i potpisom ljekara koji je liječio pacijenta”, kao i ustanove u kojoj je liječen. Po istom pravilniku, svaki zdravstveni radnik će biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 20.000 do 150.000 dinara “ako pečatom ili za to drugim predviđenim identifikacijskim sredstvom ne potvrdi tačnost upisanih podataka”. Usprkos tome, za Dženanovo liječenje, kao i smrt, nijedan ljekar očigledno nije htio da preuzme odgovornost. Ovo je, kako kaže njegov brat Dževad, samo posljednja u nizu nelogičnosti, propusta i situacija “bez odgovora” koji su se smjenjivali u danima kratke borbe njegovog brata sa Covidom.
“Pokrivali smo garažu, čekali stolariju i cijeli dan smo radili. Uvečer ga je uhvatila temperatura, pio je vitamine, majka mu je stavljala obloge, a ujutro sam ga odveo na Hitnu. Tamo su ga stavili na infuziju cijeli dan, a u Covid ambulanti su mu uradili test. Uvečer me je pozvao i rekao da dođem po njega, da su ga pustili. Prepisali su mu vitamine, paracetamol, malo mu je bilo bolje, ali ga je opet uhvatila groznica. U 6 ujutru sam ga opet odvezao do Hitne, gdje su ga odmah poslali da snima pluća. Doktorica je, kada je vidjela snimak, rekla da ga odmah vozim ponovo na Infektivnu, pitajući me ‘ko ga je takvog pustio kući’ i da to nisu smjeli da urade. Tada je ostao da leži na Infektivnoj. Sutradan sam ga obišao, bio je na infuziji i kiseoniku. Rekao je da ga ništa ne boli, samo ‘da ga guši’“, kaže Dževad za Nova.rs, napominjući da mu je brat bio mlad i posve zdrav čovjek. Prema njegovim riječima, brat je tri dana ležao na Infektivnoj, a treći dan uvečer je prebačen na Grudno odjeljenje, u kompleksu bolnice u kojoj je ležao. Međutim, tada mu se stanje drastično pogoršalo.
“On je u Pazaru doživio moždani udar, dobijao je kiseonik, imao je jaku upalu pluća. Isključili su ga sa kiseonika kada su ga premještali u drugu zgradu, sa Infektivne na Grudno, i tada su ga isključili”, kaže Dževad, napominjući da se od tada njegovom bratu praktično gubi svaki trag.
“Zvali su samo mlađeg brata i kazali da su ga prebacili u Beograd. Nisu znali da nam kažu ni gdje su ga poslali, ni ko ga je primio, već da moramo da ga tražimo u Beogradu. Sam sam ispitivao sestre i vozače Hitne da saznam gdje su ga odvezli, ko ga je poslao i u kakvom je stanju bio”. Kada je napokon saznao da mu je brat u KBC-u Dragiša Mišović, Dževad je, kaže, zamolio rođaka iz Beograda da pokuša da ga pronađe, ne znajući ni na kom odjeljenju niti na kom spratu da ga traži. Kada je napokon saznao gdje leži, rođak je dobio šturu informaciju od ljekara “da je Dženanovo stanje nepromjenjeno”. Sutradan uvečer im je na kućnu adresu došla policija, koja ih je obavijestila da je preminuo. “Otišli smo po tijelo. Bio je vezan u onoj crnoj vreći i sami smo morali da organizujemo i sanduk i transport do Pazara. U Pazaru u bolnici su mu izgubili i sva lična dokumenta, kartice, prsluk, a u Beogradu su nam dali samo njegov donji dio trenerke, čarape i nečije tuđe cipele. I otpusnu listu koju niko nije ni potpisao”. kaže Dževad. Direktor KBC ignoriše pitanja porodice: Direktor KBC Dragiša Mišović Vladimir Đukić nije odgovarao na mailove, pozive ni poruke, tako da je ostalo nepoznato zašto niko od ljekara nije potpisao otpusnu listu preminulog mladića. slobodna-bosna.ba