Imam svoj stav i ideale koje zastupam, i oni su autentični, ako hoćete, 

proživljeni iz pozicije pripadnika bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj koji je odrastao i školovao se u radničkoj porodici. Opredijeljen sam za saradnju, ali postoji linija dostojanstva koju ne želim prijeći i ne mislim šutjeti ako se prava Bošnjaka ugrožavaju. Vjerujem da se većina Bošnjaka prepoznaje u takvom stavu. Dosta nam je hijena među nama koje nam izjedaju vlastitu utrobu, trebaju nam bošnjački lavovi u hrvatskom političkom zvjerinjaku.

Armin Hodžić rođen je 1996. godine u Zagrebu. Završio je Islamsku gimnaziju dr. Ahmeda Smajlovića, a zatim upisuje studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji je uspješno završio, nakon čega upisuje dodatnu godinu diplomskog studija politologije. U posljednjih nekoliko godina njegovi hrabri medijski istupi izazivaju veliku pažnju hrvatske i bosanskohercegovačke javnosti. Iza njega je veliki broj kulturnih projekata koje je ovaj mladi čovjek realizirao u funkciji predsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća Hrvatske i predsjednika Vijeća nacionalne manjine Grada Zagreba. Kako tvrdi za magazin Stav, to je tek početak, a otkriva nam i svoju viziju kako unaprijediti okoštalu bošnjačku manjinsku scenu u Hrvatskoj koja grca u svađama i razjedinjenosti. Armin Hodžić od mnogih je prepoznat kao nova snaga na bošnjačkoj manjinskoj sceni u Hrvatskoj, a uskoro će svoj potencijal oprobati kao kandidat iz reda Bošnjaka za Hrvatski sabor.

STAV: Kakvo je stanje Bošnjaka u Hrvatskoj, možemo li uopće govoriti o političkom potencijalu? S druge strane, postavlja se i pitanje perspektive kulturne autonomije s obzirom na to da je evidentno da su bošnjačka nacionalna udruženja u Hrvatskoj ili unutar sebe posvađana ili privatizirana od moralno korumpiranih ličnosti.

HODŽIĆ: Problem predstavlja nepostojanje institucija koje bi bile politička adresa Bošnjaka u Hrvatskoj. Političke stranke imamo samo na papiru i one su, nažalost, postale sinonim svega lošeg među Bošnjacima u Republici Hrvatskoj. Stavljaju sitni lični šićar uvjerljivo na prvo mjesto svojih interesa. Dovoljno govori podatak da su dvije bošnjačke stranke u Hrvatskoj u svim ovim godinama djelovanja u zbroju promijenile svega 3 predsjednika. Naravno, sve što je dio političkih struktura Bošnjaka u Hrvatskoj prelijeva se na bošnjačka nacionalna i kulturna udruženja koja postaju mjesto razdora umjesto mjesto okupljanja. Ne možete u ime sitnog političkog interesa preuzimati udruženja s tradicijom od nekoliko desetljeća da bi vam bilo politička podrška ili finansijska “krava muzara” jer u tom slučaju im u potpunosti mijenjate misijsku svrhu i na koncu ih uništavate. Ne možete osnivati udruženje u ime Bošnjaka i zaštite našeg identiteta s namjenom da vam bude političko uporište i mjesto za discipliniranje neposlušnih jer to u konačnici vodi u propast i još veći razdor.

Upravo se to događa Bošnjacima diljem Hrvatske, a mislim da su naši ljudi to prepoznali i da vlada kritično nezadovoljstvo. Politički smo blokirani od jednih te istih ljudi koji desetljećima naše stanje vode iz goreg u gore, naravno, uz izuzetak naše opće homogenizacije početkom devedesetih godina, kada su Bošnjaci Hrvatske imali značajnu ulogu i za političko-društvene procese u Bosni i Hercegovini. Želim reći da se ništa ne može promijeniti ako ne dođe do novih snaga, onih kadrovskih, što je prepoznala grupacija mladih aktivista kojoj sam ja na čelu. Moja vizija se sastoji u tome da kao političar osiguravam prostor kulturne autonomije, da krčim prostor za napredak našeg naroda prije svega u društvenom i kulturnom smislu, a ne da željeznom rukom uvodim diktaturu i monopol u tom prostoru. Samo tako, u osjećaju slobode, moguće je izgraditi atmosferu napretka, odnosno kulturnog preporoda. Stoga, ne da je naš potencijal polovično iskorišten, on je u potpunosti krivo usmjeren i, ako se ovakvo stanje nastavi, Bošnjaci u Hrvatskoj će nestati i kao politička i kao kulturna činjenica. Vrijeme je za strateški, organizacijski i programski napredak, jer ovakvo stanje je neizdrživo i nedopustivo.

