Kritičari uvođenja eura, uglavnom s političke krajnje ljevice i desnice,

upozoravaju da je gašenje kune gubljenje monetarnog suvereniteta i dijela hrvatskog identiteta, ali i prilika trgovcima za povećanje cijena. No, inflatorni pritisci zbog uvođenja eura su minorni, između 0,2 i 0,4 posto, ističu iz Ministarstva finansija Hrvatske.  Pristupanjem 2013. godine u članstvo Europske unije, Hrvatska se obvezala ispuniti kriterije za uvođenje eura i ulazak u schengenski prostor, što je nakon višegodišnjih priprema i evaluacije kriterija od strane nadležnih europskih tijela i realizirano, tako da će od ponoći, čim istekne tekuća 2022. godina, Hrvatska službeno biti članica eurozone i Schengena.

Nekoliko minuta iza ponoći, 1. januara 2023. godine guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić i ministar finansija Marko Primorac na bankomatu u blizini HNB-a podići će prve eure kako bi simbolično označili ulazak Hrvatske u eurozonu.

Ujutro 1. januara predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i Andrej Plenković otići će na granični prijelaz Bregana gdje će ih dočekati slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar. Potom će Von der Leyen i Plenković na Trgu bana Jelačića popiti kavu i platiti je eurima kako bi simbolično obilježili ulazak Hrvatske u schengenski prostor i eurozonu.

Riječ je o dva ključna vanjskopolitička cilja koja su Hrvatskoj preostala nakon ulaska u NATO savez i Europsku uniju, dok se kao još neostvaren cilj često ističe hrvatsko članstvo u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Eurozona – hrvatska kuna odlazi u historiju

Od 1. januara 2023. godine Hrvatska postaje 20. država članica Europske unije koja ulazi u eurozonu i svoju nacionalnu valutu, kunu, zamjenjuje eurom.

Hrvatska je već visoko “euroizirana” ekonomija jer je više od polovice domaće štednje i kredita u euru, dok više od dvije trećine ekonomske razmjene i isto toliko turista dolazi iz eurozone.

Zamjena kune eurom proces je koji je tehnički započeo isticanjem dvostrukih cijena koje su postale obavezne na gotovo svim prodajnim mjestima, a koje su mnogi trgovci uveli i prije propisanog roka, 5. septembra. Euro će službeno postati hrvatska valuta u ponoć 1. januara 2023. godine, s tim da će do 14. januara građani još uvijek moći plaćati u kunama, dok će im povrat novca biti vršen u eurima, tek u iznimnim slučajevima u kunama. Očekuje se kako će maloprodajni lanci biti među glavnim mjestima za konverziju preostalih kuna u eure, a za zamjenu kuna pripremaju se intenzivno i mali trgovci.

Određen je fiksni tečaj konverzije od 7,53450 HRK za 1 euro, po kojem će sva štednja na tekućim i žiro kunskim računima građana i poslovnih subjekata s 1. januara biti u svim bankama automatski pretvorena u euro prema fiksnom tečaju.

Tehnički proces prelaska na euro u mnogim je aspektima zahtjevan, tako da je od 15. decembra zbog reprogramiranja oko 2.700 od ukupno 4.000 bankomata na području Hrvatske izvan funkcije zbog njihove prilagodbe na euro novčanice. Od 1. januara izvan funkcije će, zbog prilagodbe na euro, biti preostalih 1.300 bankomata, tako da je od 15. decembra do 15. januara  podizanje gotovine na svim bankomatima za građane bez naknade, čak i ako je riječ o bankomatu druge banke. Banke upozoravaju građane kako će bankomati biti uglavnom izvan funkcije oko ponoći u novogodišnjoj noći i da se pobrinu za gotovinu.

Kritičari uvođenja eura, uglavnom s političke krajnje ljevice i desnice, upozoravaju da je gašenje kune gubljenje monetarnog suvereniteta i dijela hrvatskog identiteta, ali i prilika trgovcima za povećanje cijena. No, inflatorni pritisci zbog uvođenja eura su minorni, između 0,2 i 0,4 posto, ističu iz Ministarstva finansija Hrvatske.

Za euro je trebalo poduzeti široke reforme koje su obuhvaćale upravljanje javnim kompanijama, suzbijanje pranja novca, makroekonomske kriterije itd, piše AA. 

Iz Hrvatska narodne banke poručeno je da će ulaskom Hrvatske u europodručje građani i poduzetnici imati konkretne, direktne i trajne koristi, kako će nestati valutni rizik, a Hrvatska će biti investicijski atraktivnija i sigurnija u vremenima kriza.

Od sredine avgusta 2022. godine više od 16 milijardi kuna, od ukupno 35,2 milijarde, povučeno je iz opticaja, uglavnom jer su građani gotovinu prebacili na bankovne račune kako bi konverzija u euro bila automatski izvršena.

