Po mom mišljenju, srećan život je kada svaki dan provodim sa svojim mužem,

kada nam vikendom dolaze djeca i unuci u posjetu te odlazimo na vikendicu kako bi se odmorili od svakodnevnice.

Ipak, ne dijele svi moje mišljenje. Neke žene svjesno biraju da budu same. Možda će se moje mišljenje nekada promijeniti, ali trenutno ne razumijem kako se neko može odreći svega i živjeti sam. Upravo takvim životom živi jedna moja prijateljica koja je skoro proslavila 55. rođendan.

Prekinula je komunikaciju sa nekim svojim prijateljima, zatražila razvod od svog muža i izabrala da uživa u svojoj samoći. Kada sam je pitala zašto je to uradila rekla mi: “Dosta mi je svega, umorna sam. Želim da se osamostalim i budem slobodna. Svi stalno nešto traže od mene. 

Suprug, djeca, prijatelji, svi redom. Skoro svo svoje vrijeme posvećujem njima i nemam ni minut vremena za sebe. Svakoga treba voljeti, ali trebamo voljeti i sebe jer smo sami sebi najvažniji na svijetu. Niko me neće bolje poštovati i razumjeti osim mene same.

Samo ja sama mogu da brinem o sebi. Ostale nije briga. Ovo sam shvatila tek sa godinama. Shvatila sam da je puno lakše živjeti kada tuđe želje i zahtjeve ne uzimate k srcu. Sada sa sigurnošću mogu reći da se osjećam dobro sama. I ne treba mi neko društvo.

Shvatila sam da suprug i ja imamo različita interesovanja. Neki moji poznanici su imali mnogo zajedničkih interesovanja i često su zajedno išli na izlete, gledali zajedno tv, a moj suprug i ja nismo imali skoro ništa zajedničko.

Kada sam počela da živim sama iznenadila sam se koliko sam se dobro osjećala. Gledala sam na tv-u ono što se meni gledalo, knjige mogu čitati u tišini, jedem ono što volim, a ne ono što moja djeca ili suprug zahtjevaju. Pronašla sam svoj mir i ne trošim svoju energiju na druge.

Moj suprug je često novac trošio na gluposti i ponekad smo se nalazili u situaciji da jedva izguramo mjesec sa našim platama. Sada novac trošim na ono što smatram da je potrebno, čak uspijem i uštediti. Ni malo se ne kajem zbog svoje odluke i uopšte ne osjećam prazninu u duši.

Sigurna sam da je samoća divna. I ja sam kao i svi drugi prije 20-25 godina voljela zabave i goste, ali sa godinama životni prioriteti se mijenjaju. Moje vrijeme ističe, zato sada želim živjeti za sebe i brinuti se o sebi. Želim biti srećna.”

Nakon razgovora sa svojom prijateljicom zapitala sam se da li bih se usudila učiniti to što je ona učinila? Hoću li ikada moći prihvatiti i voljeti samoću na način kako ona to čini? Iskreno ne znam, moj odgovor je sada više “ne” nego “da”. Možda će se i moji prioriteti zaista promjeniti sa godinama.

Izvor: infpult.info