STAV: Kako je moguće da su Bošnjaci kao druga po veličini nacionalna manjina u Hrvatskoj ostali bez svog predstavnika u Hrvatskom saboru?

HODŽIĆ: Više je razloga. Jedan je sistemski, a ogleda se u tome da Bošnjaci dijele svoju izbornu jedinicu s Albancima, Crnogorcima, Makedoncima i Slovencima. U zbroju je to više od 70 hiljada ljudi koje trebate predstavljati, uvjerljivo najviše od svih izbornih jedinica po glavi zastupnika. Ostali su razlozi unutarnje prirode, došlo je do zasićenja kadrova, velikog nerada i propasti naših institucija. A naš narod nije blećak, takvo stanje osjeća u vidu jednog ogromnog nezadovoljstva koje je rezultiralo ravnodušnošću. Treba nam nova snaga, nova nada, osjećaj da se krećemo, da je moguće stvari promijeniti i uraditi nešto za naš narod koji je dao veliki doprinos državi i društvu u Hrvatskoj. Naravno, mijenjati može samo onaj kojem je narod na prvom mjestu, a ne onaj koji polazi od sebe i svoje interesne grupe. Neki su završili u mrežama spletkarenja i u konačnici napravili ogromnu štetu. Mi smo uvjereni da je došla snaga koja će prekinuti tu vrstu tiranije nad našim narodom u Hrvatskoj. Najveći problem jeste što se izgubio naš glas u institucijama. Ne traže ljudi ništa materijalno, već prije svega da imamo svoj stav i da nas predstavljaju najsposobniji, a ne najpodobniji. U tom smislu, moja najvažnija tačka programa jeste da iskorijenimo diskriminaciju, unutarnju i vanjsku, odnosno da imamo jaku zajednicu jednakih članova, bez povlaštenih i privilegiranih. Kada to uspijemo, ostalo će dolaziti po radu i zaslugama, tada ćemo prodisati.

STAV: Vi ste isticali u svoji intervjuima da su Bošnjaci građani trećeg reda u Hrvatskoj, na čemu zasnivate ovo uvjerenje, jer evidentno je da hrvatski mediji zadnjih godina šalju sliku da su Bošnjaci (odnosno, nacionalno ime uporno se izostavlja i koristi se vjersko označavanje kao muslimani) u gotovo idiličnoj poziciji?

HODŽIĆ: Isticao sam da su Bošnjaci nacionalna manjina treće kategorije, mediji su mi imputirali da sam rekao građani, što, ponavljam, nije tačno. Prva kategorija su dakako Srbi, zbog veličine, povijesne uloge i njihova rada na manjinskim pitanjima. Oni imaju zagarantirana 3 saborska zastupnika. U drugoj kategoriji su nacionalne manjine koje su također fiksno u Saboru, poput italijanske, mađarske, češke i slovačke, pa i romske nacionalne manjine. U trećem redu smo mi, koji smo u brojci od 25 hiljada ljudi branili Hrvatsku, dali mnogobrojne naučnike, sportaše, umjetnike i biznismene hrvatskom društvu, a danas nas nema ni na mapi. Hrvatsko društvo danas ne bi bilo isto, u kvalitativnom smislu, da nije bilo upliva Bošnjaka u njegovoj izgradnji. Naravno, dijelom smo i sami krivi, trebali smo tu poziciju bolje poentirati i naglasiti. Ne bih volio da neko pomisli da ja sada otkrivam toplu vodu i općenito značaj Bošnjaka u Hrvatskoj. Mnogi su naš doprinos isticali, promovirali, opisivali, ali kao da je nedostajala ona završna verifikacija koja bi se ogledala u našem statusu. I zato ne možemo pristati da je linija povučena i da se mi nalazimo u kategoriji nacionalnih manjina trećeg reda. Nikada na to nećemo pristati, barem ako mene pitate. Oni koji se žele zadovoljiti mrvicama sa stola, njima neka bude mišiji život, a nama koji to ne želimo pripada onaj ljudski.

STAV: Vaša stajališta su Vam priskrbila kritike od Vaših protukandidata iz bošnjačkih redova da svađate Sarajevo i Zagreb svojim stavovima? U čemu je ovdje riječ, ko je tu ulizica, a ko svađalica?

