Hrvatska je često s razlogom bila kritizirana da se miješa u unutarnja pitanja BiH. 

Predsjednica Grabar-Kitarović nije jedina koja truje odnose među državama. - Nažalost, s obje strane granice postoje populisti koji podilazeći raznim nacionalizmima nastoje steći kakav jeftini politički poen ulazeći u sukob sa susjedima. Rekao je ovo u intervjuu za Vijesti.ba bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović.

 

Razgovarao: Delvin Kovač

 

Predsjedništvo BiH konstituirano je prije više od osam mjeseci, ali i dalje nema susreta s predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović. S druge strane, Vi ste svega 20 dana nakon imenovanja za predsjednika Hrvatske u januaru 2011. organizirali prijem za članove Predsjedništva BiH u Zagrebu. Zbog čega je sada takva situacija i možemo li govoriti o eventualnim krivcima?

 

JOSIPOVIĆ: Osobno, smatrao sam poboljšanje odnosa sa susjedima prioritetom svoje, ali i državne politike. Nakon Brisela, jer i naše članstvo u EU sam smatrao prioritetom, prvi odlazak u inozemstvo bio je u Sarajevo. Tamo sam imao govor koji je šokirao desnicu u Hrvatskoj. Ukratko, bio sam rekao da je naša politika prema BiH bila pogrešna, ispričao se za nju te rekao kako ćemo graditi novu koja polazi od suverenosti BiH i partnerskih odnosa s njom.

 

Bilo je i onih koji su nakon tog govora htjeli inicirati moje smjenjivanje s dužnosti. Naravno, za to nije bilo snage, a tadašnja Vlada gđe Kosor, kad je vidjela da govor podržava skoro 75 posto građana, prihvatila je da zajedno za Sabor pripremimo deklaraciju o novim odnosima s BiH. Rezultati su se vidjeli i tu želim reći kako je gđa Kosor kao premijerka dala važan doprinos promjeni politike. Kasnija Vlada g. Milanovića je nastavila novu politiku, a posebno valja istaći i zalaganje ministrice vanjskih poslova Pusić u nastojanjima da se BiH što prije otvore vrata Europske unije.

 

Danas tijela vlasti u Hrvatskoj, posebno predsjednica Grabar-Kitarović, vode drukčiju politiku koja se često može shvatiti kao provokacija, kao miješanje u unutarnje poslove BiH i antagonizacija. Međutim, moram reći, to pokazuju i reakcije na navodnu posljednju izjavu predsjednice u Izraelu, i u BiH ima neodmjerenih reakcija koje su uvredljive, ne samo za predsjednicu, već i za Hrvatsku u cjelini. Mislim da je potrebno stati na loptu i pokušati iznova graditi međusobno povjerenje.

 

Upravo je za vrijeme Vašeg predsjedničkog mandata Hrvatska postala članicom EU. Čime se, po Vašem mišljenju, može pohvaliti aktuelna predsjednica, a šta je ono što će biti prirotet u radu za njenog nasljednika?

 

JOSIPOVIĆ: Moj je mandat zaista određen članstvom u EU. Međutim, ono je rezultat dugogodišnje usklađene politike svih relevantnih političkih faktora u Hrvatskoj, i vlasti, i oporbe. Ponosan sam što sam i ja dao tome doprinos. I danas, kao najvažniju političku uspomenu, imam fotografiju s potpisivanja pristupnog sporazuma koji smo potpisali s hrvatske strane gđa Kosor i ja.

 

Ali, kao najveći vlastiti doprinos, kome se on sviđao, kome ne, vidim zaista jasno poboljšanje odnosa sa susjedima, posebno sa BiH, Srbijom, ali i Italijom. Iz današnje perspektive, tadašnji odnosi su bili gotovo nestvarno dobri. Bez obzira što je i tada bilo puno otvorenih pitanja među državama.

 

Iskreno, ne vidim čime će se Grabar-Kitarović pohvaliti nakon mandata. Pet godina potrošila je na populističko laviranje, naslikavanje, dijete, neodmjerene političke izjave i transformaciju predsjedničke funkcije u putujući cirkus. Značajno je doprinijela kvarenju odnosa sa susjedima te podržala rastuću ustašofiliju. Ne znam treba li tome išta dodati...

 

Odnose BiH i Hrvatske opterećuju brojna neriješena pitanja, a među njima svakako moramo istaći gradnju Pelješkog mosta i odlaganje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Treba li Hrvatska ubuduće u sličnim situacijama osluškivati šta o pitanjima od obostrane koristi misli i njen susjed s kojim dijeli granicu dugu 1.000 kilometara?

 

JOSIPOVIĆ: Naravno da svaku državu treba zanimati što o nekim važnim pitanjima misli susjed. Ali, dopustite da ovo Vaše pitanje iskoristim za malu raspravu o tzv. unutarnjim pitanjima država i o tome što znači miješanje druge države u ta pitanja.

 

Hrvatska je često s razlogom bila kritizirana da se miješa u unutarnja pitanja BiH. Ali, bilo je i situacija u kojima te optužbe nisu uvijek bile točne. Među susjednim i prijateljskim državama morala bi biti moguća rasprava o svakom pitanju. Danas postoji visoka međuovisnost na međunarodnoj sceni i države poput BiH i Hrvatske morale bi moći raspravljati o svim pitanjima koja ih zanimaju. Naravno, je li riječ o prijateljskoj raspravi ili o miješanju u unutarnje poslove, ovisi o tome kako se komunicira.