Hrvatske eurokovanice proizvode se u Hrvatskoj kovnici novca od jula ove godine, a banke, Hrvatska pošta (HP) i Finansijska agencija (FINA) dobile su početne pakete novčanica i kovanica eura. Do sada je iskovano više od 400 miliona komada hrvatskih eurokovanica, što je iznad 96 posto planiranog, a u prodaji su euro paketi s novčanicama i kovanicama za građane kojih je pripremljeno 1,2 miliona, a do sada prodano više od 680.000.

Zamjena kuna za eure bit će moguća u bankama, poslovnicama Finansijske agencije i Hrvatske pošte tokom 12 mjeseci od datuma uvođenja eura. Građani će moći bez naknade zamijeniti 100 novčanica kuna i 100 kovanica kuna po jednoj transakciji. Nakon navedenih 12 mjeseci, zamjena kuna u eure vršit će se u Hrvatskoj narodnoj banci bez naknade.

Schengen – Hrvatska kao 27. članica jedinstvenog teritorija 

Hrvatska je početkom decembra ove godine dobila jednoglasnu podršku svih zemalja članica EU-a za ulazak u Schengen od 1. januara 2023. godine, čime se schengensko područje proširuje prvi put nakon više od decenije.

Ministri unutarnjih poslova Europske unije službeno su prihvatili da se Hrvatska pridruži schengenskom prostoru, dok su blokirali Bugarsku i Rumuniju, koje su također bile kandidatkinje.

Ulaskom u Schengen ukida se granična kontrola između Hrvatske i ostalih EU članica Schengena, uključujući Sloveniju i Mađarsku, s ciljem omogućavanja slobodnog kretanja ljudi i roba. Na vanjskim granicama Hrvatske, na granicama sa Srbijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom granična kontrola ostaje ista.

Hrvatska tako postaje 27. članica schengenskog prostora, od 1. januara 2023. godine ukidaju se granične kontrole na kopnenim i pomorskim graničnim prijelazima, a na proljeće, 26. marta 2023, i u zračnim lukama.

Pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru bio je dugotrajan proces za vrijeme kojeg je Hrvatska morala ispuniti 281 kriterij. Tehnički kriteriji znače da je Hrvatska, uz pomoć EU fondova, trebala finansirati, izgraditi i opremiti granične prijelaze i ostalu infrastrukturu za potrebe policije u skladu s europskim kriterijima, nabaviti tehničku opremu za nadzor granice, ulagati u informatičke sustave, ući u Schengenski informacijski sistem, uspostaviti sistem viza itd.

Kao glavna prednost članstva ističe se slobodan ulaz u zemlju za turiste koji u Hrvatsku dolaze uglavnom automobilima iz schengenskog prostora, ali i slobodan promet osoba i roba.

Ulaskom u Schengen, ukidaju se ukupno 73 granična prijelaza, od kojih je 12 na moru, najviše njih na granici s Mađarskom i Slovenijom. Hrvatska postaje država s najdužom kopnenom granicom, dužom od 1.300 kilometara, unutar Schengena, s tim da većinu vanjske granične crte čini granica sa Bosnom i Hercegovinom.

Migrantska kriza i teroristička prijetnja najveći su izazovi za funkcioniranje schengenskog prostora. Najviše kritika Hrvatskoj je upućeno od strane nevladinih organizacija koje se bave prihvatom migranata koje zamjeraju hrvatskoj policiji brutalna premlaćivanja migranata koji ilegalno pokušavaju, najčešće iz BiH, ući na teritorij Hrvatske. Smatraju kako policija ne provodi zakone EU-a i krši ovlasti u postupanju.

Hrvatski premijer Andrej Plenković više puta je poručio kako ne želi bodljikave ograde prema BiH, nego jačanjem policijske suradnje spriječiti ilegalne migracije.

U novogodišnjoj noći ulazak u Schengen simbolično će obilježiti hrvatski ministar vanjskih poslova i hrvatski ministar unutarnjih poslova sa slovenskim kolegama na graničnim prijelazima sa Slovenijom koji će se otvoriti za slobodan promet.

Schengen podrazumijeva zajedničku politiku za vize za građane izvan Europske unije koji dolaze na kraće razdoblje, omogućava zajedničku borbu protiv kriminala kroz policijsku i pravosudnu suradnju.

Schengenski prostor, zajedno s Hrvatskom, obuhvaća teritorije 27 europskih zemalja koje su usvojile schengenski sporazum potpisan 1985. godine u Schengenu u Luksemburgu, od čega su 23 članice Europske unije i četiri zemlje nečlanice – Norveška, Island, Švicarska i Lihtenštajn. Schengenski prostor uglavnom funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola.  (SB)