HODŽIĆ: Kada imate svoj stav i ne povijate kičmu, uvijek ćete imati onih koji vas osporavaju jer se od toliko ulizivanja i hamalskih saginjanja više i ne mogu uspraviti. Ako realno opisujete naše stanje, koje nije dobro, potencijalno ugrožavate njihovu poziciju, odnosno, kako bi se to reklo, “talasate”. O mom radu govori činjenica da imam saradnju i odnose sa svim relevantnim institucijama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U ovoj sedmici upravo imamo prijem na Pantovčaku u Uredu predsjednika RH povodom Ultramaratona Vukovar – Srebrenica. Ranije je uspostavljena saradnja i s Gradom Zagrebom, Predsjedništvom BiH itd. Protekle sedmice imao sam sastanak s ministrom uprave Ivanom Malenicom, koji je inače član HDZ-a. Sve to govori da nema mjesta takvim kritikama, odnosno da nisu nikako utemeljene. Kada imate svoj stav, onda vas i drugi poštuju, kada ste ulizica i poltron, onda vas drže blizu sebe dok im trebate, a kasnije vas prepuste blatu ili vas preuzima novi patron kojem se ponovo prilagođavate. Imam svoj stav i ideale koje zastupam i oni su autentični, ako hoćete, proživljeni iz pozicije pripadnika bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj koji je odrastao i školovao se u radničkoj porodici. Opredijeljen sam za saradnju, ali postoji linija dostojanstva koju ne želim prijeći i ne mislim šutjeti ako se prava Bošnjaka ugrožavaju. Vjerujem da se većina Bošnjaka prepoznaje u takvom stavu. Dosta nam je hijena među nama koje nam izjedaju vlastitu utrobu, trebaju nam bošnjački lavovi u hrvatskom političkom zvjerinjaku.

STAV: Na koji način vidite saradnju Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a šta je u tome uloga Bošnjaka u Hrvatskoj, a zatim i ona Vaša?

HODŽIĆ: Vidim saradnju na polju kulture, prije svega. Mi smo i do sada govorili da je doprinos Bošnjaka u Hrvatskoj, posebno na polju kulture, bio jedan od ponajboljih mostova prijateljstva između dvije zemlje i dva naroda. Mi smo govorili o međusobnim utjecajima i prožimanjima koji su porodili velika umjetnička djela. A gdje je tu šire polje nauke i sporta, pa govorimo o gotovo beskrajnom nizu značajnih imena. U tom smislu, u zadnje vrijeme smo odradili niz kvalitetnih projekata kao što je izložba “Predsjednik izbliza” Muzeja “Alija Izetbegović” u Zagrebu, promocija Edicije Bošnjaci, ili pak izložba povodom 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, koja je također postava Muzeja “Alija Izetbegović”, a bila je izložena u Muzeju Mimara u Zagrebu, ali i u Puli. Tu je niz projekata koje vodim kao predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, popis je dugačak, aktivnosti svakodnevne. No to je tek početak, konkretniju saradnju tek treba potaknuti. Jasno je da se ne može bez matice, bez korijena neće biti ni ploda. Kultura je uvijek bila najbolji način povezivanja dva ili više naroda, zato je i spominjem kao glavnu polugu preko koje mislimo djelovati. Primjerice, po pitanju bosanskog jezika u hrvatskom školstvu koje tek treba zaživjeti, vi se morate osloniti na meritorne lingvističke adrese u Bosni i Hercegovini. Po pitanju nastave književnosti, vi ne možete preuzimati niti jedan poznati nastavni model kada u Hrvatskoj imate zaista velika književna imena Bošnjaka poput jednog Feđe Šehovića, Fadila Hadžića, Nusreta Idrizovića, Seada Begovića, Tahira Mujičića, Enesa Kiševića… Velika imena bilježimo u segmentu muzike, likovnosti, glumišta, arhitekture… Jedan Mersad Berber je svjetsko ime, a zaista je popis imena toliki da ja nemam mjesta u ovom razgovoru da poimence navodim. Ono što je bitno jeste da se mladi Bošnjaci u Hrvatskoj imaju čime ponositi, ali moraju biti svjesni tih imena, ona su dio specifičnog doprinosa ili obojenosti koju su Bošnjaci unijeli u hrvatsku kulturu. Naši su obrazovni tefteri još uvijek neispisani, a vrijeme ide i teško se može nadoknaditi ako uskoro ne promijenimo ovu atmosferu nerada.

STAV: Naredne je godine popis stanovništva. Koje su Vaše prognoze? Šta planirate poduzeti da spriječite procese asimilacije?