 

Paternalizam, neodmjerene izjave, senzacionalizam, pokušaj političkog utjecaja ili pritiska mimo uobičajenog diplomatskog načina komunikacije, dezinformacije a i drugi oblici neprimjerene komunikacije s javnošću ili političkim faktorima, indiciji su miješanja u unutarnje poslove druge države. Ali, dogovoreni razgovori, dobro pripremljeni, o bilo kojem pitanju, pa i o onome o kojemu se države ne slažu, to nisu. Takvi razgovori, ako se države i ne slažu, jačaju povjerenje među državama.

 

Ne vidim nijednog razloga da nadležni u Hrvatskoj i BiH ne razgovaraju o infrastrukturnim projektima koji mogu imati utjecaj na susjede, o položaju Hrvata u BiH ili položaju Bošnjaka u Hrvatskoj, o Pelješkom mostu i odlagalištu na Trgovskoj gori, ali i energetskoj infrastrukturi u BiH koja ima ozbiljne posljedice na dolinu Neretve u Hrvatskoj. Slično je i sa problemom rafinerije u Bosanskom Brodu ili imovinom pravnih osoba iz BiH u Hrvatskoj. Ako razgovor te vrste ne bi bio moguć, onda bismo rekli da je i problematiziranje Trgovske gore ili Pelješkog mosta miješanje u unutarnje poslove Hrvatske. Ali, upravo suprotno, mislim da se o svemu, pa i o tome treba i može razgovarati.

 

Možda države neće promijeniti mišljenje o nekom spornom pitanju, ali će dati obrazloženja, ojačati mehanizme sigurnosti građana ili iznjedriti neka rješenja koja će i susjedi lakše prihvatiti. Osobno, umijeće kompromisa smatram posebno važnom vrlinom za današnje političare. A tu ih vrlinu nema mnogo...

 

Posljednji istupi predsjednice Grabar-Kitarović, a naročito onaj da je BiH nestabilna država i da njom upravlja militantni islam, koju je potom demantirala, naišli su na buru reakcija u BiH? Kako Vi ocjenjujete takve njene istupe i koliko su oni dobri za međususjedske odnose?

 

JOSIPOVIĆ: Puno sam kritizirao izjave predsjednice Grabar-Kitarović o BiH. Prvo, netočne su, drugo neprimjerene i protivne interesima dobre suradnje među državama. Poslije su te izjave demantirane, ne osobito uvjerljivo. Ali, mislim da nam je svima bolje da vjerujemo u demantij. Teške riječi često nije lako kasnije sanirati. Iako, moram primijetiti da je bilo i reakcija iz BiH koje su bile neodmjerene i štetne za međusobne odnose, bez obzira što mislili, a ja mislim vrlo loše, o izjavama predsjednice.

 

Međutim, predsjednica nije jedina koja truje odnose među državama. Nažalost, s obje strane granice postoje populisti koji podilazeći raznim nacionalizmima nastoje steći kakav jeftini politički poen ulazeći u sukob sa susjedima.

 

Upravo je Grabar-Kitarović nebrojeno puta do sada problematizirala izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, što su mnogi ocijenili uplitanjem u unutarnje odnose u BiH. Prije nekoliko dana uradila je to još jednom, istakavši da "Komšić mora shvatiti da je ne samo etnički, nego i politički predstavnik hrvatskoga naroda". I to je kasnije demantirala. Kako to komentirate?

 

JOSIPOVIĆ: Mislim da je potpuno krivo da Hrvatska i njena predsjednica komentiraju izborno zakonodavstvo u BiH i u pitanje dovode legitimitet izabranih dužnosnika. Da, sukladno onome što sam prije rekao, pod određenim uvjetima o svemu se može razgovarati među prijateljima, ali ovakve izjave zaista nisu ni korektne, ni prijateljske. I jesu miješanje u unutarnje odnose u BiH.

 

Istina, u konačnici, za BiH je svejedno što o njenom unutarnjem pravu misle dužnosnici druge države. Iako se izjave poput ove predsjedničine zaista mogu smatrati neprimjerenima. Mislim da je za BiH puno važnije, rekao bih, jedino važno, što o načinu izbora misle njeni državljani, naravno i Hrvati kao jedan od tri konstitutivna naroda.

 

Kako gledate na utrku za novog predsjednika Hrvatske, imate li nekog svog favorita i kakav ishod očekujete?

 

JOSIPOVIĆ: Moja stranka, SDP, ima svog kandidata Zorana Milanovića. Ishod? Prerano je... Grabar-Kitarović nosi teret promašenog i besmislenog mandata, ali ima prednost jake stranačke mašinerije i pune kase HDZ-a. Uz nju, glavni su kandidati Milanović i Škoro. Dakle, dva desna i jedan lijevi kandidat. Ali, tu je i još desetak drugih kandidata koji znatno zaostaju. Iako nitko od njih, procjenjujem, nema ozbiljnih izgleda za pobjedu, neki imaju primjetnu podršku birača. Neki od ovih kandidatkinja i kandidata će kampanju iskoristiti za jačanje svoje pozicije na političkoj sceni, drugi će definitivno zapečatiti svoju političku karijeru.      (Vijesti.ba)