HODŽIĆ: Mislim da će doći do pada u brojkama na svim razinama jer se veliki broj ljudi odselio iz Hrvatske. U Vijeću kojem predsjedavam smo već pokrenuli opsežne pripreme za popis, angažirali smo i veoma jaku PR agenciju, pripremili ljude na terenu, tako da se nadamo kako neće doći do pada broja izjašnjenih Bošnjaka, iako je trend posvuda takav da se smanjuje broj ljudi koji žive u Hrvatskoj. Ponovo naglašavam da se najviše bojim negativnih efekata prouzročenih procesima asimilacije koji su ponekad neminovni, ali se mogu usporiti, a upornim radom i zaustaviti ako imate jake kulturne institucije koje se o tom segmentu brinu. Nažalost, naše institucije u Hrvatskoj potpuno su devastirane i rezultat toga će vjerovatno biti vidljiv na popisu stanovništva. Odumiremo, nestajemo, a neki i dalje gledaju da prigrabe ono malo mrvica na stolu. Kao što sam rekao, mišija je to pamet.

STAV: Mislite li da je moguće unaprijediti status Bošnjaka u Hrvatskoj bilateralnim ugovorom između BiH i Hrvatske? Očito da nije moguće ovo pitanje rješavati kao što su to riješile Hrvatska i Srbija na temelju odnosa spram hrvatske manjine u Srbiji i srpske u Hrvatskoj. Naime, u BiH su Hrvati konstitutivni narod, a ne manjina.

HODŽIĆ: Unapređenje statusa Bošnjaka u Hrvatskoj predstavlja svako poboljšanje odnosa između Hrvatske i BiH. Naravno da takav bilateralni sporazum nije moguć upravo iz razloga koji ste naveli, ali je moguće napraviti neku vrstu ugovora koji bi se ponajviše ticao saradnje u polju kulture. Imam okvirni nacrt koji bih volio predstaviti, ali pričekajmo izbore i ulazak u Sabor, kada ću biti u poziciji da takve inicijative predlažem na odgovarajućem mjestu.

 STAV: Zašto iz izbornog ciklusa u ciklus imamo jedne te iste takmace na bošnjačkoj sceni u Hrvatskoj koji uporno ne odustaju, a evidentno je da nemaju šanse? U ime koga to rade? Stvara se dojam da namjerno cjepkaju bošnjačko glasačko tijelo, zar ne? U ime koga, je li sada to u ime albanske zastupnice Ermine Lekaj Prljaskaj?

HODŽIĆ: Nažalost, ne idu svi na pobjedu, ima kandidata i lista kojima je cilj spriječiti nekoga drugog da pobijedi. Ja se nisam pojavio jučer i moj rad na polju poboljšanja položaja Bošnjaka u Hrvatskoj traje već nekoliko godina, iza mene je nekoliko desetaka realiziranih programa i projekata. Podsjetit ću i na premoćnu pobjedu na manjinskim izborima prošle godine, kada je moja lista osvojila u Zagrebu 76 posto mandata. Ne osvrćem se na druge, rezultati govore i o meni i o njima, ali činjenica je da su određeni protukandidati u direktnoj vezi s Erminom Lekaj Prljaskaj.

STAV: Karijeru ste počeli kao glavni sekretar SDA Hrvatske (SDAH), a u jednom, čini se, posve namontiranom slučaju Mirsad Srebrenikovic uzurpirao je tu stranku i njenu imovinu iako ste Vi legalno bili izabrani kao novi predsjednik. Osvrćete li se i dalje za tim razdobljem Vašeg života? Ko stoji iza Vas danas, čiji ste kandidat?

HODŽIĆ: Ne osvrćem se, izuzev što je još uvijek traje sudski proces zbog situacije koju ste naveli. SDAH ne postoji, nažalost, već 10 godina, a danas se pretvorila u filijalu koja ima za cilj pomoći Lekaj Prljaskaj da ponovno uđe u Sabor jer, eto, neki ljudi u toj stranci imaju koristi od nje. To je žalosno i poražavajuće. Međutim, toga su postali svjesni i Bošnjaci u Hrvatskoj, ali i sami ljudi o kojima govorimo unutar SDAH jer svog kandidata na izborima skrivaju kao zmija noge, tačnije on skriva njih. Njihov kandidat ne može odgovoriti na pitanja o toj stranci jer ona danas služi samo za proslavljanje rođendana i privatne zabave u prostorijama stranke. Međutim, bez obzira na to, vrijeme je da se vratimo u Sabor i posložimo stvari onako kakve i trebaju biti.   Razgovarao: Filip Mursel BEGOVIĆ    stav.ba